Što mi je u Vlaku slobode 2005. rekao predsjednik Tuđman, a što u Šangaju izdajica Mesić 2002.?

Mesćev miljenik Andrej Plenković ima isti odnos prema hrvatskom iseljeništvu kao i Mesić, a KGK se samo pretvara da joj je stalo do iseljeništva. Kolinda želi dobiti novi mandat, Plenkoviću je i dalje, za promociju vlastite EU karijere, daleko važniji teški provokator i produžena ruka velikosrpske politike Aleksandra Vučića - Milorad Pupovac, nego četiri milijuna Hrvata u svijetu, koji mogu spasiti Hrvatsku

Najveći mrzitelj prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i najžustriji pobornik detuđmanizacije bio je i ostao bivši predsjednik (izdajica) Stjepan Mesić. 

U vrijeme kad Hrvatska demografski nestaje dobro se svako malo vremena podsjetiti kako su na hrvatsko iseljeništvo kao izvor porasta stanovništva u Hrvatskoj gledali dr. Franjo Tuđman i Stjepan Mesić, koji je izabran za predsjednika države, uz pomoć stranih sila, 2000. godine.

Imao sam čast biti u Vlaku slobode: Zagreb - Split, 26. kolovoza 1995. Samnom su bila i dva američka Hrvata, sada pokojni Joseph Rukavina i njegov sin Steve Rukavina, koji danas obnaša dužnost predsjednika Nacionalne federacije američkih Hrvata.

Kad je vlak stao u Kninu rekao sam predsjedniku Tuđmanu da sam u vlak smjestio, uz pomoć moje pokojne supruge Janje, i dva poznata hrvatska iseljenika iz Amerike. Oduševljeni predsjednik Tuđman mi je tada, gotovo vičući, rekao: 

"Babiću, dovedite mi što više Hrvata iz Australije". 

Predsjednik je Tuđman bio vizionar. Zajedno s hrvatskim iseljeništvom dobio je prve slobodne izbore u Hrvatskoj 1990. godine, u kojima sam sudjelovao na poziv predsjednika Tuđmana. No predsjednika Tuđmana i hrvatsko iseljeništvo, a na taj način i osudili Hrvatsku na demografski nestanak, izdali su zavjerenici: Mateša, Valentić, Gregurić, Manolić, Škegro, Granić itd. Znamo u kakvoj se gospodarskoj i demografskoj situaciji Hrvatska nalazi danas. 

Želim također napomenuti da me tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša 1998. smijenio s dužnosti pomoćnika ministra u Ministarstvu povratka i iseljeništva zato jer sam se zalago za što brojniji povratak Hrvata iz svijeta u Hrvatsku. Ostao sam na ulici i tada je ponovno predsjednik Tuđman stao u moju obranu i poslao me u Veleposlanstvo RH u Pekingu. Vječno ću mu biti zahvalan, jer sam boravak u Kini iskoristio da detaljno proučnim razvoj NR Kine te njezinu unutarnju i vanjsku politiku.

S druge strane, na sasvim drugom kraju svijeta, predsjednik izdajnik Stjepan Mesić u Šangaju (NR Kina) 13. svibnja 2002. tijekom svoje službene posjete NR Kini, postavio mi je pitanje u nazočnosti Dražena Budiše i dr. Mate Crkvenca, koji su bili u sastavu službenog izaslanstva. Pitanje je glasilo:

"Ante, reci mi zašto si se ti uopće vratio u Hrvatsku iz onako lijepe zemlje kao što je Australija?" 

Bilo je to pitanje koje najbolje oslikavalo odnos izdajice Mesića prema državi u kojoj je bio izabran za predsjednika. Iako je kupio novac po iseljeništvu, Mesić je (kao komunist i agent) Hrvate u iseljeništvu smataro ustašama i razbijačima Jugoslavije. Naravno to ga nije spriječavalo da za obranu Hrvatske, koje je dobivao u iseljeništvu, spremi u vlastiti džep.

Budući sam bio djelatnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u NR Kini, a Mesić je tada bio predsjednik države, sve što sam mogao odgovoriti na Mesićevo pitanje, a da ne izazovem skandal i moj neizbježni prisilni povratak u Hrvatku, bilo je slijedeće:

"Predsjedniče, Vi jako dobro znate zašto sam se ja 1990. vratio u Hrvatsku, ali nećemo o tomu ovom prilikom". 

To sam rekao vrlo odlučnim tonom i razgovor je prestao. Dražen Budiša me samo gledao ispod naočala.

Mesćev miljenik Andrej Plenković ima isti odnos prema hrvatskom iseljeništvu kao i Mesić, a KGK se samo pretvara da joj je stalo do iseljeništva. Kolinda želi dobiti novi mandat, Plenkoviću je i dalje, za promociju vlastite EU karijere, daleko važniji teški provokator i produžena ruka velikosrpske politike Aleksandra Vučića - Milorad Pupovac, nego četiri milijuna Hrvata u svijetu, koji mogu spasiti Hrvatsku.

S takvim vođama malo je nade za opstanak hrvatske države.

Antun Babić