ŠTO JE KAŽNJIVO PO NOVOM ZAKONU, SAMO „ZA DOM SPREMNI“!

ZDS – NIJE SAMO USTAŠKI POZDRAV

Izglasavanjem novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, osim visokih kazni, ima neke stvari koje nisu dorečene, tako da se njima može lakše manipulirati.

Član 5. ZAKONA O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA I MIRA

Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 150,00 eura ili kaznom zatvora. . . do 30 dana.

Tko bez dozvole nadležnog organa, tehničkim sredstvima, prenosi javne priredbe i manifestacije izvan prostora na kojem se iste održavaju, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 150,00 eura.

Tko tiskane ili snimljene stvari raspačava na neuobičajen nametljiv ili državni način, te time remeti mir građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 150,00 eura.

Postavlja se pitanje što je to točno zabranjeno? Iz rasprave, tumačenja, a već i primjene u praksi izgleda da se odnosi samo na pozdrav „ZA DOM – SPREMNI“. Pa tako već zapovjednik obrane Škabrnje, Marko Miljanić ima obavijest o počinjenom prekršaju jer je u govoru u Škabrnji pozdravio okupljene starohrvatskim pozdravom. Bili su tu hrvatski branitelji, civili, a posebno moramo naglasiti ulogu HOS-a u obrani Škabrnje.

U početku Domovinskog rata, u snagama MUP-a, ZNG-a, među prvima su u obrani stali i pripadnici HOS-a, au Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji stoji:

Članak 2.

(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova , Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata).

Što znači da se radi o legitimnoj i redovitoj postrojbi iz Domovinskog rata, a koja ima i svoja obilježja, grb, zastavu i pozdrav. A to je kasnije potvrđeno i od strane Ministarstva uprave. A u njihovom Statutu stoji:

Savez UDHOS-a ima grb i pečat.

Grb Saveza UDHOS-a ima znak veličine 100 mm i opisan je identičan pečat, sa sljedećim bojama: trostruki unutarnji pleter je srebrne boje, štit je plave boje, dio hrvatskog grba je sastavljen od 25 kvadrata srebrno-crvene boje, stiliziran pleter oko dijela grba je plavo-srebrne-plave boje, skraćeni naziv Savez UDHOS-a Hrvatske je srebrne boje.

Savez UDHOS-a ima pečat. Pečat Saveza UDHOS-a okruglog je oblika, promjera 40 mm. Uz obod je ispisan puni naziv: SAVEZ UDRUGA DRAGOVOLJACA HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA. U sredini se nalazi stilizirani grb Saveza. Uz vanjski obod trostrukog pletera ispisan je puni naziv: SAVEZ UDRUGA DRAGOVOLJACA HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA. te adresa sjedišta Saveza, au sredini stilizirani grb Republike Hrvatske. Iznad stiliziranog hrvatskog grba, upisan je velikim slovima HOS-a, a ispod stiliziranog hrvatskog grba upisan je manjim velikim slovima od gornje upisanog HOS-a za 50 % manji ispis i glasi ZA DOM SPREMNI. Oko grba je stilizirani pleter.

A koliko nam je poznato Ministarstvo uprave nikad nije poništilo ili ukinulo ovaj dio iz Statuta.

Npr. govor Marka Miljanića ili nekog drugog, kada se radi o obilježavanju obljetnice iz Domovinskog rata, u kojoj su sudjelovala postrojbe HOS-a, a poglavito gdje su svoj život na oltaru Domovine položili i pripadnici HOS-a, ne može se ni u kojem slučaju poistovjećivati. . . s doba ustaškog režima u II svjetskom ratu. To je pozdrav, koji u Domovinskom ratu nisu koristili samo pripadnici HOS-a, već većina hrvatskih branitelja.

Kako su to „ustaše“ izgledale?

Iako je postojao pravilnik o isticanju i nošenju znakovlja HOS-a, pojedinci su ga nosili raznoliko. Standardna oznaka HOS-a nosila se na lijevoj nadlaktici, ali su pojedini vojnici nosili i na desnoj nadlaktici, te na lijevoj strani grudi. Prije potpunog gašenja HOS-a u Hrvatskoj, pripadnici HOS-a koji su ujedno bili i pripadnici ZNG-a nosili su i oznake HOS-a i oznake ZNG-a. Neki vojnici HOS-a u BiH su uz oznaku HOS-a nosili i oznaku TO BiH. Početkom 1992. pokušalo se u HOS-u uvesti još jednu oznaku koja je nosila natpis "Hrvatska vojska", ali ta oznaka u HOS-u nikada nije proširena. Na beretkama se nosio hrvatski grb s prvim bijelim poljem.

Ne, da nije bilo velikosrpske propagande o ustašima u Domovinskom ratu, danas ne bi puno polemizirali, jer je ta propaganda govorila o Hrvatima (ustašima) koje treba poklati, poubijati, zatrti svako „ustaško“ sjeme. Velikosrpska ideologija je stvorila ustaše – HRVATE i svoje srpsko stanovništvo koje je trebalo biti etnički očistiti ili započeti genocid nad tim narodom i nacionalnim manjinama, a ostati samo Srbi, a zaboravljajući spominjati sudjelovanje četničkih postrojbi na području okupirane Hrvatske, a kasnije Bosne i Hercegovine.

U praksi se veličina četništva ne kažnjava, jer se uvijek pronađe neki drugi akt, da se izbjegne osuda četničkog pokreta i zla koja su počinili. Mauzolej Vukašina Šoškočanina, vođa pobunjenih Srba i organizator napada u kojem je 12 hrvatskih redarstvenika ubijeno početkom svibnja 1991. godine, tu se ne može učiniti ništa, jer neki glupi pravilnik o grobljima ili slično to dopušta i nije u nadležnosti državnih institucija (barem se tako štiti ne samo taj mauzolej, o spomen pločama, nadgrobnim spomenicima da ne govorimo).

Puno puta se ukazivalo na govor mržnje srpske nacionalne manjine pod budnom zaštitom Milorada Pupovca, a sada još dodamo Draganu Jeckov i Anju Šimpragu. A svoje laži koje plasiraju preko SNV-a i portala „Novosti“, naravno financirano iz državnog proračuna.

Tu, zakonodavac nije dao nikakvo mišljenje niti naznake što vrijeđa moralne osjećaje građana, Hrvata ili kako oni nazivaju Ustaše! To je sve dozvoljeno.

Ako krenemo malo dublje u povijest, onda se slogan javlja kod Nikole Šubića Zrinskog. Upotrijebio ga je čak i Ivana pl. Zajca u istoimenoj operi. Tamo doduše nema odziva „spremni“ jer umjetnička konstrukcija marša „U boj, u boj“ ne može sadržavati odziv zbog ritma i slogova. Ali nemojte sumnjati da li je odziv bio. Isti slogan pojavljuje se kod vojnika bana Jelačića. Posebno se intenzivira u 30-tim godinama 20. stoljeća prilikom pobune poznate kao „Velebitski ustanak“, a nalazimo ga i na zastavi iseljenih Hrvata u Argentini.

Nadalje, U mjestu Punat na otoku Krku pučki sakupljač narodnih sjećanja na povijest Rado Žic Mikulin zabilježio je pjesmu koja je zapravo bila himna hrvatskih srednjovjekovnih mornara. Oni su sebe nazivali ormancima prema brodovima koji su se zvali ormanice i dominirali su Jadranom do kraja prvog milenija. U toj himni slogan „Za dom spremni“ pojavljuje se gotovo doslovno na čak tri mjesta. Ovako glase stihovi u izvornoj puntarskoj čakavici i „prevedeno“ na ovaj naš današnji novoštokavski jezik.

Prva strofa:

Ormanci zi brodi smo strašnih - Mornari smo s brodova strašnih

Ča dušmanu škujaju bok - Što dušmanu probijaju bok

Za dom vavik smo spravni - Za dom uvijek smo spremni

Na suvraga delat naskok. - Na neprijatelja učiniti naskok.

Peta strofa:

Za dom vavik smo spravni - Za dom uvijek smo spremni

Ko triba i život dat - Ako treba i život dat'

Aš vavik va boju jutu - Jer uvijek u boju ljutom

Brata brani brat. - Brata brani brate.

Sedma strofa je ponovljena prva.

(Materijal: Mario Filipi )

Prema tome i Crkvu svetog Marka u Zagrebu, koju je obnovio Hermann Bollé, gdje je napravljen čuveni krov od okićenih crijepova s ​​grbom Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na lijevom dijelu krova i grba grada Zagreba na desnom dijelu krova. (A. Macetti i Machiedo)

No, zar se isti članak 5. sv. 1 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira se ne odnosi i na odredbe Rezolucije vijeća Europe 1481 (2006) i Saborske deklaracije o osudi počinjenih zločina tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990.  Hrvatski sabor je 10. srpnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi počinjenih zločina tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine u kojoj se ističe kako su: “ Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji ” .

Što je s isticanjem simbola komunističkog režima u Jasenovcu, Srbu, Kumrovcu …..?

Zakon je nedorečen ili jednouman, zato se hrvatski branitelji i bune zbog zabrane pozdrava „ZA DOM SPREMNI“, jer se ne odnosi na ustaštvo iz II svjetskog rata, ali sama sudska praksa s nekoliko oslobađajućih presuda govori da to nije veličanje ustaštva. Zakon ima dvojaka mjerila, a štiti, zna se koga, zato su hrvatski branitelji ogorčeni.