Vratio se iz Legije stranaca u Hrvatsku i postao heroj: ‘Mogao je sam ratovati protiv vojske’
Na današnji dan (24. travnja) 1993. godine ne Južnom bojištu je poginuo heroj Domovinskog rata Ante Luketić, pripadnik Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske “Bojne Zrinski”, piše Dnevno.hr.
Bojnik Ante Luketić rođen je 22. prosinca 1964. godine u selu Korana kraj Plitvičkih jezera. Osnovnu i srednju strukovnu školu završio je u Varaždinu, a nakon završetka školovanja odlazi u Francusku gdje se priključio Legiji stranaca. Kad je u Hrvatskoj počeo rat vratio se iz Francuske. Bio je adut u pripremanju specijalnih postrojbi za najsloženije akcije.
U ratu je prošao sve od Vukovara preko Hrvatske Kostajnice do Gospića. Nakon što se rat u Hrvatskoj smirio otišao je u Hercegovinu gdje je u Grudama osnovao kamp za obuku. Mladići koje je obučavao i danas ga se sjećaju prema prisebnosti i hrabrosti. Jednom prilikom im je rekao: “Ja sam se došao boriti za domovinu, a ne za novac. Za novac sam se borio u Legiji stranaca.”
‘Mogao je sam ratovati protiv vojske‘
Nakon borbi za Kupres, u travnju 1992. godine, prema zapovijedi Miljenka Filipovića vratio se u matičnu Bojnu Zrinski s kojom je sudjelovao u operacijama deblokade Dubrovnika.
Nakon toga je uslijedila operacija “Maslenica” gdje se također istaknuo, a potom i odlazak na Južno bojište. Smrtno je stradao u akciji sa suborcima Stipom Višticom i Tomislavom Majićem. Pokopan je uz vojne počasti na gradskom groblju u Varaždinu.
Suborci ga se sjećaju kao hrabrog i neustrašivog vojnika. Jedan od njih, Tomica Bajsić, u razgovoru s povjesničarom Tomislavom Šuljem kazao je: “Njemu se nije trebalo ništa reći, on je radio po svome i uvijek bi došao u pomoć prvi, što se kasnije pokazalo na Maslenici, a i drugdje. Ja sam se s njim više puta sreo na ratištima… Eto, uvijek se dogodi da neke ljude često sretneš! Ali, on mi je ostao u pamćenju kao jako hrabar! Samo pazi, nije dosta biti samo hrabar nego trebaš biti i jako sposoban, a on je bio i sposoban čovjek. Stvarno nije mario ni za što, kad je imao zacrtano nešto, to bi on i napravio. On je mogao sam ratovati protiv vojske, mogao je bilo što… Bio je dobar organizator. Na kraju je zapravo ostao neshvaćen… Jer malo su to ljudi sanjari, oni izvuku ratovanje na neki viši nivo, a kod nas se počela već koncentrirati vojska koja je po ustroju bila sve više i više nalik na staru JNA”.
