Vučić diže vojsku uz priču o „neprijateljima iz okruženja“ – povratak retorike 90-ih?

POVRATAK VOJNOG ROKA ILI POLITIČKA PORUKA?
Vučić obnavlja regrutaciju pod izlikom „obrane od prijetnji iz okruženja“

Najava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka, u trajanju od 75 dana, otvara niz ozbiljnih pitanja – ne samo o spremnosti vojske, nego i o stvarnim motivima takve odluke. Prema njegovim riječima, prvi ročnici mogli bi biti upućeni u vojarnu već krajem ove godine ili početkom sljedeće, dok bi se popisi vojnih obveznika počeli sastavljati na jesen.

Vučić pritom govori o navodnim „savezima protiv Srbije“ u regiji, uz tvrdnju da Beograd nikoga ne provocira, nego se samo „odgovorno priprema“. Takva retorika, međutim, više podsjeća na političku mobilizaciju javnosti nego na realnu vojnu ugrozu, osobito u trenutku kada nijedna susjedna država ne pokazuje neprijateljske namjere prema Srbiji.

Posebno je znakovito da se obnova vojnog roka najavljuje bez jasne strategije obrane, ali uz snažnu simboliku „discipline“, „patriotizma“ i „odgovornosti mladih“. Upravo su ti pojmovi često korišteni u političkoj retorici tijekom 90-ih, kada su mladi ljudi slani u ratove čije posljedice regija osjeća i danas.

Predsjednik Srbije priznaje da infrastruktura još nije spremna – vojarne, regrutni centri i zdravstvene ustanove tek se trebaju prilagoditi novom sustavu. Ipak, politička poruka već je poslana: Srbija se vraća modelu masovne vojne obveze, i to u vrijeme kada većina europskih država jača profesionalne snage, a ne regrutaciju.

Podsjetimo, Srbija je obvezni vojni rok ukinula 2011. godine prelaskom na profesionalnu vojsku. Sada se taj model napušta, uz obrazloženje da je potrebno „odvratiti potencijalnu agresiju“. No ostaje nejasno od koga se Srbija točno brani i tko je označen kao potencijalni protivnik.

Za zemlje koje su prošle kroz ratna iskustva, ovakve najave ne mogu se promatrati samo kao unutarnje pitanje Srbije. Militarizacija društva i stvaranje slike vanjskog neprijatelja uvijek nose rizik destabilizacije regije, osobito kada dolaze iz političkog vrha države koja još nije do kraja razriješila svoju ulogu u ratovima 90-ih.

Hoće li obvezni vojni rok zaista započeti već ove zime ili će se odluka odgoditi do proljeća, ovisit će o tehničkoj spremnosti sustava. No politička odluka je već donesena – pitanje je samo hoće li se mladi ljudi koristiti za jačanje obrambenih kapaciteta ili kao sredstvo unutarnje političke kontrole i skretanja pozornosti s gospodarskih i društvenih problema.