Višnja Starešina: Presuda ratnom zločincu Vasiljeviću konačno je izvukla na vidjelo ulogu KOS-a u agresiji na Hrvatsku

U odsutnosti i u medijskoj tišini, pred županijskim sudom u Osijeku ovih je dana na 20 godina zatvora prvostupanjski osuđen general Aleksandar Vasiljević, ratni šef Uprave bezbednosti JNA, kolokvijalno KOS-a.

Osuđen je za zločine nad hrvatskim zarobljenicima i civilima u logorima, koje je kao šef KOS-a ujesen 1991., u jeku rata JNA i srpskih vojski protiv Hrvatske, osnivao na teritoriju Hrvatske i Srbije, a njegovi su ljudi iz KOS-ove strukture de facto upravljali tim logorima u kojima je ubijeno najmanje 19 hrvatskih ratnih zarobljenika, tisuće njih zlostavljano, žene sustavno silovane. I to je tek jedan mali dio ratnih zločina koji su nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i civilima počinjeni kroz strukturu KOS-a.

Drugi segment ratnih zločina počinjenih kroz KOS-ovu strukturu bile su masovne likvidacije, poput likvidacije ratnih zarobljenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice na Ovčari, kojoj je šef KOS-a Vasiljević dao i osobni obol svojom prisutnošću u "štabu" u Negoslavcima u noći 19./20. studenoga 1991., kada se krojio popis za likvidaciju.

Za likvidaciju na Ovčari general Vasiljević nikada nije niti optužen, unatoč tome što dokazi izvedeni pred sudovima za ratne zločine u Beogradu i u Haagu nedvosmisleno ukazuju na njegovo sudjelovanje u pripremi "operacije" likvidacije. Ne samo da nije bio optužen, već je postao svjedok tužitelja i u Beogradu i u Haagu, on im je birao svjedoke koji će odgovornost za zločin skrenuti od strukture KOS-a prema njihovim lokalnim suradnicima…

Da se za sustavne ratne zločine, koje je JNA sa srpskim vojskama počinila u Hrvatskoj, ikada sudilo najodgovornijima u tom sustavu, šef KOS-a Aleksandar Vasiljević svakako bi imao počasno prvo mjesto na optuženičkoj klupi. Umjesto toga, on je postao onaj koji optužuje, onaj koji utječe na sadržaj optužnica i u Beogradu i u Haagu, onaj čiju su odgovornost hrvatske institucije desetljećima sustavno ignorirale. Kao da i njima na daljinski upravlja Aca Vasiljević.

Možete li zamisliti da šef ruske vojno-obavještajne službe GRU, koja je starija "sestra" KOS-a, admiral Igor Kostjukov, postane savjetnik međunarodnih tužitelja u istragama zločina na ukrajinskim okupiranim područjima? A da ga Ukrajina pusti – da samo radi svoj posao?

No ono što je danas za Ukrajinu nezamislivo, u Hrvatskoj je postalo desetljećima uobičajeno. Nitko nije niti primijetio da u dvadesetak godina nakon puštanja hrvatskih zatočenika iz srpskih logora DORH nije napravio niti jednu istragu zločina u tim logorima, koji vode izravno do Vasiljevića.

Da se uz blagoslov politike međudržavnim sporazumom odrekao nadležnosti za zločine u tim logorima. Da je Beogradu prepustio istrage za Ovčaru, uključujući i dokumentaciju haaških istražitelja. Da do današnjih dana nije istražio niti jednu operaciju JNA u ratu protiv Hrvatske, niti ulogu KOS-a u tim operacijama.

Da u javnom prostoru i medijima uopće ne postoji svijest i kolektivno sjećanje na najpoznatije specijalne operacije KOS-a koje su služile međunarodnoj difamaciji Hrvatske kao "ustaške" države ili sijanju unutarnjeg razdora i nepovjerenja: od postavljanja eksploziva u židovskoj općini i na židovskom groblju u Zagrebu u ljeto 1991. u izvedbi KOS-ove terorističke skupine Labrador, do KOS-ove operacije Opera u sklopu koje su montirane i plasirane priče o izdaji hrvatskoga državnog i vojnog vodstva.

Još slabije se u hrvatskom javnom prostoru razabire KOS-ova uloga u osnivanju raznih antiratnih kampanja, u osnivanju NGO-a za istraživanje (mahom hrvatskih) ratnih zločina, operacija infiltracije KOS-ovih agenata u hrvatsko pravosuđe, politiku, medije, još u fazi pripreme osvajačkog rata protiv Hrvatske, na čemu su poslije srpske službe samo nastavile graditi svoje operacije u sklopu novog političkog projekta –"srpskog sveta".

Uostalom, tko danas u Hrvatskoj uopće može na slici prepoznati Aleksandra Vasiljevića? A po operativnoj moći se u vrijeme rata protiv Hrvatske mogao mjeriti jedino sa Slobodanom Miloševićem. Njegov je najveći uspjeh zapravo to što su njegove operacije u Hrvatskoj do danas ostale uglavnom javno neprepoznate i što je njegova uloga u tim operacijama ostala javno neprimijećena.

Što onda znači osuditi u odsutnosti jedva prepoznatljivog i duboko umirovljenoga generala Vasiljevića, tridesetak godina poslije zločina za koje je odgovoran, na zatvorsku kaznu koju nikada neće služiti?

Prvo, presuda osječkog suda izvukla je bivšeg šefa KOS-a i barem dio njegovih ratnih djelatnosti na svjetlo dana, dajući im sudski pečat zločina.

Drugo, pokazala je da osobne inicijative upornih pojedinaca ipak mogu pokrenuti duboko kontaminirani hrvatski sustav, koji je godinama (barem pasivno) štitio Vasiljevića.

I četvrto, možda je ipak netko i pročita, usprkos političko-medijskoj šutnji koja je pratila i suđenje i presudu.