Tko je Denis Prokopenko – karizmatični zapovjednik Azova i junaka koji brane Mariopulj do smrti?

Branitelji Mariupolja su okruženju i s malim izgledima za proboj i preživljavanje, ali se ne žele predati ruskim agresorima. Obrani vodi 31-godišnji potpukovnik Denis Prokopenko, zapovjednik čuvene pukovnije Azov, koji ima odista nevjerojatnu biografiju.

Nemjerljiv je doprinos pukovnije Azov obrani Mariopulja i Ukrajine, pa i ne čudi moskovski agritprop koji ove junake želi već viđenim stereotipovima proglasiti – nacistima. Baš kao što je nekada Beograd proglašavao nacistima junake HOS-ovce, a nažalost čak i danas to čine neki političari u Hrvatskoj.

Kao i HOS u Hrvatskoj, Azov je već sada ušao u legendu i nacionalnu svijest Ukrajinaca koju im nitko nikada neće moći oduzeti.

Agonija branitelja Mariupolja i civila koji se s njima kriju u podzemnim tunelima gigantske čeličane Azovstal ušla je u završnu fazu. Premda bez lijekova, gladni i žedni, uporno odbijaju predaju Putinovim koljačima i kadirovcima, znajući dobro što ih čeka.

Svijet agoniju ovih ljudi - čiji je neoprostiv grijeh što nisu htjeli živjeti s čizmom moskovskog tiranina za vratom – prati uglavnom šutke. Licemjeri se prave da s tim nemaju nikakve veze i da to nije njihov rat, dok psihopati svih boja i nacionalnosti sladostrasno likuju nad razvalinama nekadašnjeg polumilijunskog grada, smatrajući da će oni što su se tamo oružjem usudili dočekati Putina sad dobiti ono što su tražili. A tražili su, zna svatko čestit i imalo empatičan, samo vlastitu slobodu.

Prizori iz Mariupolja, s bradatim kadirovcima čije prsi krase redenici, a ruke boce alkohola, te s hordama drugih uniformiranih pljačkaša što plaze tamošnjim ulicama i slave nad ostacima uništenih života, mnoge kod nas nezaobilazno podsjećaju na Vukovar s jeseni 1991.: strava bezumlja, nehumanosti, mržnje i destrukcije jednako je tamna i gusta.

Brojni borci pukovnije Azov, međutim, još su uvijek živi: ukrajinska 'ovčara' još uvijek nije napunjena. Živ je, po svemu sudeći, i njihov zapovjednik, 31-godišnji potpukovnik Denis Prokopenko. Mnogi Ukrajinci koji ga bolje poznaju uvjereni su da se Rusima nikad neće predati. Prokopenko je čovjek iznimno intrigantne biografije, i prilično odudara od ekstremističko desnog stereotipa kojim su i njega i brojne borce Azova Putinovi propagandisti masovno i plošno bojali. Neonacistički element koji je u Azovu nekad dominirao - ali je postao minoran - zgodno je Putinu poslužio kao izgovor za tobožnju denacifikaciju zemlje. Postrojba se, međutim, od takvog ideološkog taloga koji je pratio neposredno nakon 2014. u međuvremenu prilično distancirala.

Tijekom ruske agresije na Ukrajinu su pokazali sasvim drugo lice, prezentirajući se kao najodlučniji tamošnji borci te moderna i visoko mobilna postrojba specijalne namjene (instruktori NATO-a odbili su ih obučavati dok ne raskrste s veličanjem nacističke ideologije).

Šef Azova Denis Prokopenko fakultetski je obrazovan, diplomirao je germansku filologiju i engleski jezik na Kijevskom nacionalnom sveučilištu. Prije Majdanske revolucije i ruske aneksije Krima 2014., kad se pridružio ukrajinskim oružanim snagama, bio je poznat kao fanatični 'ultras' i vođa navijača kijevskoga Dinama. S neonacistima nema baš nikakve dodirne veze: Prokopenko je porijeklom Finac iz Karelije, pokrajine koju su tijekom Zimskoga rata prije 80 godina okupirali Staljinovi Sovjeti. Njegov djed bio je jedini član obitelji koji je tad preživio sovjetsko-finski rat i okupaciju, i to služeći u finskim obrambenim snagama 1939. – 1940. i nanoseći Sovjetima teške gubitke. Denisu Prokopenku taj djed je osobni heroj i obiteljski uzor; on svoju današnju borbu za obranu Ukrajine i Mariupolja od Putina smatra duboko intimnom misijom, te svojevrsnim nastavkom slavnoga otpora svojega pretka.

Već je punih pet godina Prokopenko na čelu pukovnije Azov. Prije toga borio se godinama, na Majdanu i u Donbasu. Kad je Putin koncem veljače pokrenuo masovnu invaziju na Ukrajinu, Prokopenko je sa suborcima odlučio odsudno braniti grad na obali Azovskog mora po kojemu je njihova postrojba dobila ime i koji su već ranije izabrali za svoje sjedište. Mariupolj su od proruskih separatista oteli još u proljeće 2014. godine, te su ispravno procijenili da će zbog svoje strateške važnosti ubrzo postati jedan od najpaklenijih dijelova zemlje. Grad na pravcu kopnenoga koridora između Krima i samoproglašene proruske 'Donjecke i Luganske narodne republike', bez kojega nema spajanja okupiranih 'ruskih teritorija', od samoga početka djelovao je kao prilično beznadan vojni položaj.

To Prokopenka i druge branitelje Mariupolja nije pokolebalo: stali su na put višestruko brojnijim i jačim putinovskim hordama, i sve donedavno okupatoru nanosili teške gubitke.

Uništenje Azova, a pogotovo ponižavajuće hvatanje Prokopenka i njegovih suboraca živima, zakratko bi Putinu pred domaćom publikom kompenziralo sramotno vođenu kampanju u Ukrajini i na desetke tisuća poginulih Rusa. Čečenski vođa Ramzan Kadirov u ime je silnika iz Kremlja još prije mjesec dana objavio nagradu od pola milijuna dolara svakome tko mu donese glavu ili drugi dokaz da je ubio zapovjednika Azova Denisa Prokopenka.

Denis Prokopenko postao je stožerna figura ukrajinske budućnosti, no i buduće europske časti, dostojanstva i ponosa. U njegovoj sudbini sabrala se kob više herojskih generacija, trajno nepokorenih usprkos svim silama ruskih despota.