USKRS NA MIROGOJU: SUZE I BOL OBITELJI NESTALIH – “NE ODUSTAJEMO DOK NE NAĐEMO ISTINU”

USKRS NA MIROGOJU: SUZE, TIŠINA I NEUGASLA NADA – OBITELJI NESTALIH NE ODUSTAJU OD ISTINE
Na svetom tlu Mirogoj, tamo gdje tišina govori glasnije od riječi, i ove su se godine okupile obitelji koje već desetljećima nose najteži križ – neizvjesnost. U organizaciji Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, na Uskrsni ponedjeljak, 30. ožujka 2026., održan je susret ispunjen tugom, ali i dostojanstvom, vjerom i neugaslom nadom.
Kod Spomenika glas hrvatske žrtve – Zida boli, pod rukama koje su palile svijeće i u tišini koja para srce, odana je počast svima koji su dali život za Hrvatsku. Vijenci su položeni, svijeće zapaljene, a svaka plamenica nosila je ime, uspomenu, bol i ljubav.
Nakon molitve, koraci su ih odveli do Krematorija, do zajedničke grobnice neidentificiranih posmrtnih ostataka – Kenotafa. Tu, gdje počiva nepoznato, ali nikada zaboravljeno, ponovno su se susreli s najtežom istinom – da mnogi još uvijek nemaju grob, ime ni mir. Ipak, imaju one koji ih traže. Koji ne odustaju.
U tišini su stajali roditelji bez sinova, djeca bez očeva, supruge bez zagrljaja. I svi su dijelili istu bol – čekanje koje traje desetljećima.
Uz predstavnike obitelji nestalih, vijence su položili i izaslanici državnog vrha – predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, Ministarstvo hrvatskih branitelja, kao i predstavnici gradova Vukovar i Zagreb. No, najvažniji su bili oni koji dolaze svake godine – obitelji koje ne traže ništa osim istine.
Susret je nastavljen u Crkva Svete Mati Slobode na Jarunu, gdje je služena sveta misa zadušnica. U molitvi su se ispreplele suze i nada, vjera i bol, prošlost i sadašnjost.
Posebno snažan trenutak nosila je priča Kristina Barišić – žene koja još uvijek traži svoga oca i djeda nestale u Bitka za Vukovar 1991, 19. studenoga 1991. godine. Njezina potraga nije samo osobna – ona je simbol svih onih koji ne odustaju.
Ovaj susret nije bio samo komemoracija. Bio je podsjetnik. Da istina još nije ispričana do kraja. Da pravda još nije zadovoljena. I da ljubav – ona najjača – nikada ne prestaje tražiti.
Jer oni koji su nestali nisu zaboravljeni.
I dok god postoje oni koji ih traže – oni žive.
Izvor:UDPNHBDR.HR
Autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: UDPNHBDR.HR



