Ukrajinski piloti helikoptera ultimativni su heroji: primitivnim sovjetskim strojevima još prkose modernim mlaznjacima
Dva helikoptera iz sovjetske ere odjurila su prema istočnom ukrajinskom gradu Avdivka odmah nakon svitanja, leteći samo desetak metara iznad tla kako bi ostali izvan dometa radara.
Kad su došli na oko osam kilometara od grada, ukrajinski piloti popeli su se nešto više i ispalili salvu raketa na nekoliko industrijskih zgrada u sjevernome predgrađu. Dok su se vraćali prema bazi, čuli su kako ruski mlaznjaci jure u potjeru za njima. Odmah su sletjeli na tlo da im u zraku ne bi postali lake mete, opisuje Wall Street Journal.
Nakon više od godinu dana rata, helikopterske jedinice igraju sve važniju ulogu u ukrajinskim naporima da zadrže Ruse na istoku. Zalihe topništva su pri kraju i potrebne su za očekivanu ukrajinsku ofenzivu, pa mala flota jurišnih helikoptera poduzima ovakve rizične pohode za napade na ruske položaje.
Ukrajinski piloti su od početka brojčano nadjačani i slabo naoružani: većina njihovih helikoptera su ostaci sovjetske flote koja je često starija od njih samih. Nemaju šifrirane radio sustave niti radare za otkrivanje neprijateljskih zrakoplova i protuzračnih obrambenih sustava. Rakete koje ispaljuju na mete nisu navođene. Sigurnost posade je nikakva. Usprkos svemu, helikopterski timovi su uključeni u neke od najistaknutijih ratnih misija, uključujući opskrbu opkoljenih vojnika u željezari Azovstal u Mariupolju i ponovno zauzimanje Zmijskog otoka u Crnome moru.
Dok ukrajinski dužnosnici vrše pritisak na zapadne saveznike da im pošalju moderne mlazne lovce — i upozoravaju da bi Rusi bez više protuzračnih obrambenih projektila uskoro mogli preuzeti kontrolu nad ukrajinskim nebom — vojska Kijeva herojske helikopterske timove u svako doba može istaknuti kao primjer svoje sposobnosti da izvuku maksimum iz ratne opreme, kakva god da jest.
"Rusi imaju veliku prednost - modernu opremu, radare", kaže satnik Andrij Vinitski. Ipak, njegova nedavna misija u Avdivki je bila uspješna i s pretpotopnim helikopterima. Pogodili smo im zapovjedno mjesto, ispričao je, i izbjegli ruske zrakoplove.
Justin Bronk, viši znanstveni suradnik na Institutu Royal United Services u Londonu, smatra da je najvažnija uloga koju ukrajinski helikopteri igraju u ovom ratu brzo prebacivanje osoblja i opreme, uključujući zapovjednike i sustave protuzračne obrane, brzo preko crte bojišnice od nekoliko stotina kilometara. Dodaje da jurišni helikopteri također omogućuju Ukrajini i da sačuva topničko streljivo kojega nema dovoljno, te da brzo pogodi ciljeve kada nisu u dometu topništva.
To je alat koji možete koristiti kada nemate lokalne topničke baterije, tvrdi, a unatoč nedostatku moderne tehnologije helikopteri uopće nisu toliko neprecizni kao što bi se moglo pretpostaviti.
Prije zore, piloti dobivaju obavještajna izvješća o najnovijim pokretima ruskih protuzračnih sustava. Bez radara u helikopterima, to je često jedina informacija koju imaju o tome odakle bi mogli doći projektili ruske protuzračne obrane. Do 6 ujutro polijeću u svoj prvi od dva ili tri dnevna leta. Ostati nisko pri zemlji, što ih drži izvan radara, njihova je primarna zaštita. Piloti kažu da ponekad lete samo 5 metara iznad zemlje.
Ukrajinske posade lete uglavnom na helikopterima Mi-8 i Mi-24, koji su dizajnirani davnih 1960-ih. Jedini način za raketno nišanjenje je ručno manevriranje samim helikopterom. Ako je kut manji za samo jedan stupanj, kažu piloti, mogu promašiti metu za 200 metara.
"To je kao da vozite stari kamion i na vrhu držite mitraljez i pokušavate pucati na tenkove", opisuje Jevhen Soloviov, pilot helikoptera i zamjenik zapovjednika eskadrile. Kad promaše svoje mete, pomno pregledavaju GoPro snimke leta kako bi vidjeli što je pošlo po zlu.
Popravci starih strojeva su konstantni. Samo dio od 16 helikoptera u njegovoj eskadrili trenutno može letjeti.
Na početku rata, pričaju piloti, gađanje ciljeva bilo je lakše jer Rusi nisu bili spremni na bilo kakve napade iz zraka. Tim od šest helikoptera mogao je naletjeti i uništiti cijelu kolonu ruskih tenkova.
"Vozili su se po Ukrajini kao da im je parada", tvrdi 30-godišnji pilot Oleksij Čih. “Nisu se uopće sakrivali ni bili oprezni, bilo je zabavno."
"A mi smo postali drski", dodao je. U ožujku prošle godine predvodio je napad s četiri helikoptera na rusku kolonu izvan Kijeva. Bez radara, jedinica nije vidjela ruski sustav protuzračne obrane: tri od četiri helikoptera su pogođena, a šest članova posade je poginulo. Samo satnik Čih i njegov kopilot, koji su izbačeni iz svog helikoptera, su preživjeli.
Ruske trupe pronašle su ih naknadno, obojica su se jedva kretali. Čih je proveo više od mjesec dana u zatočeništvu, a zatim je vraćen u Ukrajinu u razmjeni zarobljenika. Veći dio prošle godine proveo je u Njemačkoj, liječeći nogu koja je bila teško slomljena.
Spasilačke misije na neprijateljskom teritoriju, iako rijetke, često su najopasnije. Posljednjih mjeseci moderni ruski mlazni lovci postali su najveća prijetnja posadama helikoptera. Veći dio prošle godine ruski su zrakoplovi ignorirali helikoptere. Prošle jeseni počeli su ih skidati. Ne mogu se boriti protiv njih, jer mlazni avioni imaju radar i rakete dugog dometa.
Posade helikoptera osmislile su niskotehnološki sustav za uzbunjivanje kad vide približavanje mlažnjaka. Čim doznaju da su blizu odmah slijeću, bez obzira gdje se nalaze. Jednom je Leonid Sinelnik sletio čak sedam puta na putu za Avdivku. Putovanje od prosječnih 20 minuta trajalo mu je više od sat vremena.
