UHBDR91.: Tko je ubio četiri sina Kate Šoljić i tri Eve Šegarić?

O jednoj od  najponosnijih Majki u Hrvata – Kati Šoljić, koja je rođena  23. veljače 1922., već je napisano i objavljeno poprilično članaka, a moja malenkost objavila je i zasad jedinu knjigu – „Kata Šoljić - Junakinja Domovinskog rata“ (2004.). Tijekom velikosrpske agresije izgubila je, odnosno ubijena su joj čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su okrutno nastradali  od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga  bude  veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane. Prošle godine u Vukovaru je podignut i njezin spomenik- da se ne zaboravi.

Međutim, i nakon 31 godinu i dalje je ostalo pitanje – Tko je ubio četiri sina Kate Šoljić i zbog čega do danas zbog tog zločina nitko nije odgovarao?

Ova hrabra i časna žena, kojoj smo svojedobno dodijelili i priznanje „Junakinja Domovinskog rata“, nije dobila ni kunu (euro) obeštećenja, dok smo svjedoci da hrvatska država odštetu plaća i nekim srpskim vojnicima i civilima!

O životu i mukama Kate Šoljić snimio sam i dokumentarni film, gdje ona  priča što je sve prošla i u potrazi za svojim sinovima. U filmu je čak  otkrila i ime navodnog ubojice jednog njezina sina! Za to se nažalost nitko nije zainteresirao, pa je sve prošlo kao voda ispod Savskog mosta.

Ova hrvatska mučenica, tijekom svog života, neprestano je tražila odgovor na  pitanje- Gdje su ubojice, odnosno zločinci, tim prije, kako je govorila, osuđuju se i pojedini hrvatski branitelji, ali ne i ubojice njezine djece!

Jedan kontraverzni redatelj čak je na scenu postavio i kazališnu predstavu o obitelji Zec, a na Sljemenu je gradonačelnik Grada Zagreba najavio da će podići i spomenik ovoj obitelj, koja je u vrijeme Domovinskog rata navodno nastradala od Hrvata.

Znači – može se!

A što je sa sinovima i ostalim članovima obitelji Šoljić koji su stradali kao hrvatski branitelji? Jesu li oni manje vrijedni?

Nikada  nismo čuli ni da netko i traži ubojice djece Kate Šoljić!

Stoga je Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) predala i kaznenu prijavu DORH-u protiv NN počinitelja zločina nad sinovima Kate Šoljić!

Uskoro ćemo predati i kaznenu prijavu protiv NN počinitelja ubojstva tri sina pok. Eve Šegarić iz Škabrnje, koji su zvjerski ubijeni 1991. tijekom napada na ovo selo. Ona je inače tijekom velikosrpske agresije izgubila desetak članova obitelji! Jeste li čuli da je netko odgovarao i za ova zlodjela?

U zadnje vrijeme tu i tamo na „velika zvona“ se govori i piše o suđenjima srpskim teroristima u odsutnosti. A što je s hrvatskim žrtvama, od djece, žena do staraca?

Inače, obitelj Šoljić prošla je pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići ili vi koji se javno zalažete da se takvi pomiluju?) neprestano su im zagorčavali život, a poglavito su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju.

Stoga, ne treba ni osobito naglašavati, Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović, Šegarić…. dale su ogroman, nemjerljiv, doprinos u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.

Iznimno je teško i onim majkama koje su imale samo jedno dijete i koje su ga izgubile u vrijeme agresije. A kako je tek onim majkama koje su u vrijeme rata izgubile i svoju djecu! Kako godine idu, sve im je teže.

Kad smo svojedobno Hrvatskom saboru predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su!  

Vjerojatno za to što to  nisu predložili – „oni“!

Dan žena- 8. ožujka, kojeg ćemo uskoro „slaviti“, i u nas se nažalost sve više pretvara u „zabave i lumpovanje“. Ni tada se nitko ne sjeti mučenica iz Domovinskoga rata.

Sramota je, vjerujte,  blaga riječ!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)