USS ZUMWALT Najmoderniji američki razarač paradira pred Kinom: Potpuno je bezopasan, ali šalje moćnu poruku
Na papiru, Zumwalt je posljednja riječ tehnike, no u praksi se nosi s brojnim problemima
Razarač USS Zumwalt, tehnološki trenutačno najnapredniji brod američke ratne mornarice, poslan je na misiju na zapadni Pacifik, uzavrelu regiju koju proteklih godina obilježavaju rastuće napetosti između Kine i Tajvana.
Zumwalt je prošlog tjedna pristao u mornaričku bazu u Guamu, američkom teritoriju u Tihom oceanu, a ovog je ponedjeljka stigao mornaričku bazu Yokosuka u Japanu, gdje je i formalno pridružen 15. eskadri razarača, u kojoj se uz njega nalazi još osam razarača klase Arleigh Burke.
"Zumwalt ima integralnu ulogu u održavanju naše kompetitivne prednosti i podržavanju naših saveznika i partnera u regiji", kazala je u službenom priopćenju poručnica Katherine Serrano, glasnogovornica 15. eskadre.
Put preko cijelog Tihog oceana, od svoje matične luke u San Diegu do Yokosuke, bio je prva ozbiljna misija koju je Zumwalt do sada odradio. Američka mornarica službeno ga je preuzela tek u travnju 2020., nakon čega je nastavila provoditi probne plovidbe.
Skupa lekcija
Prisustvo najmodernijeg američkog razarača definitivno je politička poruka Kini, na koju će Peking sigurno obratiti pažnju, no istovremeno je i pokušaj spašavanja jednog propalog programa, skupe lekcije iz koje su Sjedinjene Države mnogo naučile.
Iako se vodi kao razarač, Zumwalt je sa svojih 190 metara dužine veći od 173 metra dugačkih raketnih krstarica klase Ticonderoga, i znatno veći od 155 metara dugih razarača klase Arleigh Burke - koji su i sami veći od krstarica mnogih drugih svjetskih mornarica.
Zumwalt je trebao biti prvi brod u istoimenoj klasi razarača, najmodernijih brodova nevidljivih radaru, koji su trebali predstavljati glavni borbeni segment američke ratne mornarice. Zumwalt i njegovi sestrinski brodovi trebali su služiti kao nositelji sasvim nove plaftorme senzora i komunikacija, novog sustava integriranih razmjena podataka na bojištu, potpuno novog sustava električnog pogona i "naprednog topovskog sustava" (AGM), 155 milimetarskih topova koji bi uz raketno potpomognuto streljivo mogli precizno gađati mete na kopnu udaljene i do stotinjak kilometara.
No, ambiciozni dizajn Zumwalta u konačnici je pokušavao unijeti previše inovacija istovremeno, previše neisprobanih oružanih i računalnih sustava, zbog čega je cijena njegove proizvodnje počela naglo prekoračivati zadani proračun. Samo troškovi istraživanja i razvoja popeli su se na gotovo deset milijardi dolara.
Program prekinut 2008.
Od planirane narudžbe ukupno 32 broda Zumwalt klase, mornarica je srezala narudžbu na samo 24 broda, ali troškovi su nastavili rasti. Narudžba je potom srezana na tek sedam brodova, a u konačnici na samo tri - Zumwalt, Michael Monsoor i Lyndon B. Johnson. Cijeli je program prekinut 2008. godine kada se cijena po brodu popela na vrtoglavih 7,5 milijardi dolara.
Usporedbe radi, jedan supernosač zrakoplova na nuklearni pogon klase Nimitz košta 9,7 milijardi dolara. Za cijenu jednog Zumwalta, mornarica može dobiti čak četiri modernizirana razarača klase Arleigh Burke, koji je s otkazivanjem programa Zumwalt vraćen u novi život s novom serijom proizvodnje.
Da je, primjerice, američko ratno zrakoplovstvo razvijalo svoj zrakoplov pete generacije F-35 kao što je mornarica razvijala Zumwalt, napravili bi dvadesetak primjeraka i potom odlučili da se vraćaju proizvodnji F-16 - isprobanoj platformi starijoj od dva desetljeća.
USS Zumwalt
Na papiru, Zumwalt je posljednja riječ tehnike, no u praksi se nosi s brojnim problemima. Njegova računalni sustav, TSCEI, trebao je biti revolucija u integraciji brodskih senzora, komunikacije s drugim brodovima i letjelicama, te upravljanja naoružanjem. No u praksi se pokazalo kako TSCEI nije sasvim kompatibilan s Aegis platformom, na kojoj operiraju Ticonderoge, Arleigh Burkeovi i fregate Constellation klase, kao i cijeli niz razarača i fregata savezničkih država, poput Kanade, Australije, Japana, Južne Koreje, Norveške i Španjolske.
Najveći je problem u integraciji sustava protuzračnih i protubalističkih projektila - iako Zumwalt ima ćelije za projektile koje su tehnički kompatibilne s istim projektilima koji se koriste na Arleigh Burke razaračima, TSCEI nije integriran s cijelim nizom modernih projektila - upravo onih za svladavanje letećih prijetnji srednjeg i dugog dometa. Dok Burke može birati između palete od čak sedam raznovrsnih projektila i prilagoditi svoje streljivo misiji na koju je poslan, Zumwalt može ispaljivati tek ESSM protuzračne projektile kratkog dometa (za osobnu obranu), ASROC protupodmorničke projektile, te Tomahawk krstareće projektile za napad na kopnene mete.
Beskorisni top
Iako je prvotno bio zamišljen baš za napade na kopnene mete, zbog čega je posebno razvijen i AGS top, taj je mornarički top na kraju potpuno beskoristan, jer je zbog malog broja proizvedenih jedinica otkazana narudžba naprednog streljiva, te sva tri Zumwalt broda ukupno mogu računati na arsenal od samo 90 probno proizvedene tanadi. Topovi instalirani na Zumwaltima zamišljeni su za ispaljivanje do deset tanadi u minuti, a u brodski spremnik stane 750 komada streljiva.
S daljim razvojem radarskih sustava na modernim ratnim brodovima i oružanim sustavima, u pitanje su došle čak i nadaleko hvaljene karakteristike nevidljivosti Zumwalta, za koje mnogi analitičari vjeruju da će u stvarnim borbenim uvjetima biti znatno manje bitne nego što su mornarički planeri inicijalno očekivali. Iako je Zumwalt takozvani "stealth" brod, u praksi vozilo reduciranog radarskog odraza, on je daleko od nevidljivosti. Njegov oblik i premazi smanjuju mu odraz na veličinu prosječne ribarske brodice ili patrolnog broda, no moderni oružani sustavi bez problema pogađaju i takve mete, a moderni radari svejedno ih mogu ispravno identificirati i locirati.
Program Zumwalt ipak nije bio potpuni promašaj - mornarica ga je u konačnici iskoristila kako bi iskustvo s nekih od njegovih najmodernijih tehnologija primijenila na buduće dizajne brodova, poput njegovog električnog pogona. Od sljedeće godine, Zumwalt će dobiti i novu nadogradnju i time i novu svrhu, koja će posebno zabrinuti kinesku ratnu mornaricu.
Hipersonični projektili
Američke oružane snage planiraju, naime, u potpunosti ukloniti Zumwaltove beskorisne topove, i na njihovo mjesto ugraditi lansere hipersoničnih projektila. Radi se o evoluciji takozvanih MAC kanistera koji su se koristili pri konverziji četiri balističke podmornice klase Ohio u podmornice s konvencionalnim raketama. U prazne cijevi za balističke projektile na podmornicama stane do sedam raketa Tomahawk, a vojni izvori procjenjuju kako bi mogla stati do tri C-HGB hipersonična projektila.
Uklanjanje oba AGS topa sa Zumwalta teoretski bi oslobodilo dovoljno prostora za tri MAC kanistera, u koje bi stalo ukupno do devet hipersoničnih projektila - uz postojeći arsenal od 80 projektila u blokovima za vertikalno lansiranje. C-HGB trebao bi imati domet preko 2775 kilometara, a prema svojoj bi meti letio brzinom od 17 Maha - čak 17 puta brže od zvuka.
Iako Zumwalt još ne raspolaže s tim naoružanjem, slanje ovog razarača na misiju zajedno s 15. eskadrom polaže temelje za isprobavanje njegovog djelovanja u sklopu skupine razarača ili kao dio bojne grupe nosača zrakoplova. Prikazivanje svoje najmodernije oružane platforme na Pacifiku na njenom sadašnjem zadatku Washingtonu omogućava da pošalje sljedeću poruku: "Vidite kako je blizu? Sljedeći put kada ga vidite, bit će naoružan neoborivim projektilima koji mogu dosegnuti do središnje Azije".
