Što se krije u pozadini sramotnih transparenata i grafita nekoliko tjedana prije izbora u Hrvatskoj?
Sramotan transparent u Kustošijanskoj ulici u Zagrebu,u režiji nekoliko mladih navijača Dinama, kao i nekoliko grafita koji su se pojavili nakon toga, a koji pozivaju na mržnju prema srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj treba osuditi – i točka. Mržnja, pa makar dolazila od nekolicine ”pijanih klinaca”, ne smije se pravdati ni na koji način.
Pravdati ne, ali je posve logično i posve utemeljeno postaviti pitanje kako je do svega toga došlo i što je zapravo pridonijelo stvaranju atmosfere u društvu da nekim klincima padne napamet pisati takve transparente? Posve je jasno kako je dobar dio BBB-a svoj navijački ”posao” privremeno napustio kako bi se uključio u obranu Hrvatske, mnogi od njih su bili u HOS-u, legalnoj postrojbi hrvatske vojske tijekom velikosrpske agresije, koja se istaknula herojskom obranom prije svega Vukovara. Svi znamo što sve posljednjih godina, poglavito posljednjih tjedana, prolazi HOS, prolaze znakovlja HOS-a, koja se kriminaliziraju čak i od predsjednika države, Zorana Milanovića, koji je nedavno poručio kako spomen ploču HOS-a, s imenima poginulih branitelja, treba baciti ”tamo negdje”. Ako predsjednik države nema poštovanja prema onima koji su tu državu stvarali, i ako on sam na neki način širi mržnju svojim neprimjerenim izjavama, što očekivati od klinaca koji to sve vide, a imaju gdje i vidjeti? Mediji su bili prepuni Milanovićevih izjava, svagdje ga je bilo, osim što je pobjegao iz Okučana, s obilježavanja 25. obljetnice vojno-redarstvene akcije Bljesak, i nije se tu zaustavio. Dan državnosti predsjednik države zapravo nije ni obilježio jer ga ne priznaje… Ima toga još od Milanovića i bit će toga, nažalost, sve više, tek mu je počeo mandat.
Ono što preko sramotnog transparenta poručuju u Hrvatskoj ”pijani klinci” to je u Srbiji službena politika i o tome se zapravo šuti. Brojni su mediji analizirali posljednja događanja u Zagrebu, no niti jedan to nije želio povezati s činjenicom da je Crvena zvezda uručila dres ratnom zločincu takozvanom Kapetanu Draganu. Zar doista netko misli da to na klince ne djeluje i da su oni izuzeti od svega što se događa te da nisu čuli za zbivanja u Srbiji, u kojoj su ratni zločinci ugledni građani, a na vlasti učenici fašističkog ratnog zločinca, Vojislava Šešelja, poput Aleksandra Vučića? Mi se u Hrvatskoj, zahvaljujući hrvatskim medijima, nimalo slučajno, zabavljamo Viktorom Orbanom i nekakvim mapama, dok Srbija nagrađuje ratne zločince koji u ubijali u Hrvatskoj! Tko je tu zapravo lud?
Čelnik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, čelnika SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca, naziva etnobiznismenom, što je zasmetalo dijelu medija, koji uporno ignoriraju činjenicu da je prvi tako Pupovca nazvao bivši predsjednik države ljevičar Ivo Josipović, u svoj kratkoj, ali intenzivnoj, epizodi sukoba s liderom srpske nacionalne manjine. Milorad Pupovac u više je navrata ”bitku svih bitaka” Domovinskog rata, Oluju, proglasio etničkim čišćenjem i da to nitko od medija ne smatra spornim i da to nitko ne problematizira uoči izbora, a posebno to ne problematizira njegov koalicijski partner, Andrej Plenković? Naime, ako je Domovinski rat temelj hrvatske države, ”nulta točka”, kako je onda moguće da hrvatski političar, a Pupovac je hrvatski političar, naziva najveću bitku tog rata, koja je donijela Hrvatskoj slobodu, mir i slomila kičmu nacističkoj paradržavi, takozvanoj Krajini, etničkim čišćenjem i da je to onda kao ”OK” i da zbog toga ne bude marginaliziran već je nagrađen vladajućim sinekurama i svime što uz to ide, a uz SNV ide puno toga, jako puno našeg novca?
SDSS je stranka koju je osnovao ratni zločinac, Goran Hadžić, kako je moguće da to nikome ne smeta, odnosno, kako je moguće da se sami pripadnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj nisu odrekli te stranke i osnovali neku drugu, koja se neće povezivati s ratnim zločincima? Osim ako ne želite provocirati i na tim provokacijama zapravo preživljavati? Može li netko zamisliti da u Izraelu stranku osnuje neki nacistički ratni zločinac, ako ih uopće još ima na životu s obzirom na protok vremena, a da takva stranka ne bi bila promptno zabranjena? Jedan od čelnika SDSS-a je i Vojislav Stanimirović, okupacijski gradonačelnik Vukovara, koji zapravo nikad nije bio gradonačelnik Vukovara jer nikad nije izabran unutar pravnog poretka Republike Hrvatske. Drugim riječima, on je tijekom agresije na Hrvatsku bio nešto poput nacističkog gradonačelnika, pod nacističkom okupacijom. Zašto je ova istina nekome danas sporna u Hrvatskoj? Ili možda dio medija misli kako Vukovar nikad nije bi bio pod srpskom okupacijom? Nećemo ulaziti u to je li ili nije Stanimirović ratni zločinac, o tome sve što ima, ako što ima, treba reći ne baš pouzdano hrvatsko pravosuđe, nije problem u činjenici da je Stanimirović zahvaćen abolicijom, problem je što nije zahvaćen lustracijom i što se lustracija nije dogodila. Zapravo to bi više bila denacifikacija i to nema veze s progonima i sličnim podvalama o kojima govori ljevica, već isključivo sa zdravim razumom.
Kad smo kod Vukovara, u posljednje vrijeme u herojskom gradu BBB-i su bili suočeni s pravim terorom u režiji poluterorističkih organizacija, kao što su nazovi navijačke skupine Grobari, poglavito Delije, koje, kako smo već spomenuli, konstantno slave ratne zločince. Kakvi su se tek transparenti pojavljivali u Vukovaru od strane Grobara i Delija, dok sve to mirno u okolici grada na Dunavu promatraju četnički spomenici ”herojima koji su pali na srpskoj zemlji”? O tome u mainstream medijima također nema ništa, niti je što bilo, niti će biti. Kao što ti isti mediji ne gledaju kroz iste naočale govor mržnje Beljaka, Stazića…
I na kraju vratimo se HOS-u, kako bi rekli u dijelu Dalmacije, ”vratimo dite materi”. Oslobađajuća presuda Visokog prekršajnog suda (VPS) u slučaju Marka Perkovića Thompsona, a glede pozdrava (u pjesmi ”Bojna Čavoglave”) koji je HOS koristio u obrani Hrvatske, postala je pravomoćna, međutim, to nije smetalo suprugu Milorada Pupovca, inače novinarku Jutarnjeg lista, Slavicu Lukić, da nastavi napade na Thompsona i Domovinski rat. Prije presude VPS-a pisala je jedno, kad joj se presuda nije svidjela nastavila je pisati, ali nešto posve drugo, Kakva je to poruka? Nije Hrvatska Divlji zapad ili još gore nije Hrvatska Vučićeva Srbija.
Podsjetimo, nekoliko sati prije presude Visokog prekršajnog suda o pozdravu “Za dom spremni” u pjesmi “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Slavica Lukić pisala je kako će ta presuda biti obvezujuća za sve suce tog suda, a sada kad joj se presuda ne sviđa – tvrdi suprotno.
Zar sve to, pa i puno toga više, a što nismo spomenuli, nije ipak malo previše? I, da, na kraju, kao i na početku, sve to ne opravdava sve one koji mašu sramotnim transparentima i crtaju isto tako sramotne grafite, takvi ne pomažu Hrvatskoj, samo je sramote, za čiji god to eventualno račun radili nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora.
