U Velenju pala Titova glava – u Hrvatskoj još pada istina o komunističkim zločinima

VELENJE KAO UPOZORENJE: ŠTO NAM GOVORI SKIDANJE GLAVE S TITOVA SPOMENIKA – I ŠTO HRVATSKA JOŠ UVIJEK IZBJEGAVA VIDJETI

U slovenskom gradu Velenju, nekadašnjem Titovom Velenju, tijekom noći sa četvrtka na petak netko je skinuo glavu sa spomenika Josipu Brozu Titu na istoimenom trgu. Općina je odmah reagirala – osudila čin i priopćila da je policija u kratkom roku pronašla počinitelja. Za slovenske vlasti to je, službeno, pitanje vandalizma i napada na “kulturnu i povijesnu baštinu”.

No ovaj događaj ponovno je otvorio staro pitanje – ne samo za Sloveniju, nego i za Hrvatsku: kako suvremene europske demokracije trebaju postupati s ostacima totalitarnih režima?

Slovenija: između osude totalitarizma i zaštite “baštine”

U Sloveniji je dio spomeničke baštine Titu uklonjen odmah nakon osamostaljenja – u Ljubljani, Mariboru, Kranju, Kopru, Novoj Gorici i Celju – no mnogi spomenici ostali su u manjim sredinama. Danas ih se može vidjeti u Kidričevu, Slovenskoj Bistrici, Metliki, kao i u muzejima.

Zanimljivo, 2021. godine slovenska je vlada (tada pod vodstvom Janeza Janše) uklonila ime Titove ceste u Radencima. Ali nakon pritužbe boraca NOB-a, slovenski ustavni sud naložio je da se Titovo ime vrati, što pokazuje da je odnos prema Titu u Sloveniji i dalje duboko emotivan i politički nabijen.

A što je s Hrvatskom?

U Hrvatskoj još uvijek postoje snažne skupine koje brane “lik i djelo” Josipa Broza Tita kao nedodirljivu figuru, a svaki pokušaj kritike komunističkih zločina često proglašavaju “fašizmom”.
Paradoksalno, isti oni koji uporno upozoravaju na svako “H” kao na navodni simbol ekstremizma – prešućuju zločinačku povijest crvene zvijezde petokrake, simbola pod kojim su počinjeni: masovni zločini nakon Drugog svjetskog rata, progoni političkih neistomišljenika u poraću, represija nad hrvatskim narodom u jugoslavenskoj diktaturi, agresija JNA na Hrvatsku 1991., kada je ta ista zvijezda stajala na tenkovima koji su rušili Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik i mnoga druga mjesta.

EUROPA JE BILA JASNA: TOTALITARIZMI SU NEPRIHVATLJIVI

I Slovenija i Hrvatska članice su Europske unije, koja je kroz više dokumenata jasno i nedvosmisleno postavila standarde. Najvažniji su:

Rezolucija Europskog parlamenta 1481 (2006. - izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Rezolucija_Vije%C4%87a_Europe_1481/2006)

Ona poziva na osudu zločina totalitarnih komunističkih režima, ističući da nijedna ideologija ne može biti izgovor za masovna kršenja ljudskih prava.

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. - 1990. godine (Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_07_76_1786.html)

(također poznata kao Praska deklaracija iz 2006.)

Poziva države članice da: jasno i javno osude komunističke zločine, uklone totalitarne simbole iz javnog prostora, osiguraju da se žrtve komunističkog terora tretiraju jednako kao i žrtve drugih totalitarizama.

Hrvatska je 2006. usvojila Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka 1945. – 1990., čime se obvezala pridržavati upravo ovih europskih vrijednosti.

No dok EU poziva na distanciranje od totalitarnih nasljeđa, u Hrvatskoj i dalje svjedočimo fenomenima poput: relativiziranja komunističkih zločina, korištenja zvijezde petokrake u javnom prostoru, stigmatiziranja branitelja i domoljuba kao “fašista”, selektivnog tumačenja povijesti.

Skidanje glave u Velenju nije samo incident – to je ogledalo

Velenje je pokazalo da u postjugoslavenskom prostoru simboli i nasljeđe totalitarizma i dalje izazivaju duboke podjele.

Hrvatska tu ima još veći problem, jer – za razliku od Slovenije – imala je krvavu i razornu borbu protiv režima koji je crvenu zvijezdu pretvorio u simbol agresije.

Dokle god se: branitelji nazivaju fašistima, hrvatski identitet demonizira, zvijezda petokraka slavi kao “antifašistička”, Tito prikazuje kao nepogrešiva figura, dotle će Hrvatska biti daleko od europskog standarda suočavanja s prošlošću.

Događaj u Velenju nije samo čin vandalizma – on je podsjetnik da se narodi koji nisu raščistili s totalitarizmom vraćaju u iste rasprave iznova i iznova.

Europa je svoje rekla:
osuda svih totalitarizama mora biti jednaka, potpuna i dosljedna.

Hrvatska i dalje stoji na raskrižju – hoće li slijediti europske standarde ili će i dalje dopuštati da se pod simbolima koji su rušili njezine gradove stvara politička i društvena podjela?