Ukrajinski ‘šamani‘ napadaju Ruse na njihovu teritoriju: ‘Prvi koji me vidio, izbezumio se‘
Ukrajinski “Šamani” – tajnovita, najelitnija postrojba ukrajinskih komandosa – potvrdili su britanskim novinarima da su do sada sudjelovali i u akcijama sabotaže na teritoriju Ruske Federacije, što je prvo službeno priznanje da su pješadijske postrojbe iz Ukrajine djelovale i preko granice nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
U reportaži britanskog The Timesa, dvojica pripadnika 10. odjeljenja specijalnih snaga opisali su nekolicinu svojih borbenih akcija koje su ih odvele diljem Ukrajine, pa čak i na teritorij zemlje iz koje napadi dolaze.
Njihovi identiteti su zaštićeni, njihova lica su skrivena, jedino su poznati njihovi nadimci – Zgodni i Dvadeset Dva. Njihovu su postrojbu, neformalno zvanu “Šaman-bojna”, obučavali zapadni specijalci, a ratno iskustvo stjecali su u borbama uz zapadne kolege u Afganistanu. Šamani su obučeni za desantne i posebne operacije, korištenje padobrana, ronjenje i planinarenje, a Zgodni i Dvadeset Dva kazali su kako su bili potpuno iznenađeni početkom ruske invazije. “Svakoga dana rekli bi nam da invazija počinje sutra i onda se to ne bi dogodilo”, kazao je Zgodni. “Kada je konačno počela, nisam im vjerovao.”
Postrojba se našla pod paljbom već prvog dana. Bili su hitno raspoređeni na položaje na aerodromu Hostomel, gdje su odbili napad ruskih specijalnih postrojbi, Specnaza. “Zauzeli smo položaje u hangarima i barakama i upustili smo se u razmjenu vatre koja je trajala četiri sata, dok nas nisu zamijenile postrojbe gardista”, opisao je Zgodni prvi dan rata koji pamti kao “potpuni kaos”, dok je Ukrajinska vojska još pokušavala koordinirati svoju obranu. No, bitka je u konačnici bila odlučujuća – aerodrom je ostao u rukama Ukrajine, a ruske snage nisu dobile prijeko potrebni zračni most kojim bi opskrbljivale svoje postrojbe u jurišu na Kijev, prenosi Jutarnji list
Šamani su se potom preselili u selo Moščun, gdje su zaustavili pokušaj prelaska ruske pješadije preko rijeke Irpin, ključne točke u obrani Kijeva. Čekali su dok ruski vojnici nisu ušli u centar sela i potom su ih zaskočili. “Pucali smo s 5-10 metara”, kazao je Dvadeset Dva. “Uvijek smo se pokušavali držati blizu – zgrabiti ih za remen – jer u tom slučaju ne mogu koristiti svoju artiljeriju. Imaju puno više artiljerije od nas, no moral im je vrlo nizak.”
Ukrajinska vojska se dosad izrazito oslanjala na svoje specijalne postrojbe u obrani države. Šamani su sudjelovali doslovno u svakoj bitci u obrani Kijeva te su izvodili gerilske napade na ruske postrojbe koje su se kasnije povlačile sa sjeverozapada zemlje – iz Černobila prema Bjelorusiji.
Specijalne postrojbe koriste se kako bi pripremile regularne vojnike za operacije, podigle im moral, pokazale im kako se pravilno ukopati na svojim pozicijama ili kako im pružiti podršku paljbom dok sami kreću u napad. “U slučaju da nemamo dovoljno resursa, specijalne postrojbe dolaze i organiziraju rat na dijelu prve linije”, kazao je Dvadeset Dva. “Donosimo komunikacijske uređaje, opremu za izvlačenje ranjenika, ulazimo prije pješadije i izlazimo nakon nje, koordiniramo svaki element u tom području.”
S obzirom na to koliko su sveprisutni, nije ni čudo da su pretrpjeli najteže gubitke među svim ukrajinskim postrojbama. Kažu da je posljednjih tjedana ubijeno oko polovice njihovih prijatelja, kako odmiče bitka za Donbas. “Imamo dovoljno ljudi, ali nemamo pravo oružje za sve”, kazao je Dvadeset Dva. “Ovo je rat artiljerije i zrakoplovstva, treba nam više i jednog i drugog.”
Dvadeset dva nedavno je ranjen u jurišu na ruski rov – geler ga je pogodio u ruku, no umjesto operacije samo ga je prekrio flasterom. “Pokušavamo se prišuljati, prići im blizu. Vrlo je teško, imate puno opreme, treba vam puno municije, vrlo je teško i, kad pokušavate puzati, vrlo glasno”, rekao je. “No, uspjeli smo ih iznenaditi. Prvi koji me vidio, izbezumio se, nije nas očekivao, bojao se i ustrijelio sam ga s možda sedam metara daljine, ispod pancirke”, rekao je i hladno opisao kako najbolje ubiti protivnika. “Uvijek pucaš u muda, tamo nema dovoljno zaštite. To je sto posto smrt: uništavaš mu arterije i lomiš mu pelvis. Ne može pobjeći, ne može trčati, ne može puzati, ne može ništa. Ne možeš mu dati niti prvu pomoć – ne možeš koristiti ni zavoj ni stezač”.
Prije rata Zgodni je planirao karijeru u IT-ju, a Dvadeset Dva je htio otvoriti lanac teretana. Obojica su u vojsku otišli prije osam godina, kada su imali tek 18. “Borim se jer želim vidjeti nešto drugo, civilni život. Da se sljedeća generacija ne mora boriti u ruskom ratu. Uskoro ću navršiti 26 godina. Barem se nadam”, iskren je Dvadeset Dva.
