SUDIONICA AKCIJE MEDAČKI DŽEP: ‘Ništa me nije psihički dotuklo kao ‘džep’… Toliko žrtava…’

Izaslanik predsjednika Vlade RH i ministar obrane Mario Banožić s izaslanstvima Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga RH danas je u Gospiću nazočio svečanom obilježavanju 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije Medački džep.

Riječ je o napadnoj operaciji hrvatskih snaga koja je započela 09. rujna 1993. i aktivno je trajala do 11. rujna sve dok nije došlo do sporazumnog povlačenja i dolaska kanadskog UNPROFOR-a. Cilj ove operacije bio je ovladavanje prostorom Divosela i Čitluka sa svim zaseocima te dio sela Počitelj koji spadaju pod Medački džep, pretežito ruralno područje  južno od Gospića.

Velika akcija zasjenjena optužbama za ratni zločin

 

Od početka Domovinskog rata, pa sve do početka ove akcije, Medački džep je okupacijom prispojen tzv. RSK, a 15. korpus “Srpske vojske Krajine (SVK)” nastojeći preuzeti inicijativu na vitalnom dijelu Ličkog bojišta – sa ovoga je teritorija  topničkim udarima sustavno narušavao normalizacija života na području Gospića.  Tako je odlukom generala Janka Bobetka (koji je u vrijeme akcije bio načelnik Glavnog stožera) došlo do planiranja vojne operacije “Medački džep”, a zašto je Bobetko oslobađanje tog teritorija smatrao vrlo važnim, djelomično se doznaje iz njegove knjige “Sve moje bitke” u kojoj kaže “čitavo je područje bilo od iznimne strateške važnosti za Hrvatsku zbog križišta komunikacijskih linija između Zagreba i Splita s jedne, te Rijeke s druge strane. Onaj tko kontrolira Velebit, ujedno kontrolira i cijelu Hrvatku”. Osim Janka Bobetka, ključna vojna imena s hrvatske strane koja su zapovijedala ovom opsežnom akcijom su generali Rahim Ademi i Mirko Norac koji su u to doba bili pukovnici. Nad sva tri navedena zapovjedna imena (Bobetko, Ademi, Norac), nakon velikog slavlja Hrvata povodom uspješne operacije, ubrzo će se nadviti tamni oblak koji je zasjenio pobjedu… Naime, sud u Haagu po izvještaju UNPROFOR-a podiže optužbe za ratni zločin nad 28 srpskih civila tijekom akcije Medački džep.

Presude…

Ipak, međunarodni sud slučaj “Medački džep” 2007. prebacuje hrvatskom sudstvu što je rezultiralo brojnim procesima: hrvatski general Mirko Norac osuđen je na šest godina zatvora, nekadašnji pripadnik 9. gardijske brigade HV-a „Vukovi“ Josip Mršić za ubojstvo nepoznate starije žene u selu Lički Čitluk dobio je tri godine zatvora, a njegov suborac Velimir Šolaja za isti je zločin kažnjen sa pet godina zatvora.

Jedan od sudionika ove akcije bio je umirovljeni general Željko Sačić koji je i danas na obilježavanju u Gospiću:

“I danas sam se sreo sa hrvatskim ratnicima koji su sudjelovali u jednoj od prvih i značajnijih oslobađajućih akcija. U ovu operaciju išli smo pod velikom motivacijom pokojnog generala Janka Bobetka koji nam je uporno govorio kako ova akcija jednostavno MORA uspješno završiti”, kaže Sačić koji nam je u nekoliko rečenica probao dočarati tijek akcije:

Sačić: “Bila je to briljantna akcija”

“Akcija Medački džep posebna je jer je osmišljena na način da se susretnu hrvatske prijateljske snage, s jedne je strane dolazio Mirko Norac sa svojim snagama, a s pozicije Velebita specijalna policija MUP-a, tako da se neprijatelj našao u sredini. Slabo je poznato da je samo noć prije srpska strana organizirala napad na naše snage koje su bile na Velebitu i mi to uopće nismo znali. Moram priznati da nas je malo poslužila i sreća, jer smo napali svega 30 minuta prije nego što su oni krenuli sa svojom akcijom. U svakom slučaju, briljantna akcija”.

Željko Sačić osvrnuo se i kanadski bataljun UNPROFOR-a nazivajući njihovu ulogu nečasnom:

 

“Kanadske snage sebi su u svrhu dodijele odličja i tantijema lažno pripisali da su se borili protiv Hrvata i da su nama nanijeli više od 30 mrtvih, no ta je laž raskrinkana pred Haškim sudom. Osim toga, svima je ostao pomalo gorak okus u ustima jer smo se nakon pobjede morali povući. Međunarodna zajednica vršila je na predsjednika Franju Tuđmana neopisiv pritisak, pa je Bobetku naredio povlačenje. No, to nije bilo povlačenje u pravom smislu riječi jer je taj teritorij i prije bio ‘ružičasta zona’, pa su ga nakon toga, osim UNPROFOR-a, nadgledali i predstavnici hrvatske strane. U konačnici, ovom akcijom spriječen je dalji napredak i napadanje srpske vojske, tako da je krajnji cilj ovako ili onako – ostvaren”.

Heroina iz Gospića

Valentina Vučković iz Gospića je također sudjelovala u akciji Medački džep. Ova poznata dragovoljka Domovinskog rata u obranu Hrvatske uključila se u samom početku, i to kao pripadnica HOS-a. Valentina, koju suborci i prijatelji zovu kratko Vanja, iz rata je izašla s teškim ranjavanjem i invaliditetom. Naime, na isturenom položaju u ličkom mjestu Ornice, snajperom joj je prostrijeljena noga:

 

“Metak mi je probio sve mišiće. Ranjena noga je sve lošije, sve je kraća i suši se”, kaže nam Valentina i prisjeća se akcije Medački džep u kojoj je sudjelovala kao pripadnica 9. gardijske brigade “Vukovi”:

“Bila sam u topništvu ‘Vukova’, a akcija je počela na današnji dan u jutro. Nisam se nadala toj akciji, ali kada su nam javili da će se dogoditi – jedva sam dočekala. Veselila sam se jer ćemo konačno preuzeti inicijativu jer je moj grad konstantno napadan”, kaže ova vojnikinja i dodaje kako joj je unatoč činjenici da je u pitanju bila oslobodilačka operacija, Medački džep ostao urezan u sjećanje više nego bilo koji drugi vatreni okršaj u kojem je ikada sudjelovala:

“Danima sam bila potresena”

“Pucali smo… Oni na nas, mi po njima. ‘Džep’ me psihički ubio više nego išta. Danima nisam mogla doći sebi, trebalo mi je barem 15 dana da barem malo prestanem misliti na slike obostranih žrtava..”, uznemireno je i kratko rezimirala ovu akciju.

Da se u akciju išlo s posebnim “vjetrom u leđima”, potvrdio nam je i jedan pripadnik Tigrova koji se našao u ulozi, kako nam je kazao, “bočnog osiguranja”:

“Velika i važna akcija, jedna od prvih u kojoj smo preuzeli dominaciju. Imali smo elan i volju poput onakve u ‘Oluji’, no tu bih stao s usporedbama”, zaključuje kratko pripadnik “Tigrova”.