Što nam zapravo donosi proglašenje isključivog gospodarskog pojasa i kakva je to razlika u odnosu na ZERP?
Isključivi gospodarski pojas je područje izvan teritorijalnog mora i uz njega, a u kojem obalna država ima pravo koristiti svoja suverena prava. Može ga proglasiti svaka država koja ima izlaz na otvoreno more, a pravni učinci takvog akta uređeni su Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine.
Svakim proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa smanjuje se dio mora u pravnom statusu otvorenog mora. Želja za većom kontrolom morskog teritorija javila se u novije vrijeme razvojem suvremene ribarske tehnologije i rudarstva (osobito industrije nafte i plina) te mogućnosti da se tehnički nadziru područja dalje od obale.
Stoga sve više zemalja s izlazom na otvoreno more nastoji uspostaviti kontrolu nad morskim prostranstvima. Dosad je isključivi gospodarski pojas, koji se može prostirati do 200 nautičkih milja (370 kilometara) od polaznih linija, od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, proglasilo više od 120 država.
Proglašavanjem isključivog gospodarskog pojasa država na tom području stječe suverena prava istraživati, iskorištavati i gospodariti prirodnim bogatstvima mora i podmorja. U pojasu može obavljati druge djelatnosti, poput proizvodnje energije korištenjem vode, struja i vjetrova, a može graditi i umjetne otoke te druge uređaje i naprave.
ZERP pokriva velik dio prava
Koristeći dio ovlasti koje joj daje Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. godine, Hrvatska je 2003. godine proglasila Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) koji sadrži velik dio prava predviđenih institutom isključivog gospodarskog pojasa.
Morski pojasevi prema međunarodnom pravu
Izvor: Wikimedia Commons / Autor: Wikipedia
To znači da proglašenje isključivog gospodarskog pojasa neće donijeti bitne promjene u odnosu na trenutni status. Uz postojeća prava koja joj pruža ZERP, po novome Hrvatska će dobiti još samo dvije mogućnosti - gradnju umjetnih otoka i korištenje energije vjetra i mora u tom pojasu.
Treba naglasiti da se isključiva prava gospodarskog pojasa odnose samo na treće zemlje, ali ne i na zemlje Europske unije. To znači da će nas gospodarski pojas štititi samo u odnosu na Albaniju i Crnu Goru, ali ne i prema Italiji i Sloveniji.
I postojeći ZERP se po odluci Hrvatskog sabora ne primjenjuje na države članice Europske unije do iznalaženja zajedničkog dogovora u duhu EU-a. Takav dogovor do danas nije postignut jer interesi Hrvatske, Italije i Slovenije u tom pitanju nisu usklađeni.
Isključivi gospodarski pojasevi pojedinih zemalja članica u novijoj se politici Europske unije nazivaju 'europskim vodama'. Zemlje EU-a koje izlaze na Atlantski ocean i Sjeverno more sve su redom proglasile isključivi gospodarski pojas, a to je učinio i pretežni dio država članica EU-a na Mediteranu. Samo za manji dio tih gospodarskih zona do sada je postignut dogovor o razgraničenju između susjednih zemalja.
Slijede 'tvrdi' pregovori s Italijom i Slovenijom
Dakle Hrvatskoj nakon proglašenja gospodarskog pojasa slijede pregovori o razgraničenju s Italijom i Slovenijom. Šefovi diplomacija Hrvatske i Italije Gordan Grlić Radman i Luigi Di Maio razgovarali su krajem studenog u Zagrebu o proglašenju isključivih gospodarskih pojaseva s obje strane Jadrana, potvrdivši usklađenost djelovanja te spremnost da 'pristupe razgovorima o razgraničenju'.
S obzirom na veličinu Jadrana, u slučaju proglašenja gospodarskog pojasa i s talijanske i s hrvatske strane, Jadran će se zapravo jurisdikcijski podijeliti na pola.
Najveći prijepor između Hrvatske i Italije u korištenju zajedničkih voda odnosi se na ribolovnu politiku. Prema procjenama Europske komisije, vrijednost izlova ribe u 'europskim' vodama Jadrana iznosi oko 140 milijuna eura. Italiji pripada puno veći dio toga kolača jer raspolaže znatno moćnijom ribarskom flotom nego Hrvatska. Nakon proglašenja gospodarskog pojasa Hrvatska će nastojati ograničiti prava talijanskih ribara, ali pregovori će sigurno biti dugotrajni i neizvjesni.
Međutim obostranim proglašenjem gospodarskih pojasa Hrvatska i Italija će iz 'europskih voda' u potpunosti izbaciti treće zemlje, prije svega albansku ribarsku flotu koja je u posljednje vrijeme znatno ojačala. Tako će se riblji fond u Jadranu bolje obnavljati, a more će biti sigurnije i za hrvatske ribare.
Zajednička ribarska politika i dalje će biti u nadležnosti Europske komisije, što znači da će EK kao i dosad u tom dijelu Jadrana, u dogovoru s članicama, propisivati kvote, upravljati ribljim fondom te, zatreba li, uvoditi ograničenja na izlov.
