Taktička grupa 7. gardijske brigade 26. veljače 1993. godine sprema se ovladati selom Drače kraj Suhovara.

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN

Taktička grupa 7. gardijske brigade dolazi 26. veljače 1993. u zadarsko zaleđe s ciljem da ovlada selom Drače kraj Suhovara. Nakon nekoliko dana izviđanja terena te priprema za napad, 3. ožujka 1993. godine, pokrenut je napad na Drače.

U noći s 2. na 3. ožujka, pod zaštitom mraka, pripadnici 7. gardijske brigade krenuli su u podilaženje sela Drače kako bi do jutra zauzeli povoljne polazne pozicije za daljnje borbeno djelovanje. Ipak, zbog izuzetno loših vremenskih uvjeta, kiše i hladnoće te nepoznavanja terena i slabe vidljivosti napad je ubrzo zaustavljen pa je grupa vraćena na početne položaje. Nakon reorganizacije, konsolidacije i usklađivanja snaga opet se krenulo u podilaženje sela, ovog puta s novom taktikom napada iz dva pravca i dvije napadne grupe. Oko 8 sati došlo je do susreta s pripadnicima Srpske vojske Krajine i tada započinju bliske borbe na području sela Drače i Stošije Glave.

Jak otpor srpskih postrojbi i nepovoljan taktički položaj, prisilili su hrvatske snage na prekid napada i povlačenje koje je bilo iznimno teško. Tijekom dana minobacačka potpora iz Suhovara pokušavala je prekomjernim djelovanjem pomoći suborcima koji su se povlačili uslijed čega je došlo do velike tragedije. Zbog eksplozije mine u minobacaču 120mm život je izgubilo petero pripadnika 7. gardijske brigade - Ivan Kovačević, Josip Pavličević, Mladen Poturiček, Darko Tomić i Marijan Zebec, dok ih je četvero ranjeno. O tragediji je u knjizi Tomislava Šulja i Vladimira Brnardića „Operacija Maslenica – sjećanja sudionika“ progovorio preživjeli član bitnice Krasnodar Kišur:

„Usred akcije su nama dovezli teške kineske mine od 22 kile, a mi smo imali minobacače za ispaljivanje granata od 17 kila. Situacija je bila takva da dečki koji su bili naprijed, znači pješadija kojoj smo mi davali podršku, onda se našla u nepovoljnoj situaciji u odnosu na neprijatelja. Tražili su što jaču topničku podršku. I minobacačima smo djelovali, ono, prema njihovim zahtjevima. Prek motorole se orilo: „Daj bombona, daj bombona! Daj pomozi!“ Došle su te teške kineske mine, na sanducima je pisalo na kineskom, nitko od nas kineski nije znao. A dečki su tražili pomoć. (…) Mine nisu bile montirane, nego se na njih moralo montirati upaljače i sve ono. To još više ti vremena i posla oduzima, tak da ne moreš pucati kak Bog zapovijeda. I tak, došli smo tu, drugi plotun smo ispucali. Zapovjednik je, pokojni Kovačević Ivan, on je rekao 'Zastoj je.' Pregledali smo sva tri minobacača, našli smo da je zastoj u trećem. (…) Svi smo dobro znali postupak kakav treba biti kad dođe takav zastoj; povlačimo se u zaklon, iza grudobrana, na potez se mina opaljuje. A kam buš se tam okrenul? Nit su grudobrani bili, ništa (op. a. prema zapovjedi, usred akcije bitnica je premještena na izmještenu lokaciju koja nije bila utvrđena). Pokojni Kovačević okrenuo je kao da motor pali. Prvi put je nogom fulal, drugi put kad je stisnuo – samo buktinja, plamen. To je zadnje. Znam, on je bio ko u vatrenoj kugli i on mi je postao. Crna sjena mi je samo ostala.“

Na fotografiji minobacački položaj kod sela Drače

Izvori - Monografija 7. gardijska brigada Hrvatske vojske Puma

Tomislav Šulj i Vladimir Brnardić: "Operacija Maslenica - sjećanja sudionika"

Autor teksta - Borna Marinić

Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat