Tko može istinski pomoći u umiranju koje postaje ponekad „ gotovo neizdrživo“

Živjeti u umiranju – i kako?

Živimo u vremenu u kojem je kod nekih patnja izgubila svoj kršćanski smisao. Sekularizacija je učinila svoje. Rijetko tko umire kod kuće kao nekada. Razne neizlječive bolesti ponekad uzmu ljudski život u nekoliko tjedana, ili dana. Ima onih koji u bolnicama, ili staračkim domovima izuzetno pate umirući dan po dan. Postali smo samilosni prema tako teškoj ljudskoj patnji, ali često ne možemo pomoći, utješiti teško oboljelog člana obitelji, rođaka ili prijatelja. Po Božjem zakonu ljudski život je dar od začeća do prirodne smrti. Za neke teške bolesnike neki znaju reći: „ A što da ti kažem, živi kao biljka, vegetira“? Kakvu ulogu ima palijativna skrb, socijalni radnici, psiholozi, Crkva, duhovnici u takvim teškim trenucima teško oboljelih? U Njemačkoj pokušavaju  zadnjih nekoliko desetljeća staviti veliki naglasak na brižnu palijativnu skrb bolesnika.  Zato će Katolička i Evangelička crkva u Njemačkoj, u travnju ove godine posvetiti raznim događanjima vezanim uz „tjedan života“ nasuprot temi „ smrti iz milosrđa“ eutanaziji.

Definicija palijativne skrbi

Definicije i terminologija u ovom dokumentu usklađene su s onima iz Bijele knjige. Prema definiciji Europskog društva za palijativnu skrb (engl. European Association for Palliative Care), te Svjetske zdravstvene organizacije palijativna skrb koristi se i podrazumijeva: „ Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji suočenih s problemima neizlječivih, uznapredovalih bolesti, putem sprječavanja i ublažavanja patnje pomoću ranog prepoznavanja i besprijekorne prosudbe te liječenja boli i drugih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih“. Palijativna skrb je interdisciplinarna u svom pristupu te svojim djelokrugom obuhvaća bolesnika, obitelj i zajednicu. Palijativna skrb obuhvaća zbrinjavanje bolesnikovih potreba gdje god da se za njega skrbi, bilo kod kuće ili u ustanovi. Palijativna skrb afirmira život, a smrt smatra sastavnim dijelom života, koji dolazi na kraju, ona smrt ne ubrzava niti je odgađa. Ona nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti.

Razine palijativne skrbi

1. Palijativni pristup: svi profesionalci trebali bi biti informirani o postojanju palijativne skrbi, što nudi, koje su dobrobiti, gdje se nalazi.

2. Opća palijativna skrb: zdravstveni profesionalci, te psiholozi, socijalni radnici, duhovnici, te volonteri i udruge kojima palijativna skrb nije primarni posao nego u svom radu češće sudjeluju u skrbi za palijativne bolesnike, sukladno opisu u točki. Pružatelji opće palijativne skrbi imaju osnovna znanja iz palijativne skrbi te znaju prepoznati i riješiti nekomplicirane simptome.

3. Specijalistička palijativna skrb: dobro educirani zdravstveni profesionalci i dobro educirani psiholozi i socijalni radnici koji se isključivo bave palijativnom skrbi te volonteri i organizacije civilnog društva za palijativnu skrb. Profesionalci iz specijalističkog palijativnog tima rješavaju kompleksne situacije i simptome (bez obzira o kojoj službi palijativne skrbi se radi), dok volonteri doprinose kvaliteti palijativne skrbi (ali ne provode zdravstvenu skrb).

Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. - 2020., Zagreb, listopad 2017. str. 4.

Eutanazija

Eutanazija je čin s ciljem uzrokovanja smrti, kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se ukloniti bol namjernim prekidanjem života čovjeku, a za to se primjenjuju primjerena sredstva. Eutanazija, koju neki zovu i ubojstvom iz milosrđa, postupak je kojim se svjesno i namjerno usmrćuje neizlječivo bolesna osoba u situaciji kada je kvaliteta njezina života (zbog teških bolova ili potpunog odsustva svijesti) pala (po njezinu sudu ili sudu njezinih skrbnika) ispod ljudske razine.

Postoji više vrsta eutanazije:

1. dobrovoljna – eutanazija koja se vrši na zahtjev pacijenta koji je sposoban donijeti kompetentnu odluku

2. nedobrovoljna – u slučaju da pacijent nije osoba koja je sposobna donijeti kompetentnu odluku (novorođenče, osobe u komi...), već umjesto njih to učini neka druga osoba (roditelj, supružnik, skrbnik)

3. pasivna eutanazija – ako se eutanazija izvrši izostavljanjem liječenja (tj. neliječenjem, isključivanjem aparata, prestankom terapije) pa se pacijent pusti umrijeti

4. aktivna eutanazija – postupak kojim se osoba izravno usmrćuje (smrtonosna injekcija)

Eutanaziju treba razlikovati od liječnički ili medicinski potpomognutog samoubojstva: u ovom drugom slučaju riječ je o postupku kojim liječnik stavi na raspolaganje bolesniku sredstvo kojim će si okončati život ili mu savjetom pomogne da to učini.

Povijest eutanazije

Pojam potječe iz Stare Grčke. Pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. U suvremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih "balast–egzistencijama". Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su evidentirali sve tako oboljele osobe, slali ih u domove i tamo eutanazirali. Pitanje eutanazije se ponovno počinje javljati 60-tih godina prošlog stoljeća. U SAD-u i nekim europskim zemljama su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji u parlamentima, uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka, odluka u parlamentima i sudskih odluka.

Palijativna medicina

Grana medicine kojoj nije svrha izliječiti bolest, već umanjiti fizičke bolove i mentalne patnje, ojačati životne sposobnosti i tako popraviti kvalitetu života umirućih. Palijativna skrb može se pružiti u specijaliziranim medicinskim ustanovama,  hospicijima, ali također i u kući umiruće osobe. Palijativna medicina gleda na umiranje kao prirodni sastavni dio života i pokušava ga učiniti dostojanstvenijim.

Odnos vjere prema eutanaziji

Kršćani, Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dopuštena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života. Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je: "Kad se za bilo kojeg čovjeka, kaže da je bezvrijedan ili beskoristan, kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni, narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam, koji razara naš moralni red. Obezvrjeđivanjem života starijih ljudi, nerođene djece, bolesnika u komi, invalidnih osoba,....doslovno si sami kopamo svoje grobove." Sažimljući katolički nauk, papa Ivan Pavao II. u enciklici „ Evanđelje života“ potvrđuje da je "eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo." Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost.

Njemačke crkve posvećuju temu "Tjedan života", temi eutanazije

„ Palijativna i pastoralna podrška za teško bolesne i umiruće ljude su u središtu zajedničke akcije Katoličke i Evangeličke crkve u Njemačkoj. Trenutna rasprava o eutanaziji u fokusu je ovogodišnjeg "Tjedna za život" dviju glavnih crkava u Njemačkoj održat će se pod geslom "Živjeti u umiranju", od 17. do 24. travnja prema tada važećim higijenskim propisima, kako je najavila njemačka biskupska konferencija u četvrtak u Bonnu. Prema informacijama, fokus akcije trebao bi biti briga za teško bolesne i umiruće ljude kroz palijativnu i pastoralnu skrb, kao i opću skrb za smrtno bolesne. "Želimo promicati širenje palijativne i hospicijske potpore kao i sveobuhvatnu kulturu života u našem društvu još dosljednije nego prije", objašnjavaju predsjedavajući Njemačke biskupske konferencije biskup Georg Bätzing i vijeće predsjedatelja Evangeličke crkve u Njemačkoj (EKD), regionalni biskup Heinrich Bedford-Strohm, u predgovoru za posebno izdanje koje je objavljeno u četvrtak. Za nas kršćane čovjekovo nepovredivo dostojanstvo proizlazi iz stvaranja na Božju sliku, što nas obvezuje da se založimo za zaštitu svakog ljudskog života. Središnji uvod u Tjedan života održat će se u subotu (17. travnja) ekumenskom službom u augsburškoj katedrali, u kojoj će Bätzing, Bedford-Strohm, kao i regionalni biskup Axel Piper (Augsburg Church District) i biskup Bertram Meier (Augsburg ) će sudjelovati. Prema trenutnim planovima, tada započinje tematski događaj: Pod naslovom "Živjeti u umiranju - i kako?! Perspektive u razgovoru"… Bavarski državni ministar zdravstva Klaus Holetschek obraća se pozdravnom govoru, a nova predsjednica Njemačkog društva za palijativnu medicinu Claudia Bausewein predstavit će temu. Prošle je veljače Savezni ustavni sud ukinuo zabranu Bundestaga 2015. za promicanje samoubojstva na poslovnoj osnovi. Suci su naglasili da postoji sveobuhvatno pravo na samoodređenu smrt. To uključuje slobodu traženja pomoći od trećih strana. U petak nekoliko članova Bundestaga iz različitih stranaka želi predstaviti prijedlog skupine za uzajamnu frakciju za provedbu presude. Zastupnica FDP-a Katrin Helling-Plahr najavila je da će središnja točka biti izmjena Zakona o opojnim drogama kako bi se omogućilo da se fatalni lijek „natrij pentobarbital“ prepisuje ljudima koji u budućnosti žele počiniti samoubojstvo - ali to se kombinira s obveznim savjetovanjima . Nakon presude, u Protestantskoj crkvi izbila je rasprava o tome može li se pružiti potpomognuto samoubojstvo i u crkvenim institucijama. Tjedan života odvija se 26. put. Od 1994. To je već sada uhodana zajednička ekumenska inicijativa Katoličke i Protestantske crkve u Njemačkoj.

Bonn, 28. siječnja 2021. (KAP / KNA)

Molitva svetom Josipu za sretnu smrt

Sveti Josipe, za onu neiskazanu sreću koju si imao na zemlji kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili: molim te ponizno, isprosi i meni tu milost da na smrtnom času junački odbijem bijesne navale nečistoga duha i da blaženo umrem. Uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći u tom strašnom času; isprosi mi milost da u tvojem naručju uzmognem izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju! Amen.

Marko Štrok