Za stradale od potresa na Banovini potrebno je još 1500 kontejnera

Najviše su sada potrebno osigurati smještaj onima koji još uvijek nisu adekvatno smješteni, pa tako će biti pripremljeno još kontejnera koji pristižu iz donacija. Potrebno ih je oko 1500, dio će se izraditi u domaćim tvrtkama. 

Preporuka građanima Petrinje je da se što manje kreću po gradu, jer podrhtavanja još traju i prijeti urušavanje već urušenih kuća.

Nakon potresa pojavile se goleme rupe: 'O toj pojavi smo malo znali'

Koliko su rupe koje su se u tlu na području Banovine pojavile nakon potresa duboke - ne zna se. Voda u njima je mutna pa se ne može procijeniti dubina, a ne može se ni izmjeriti, jer je preopasno. Rupe se još šire pa im se nije pametno približavati. I dalje se povećavaju. Stručnjaci kažu ne bi trebale puno u širinu, ali bez detaljnih istraživanja ne može se sa sigurnošću reći.

Geolozi koji pregledavaju teren kažu kako su do sada zabilježili njih tridesetak. Rupa u Mečenčanima u četiri dana jako se proširila. I golim okom vidljivo je to. Teren pregledavaju geolozi, u tijeku su istraživanja.

Budući da su to duboki hrustalni rasjedi, vjerojatno se radi o dotoku fluida bogatih raznim korozivnim plinovima iz dubine što pospješuje koroziju vapnenca, objasnio je Tvrtko Korbar iz Geološkog instituta za Novu TV.

Područje leži na vapnenačkoj stijeni. Kad se rasjedna krila pokrenu, vapnenac se topi i razmiče te pretvara u krš. Zbog toga se zemlja urušava.

To je jedna vrlo specifična pojava o kojoj smo malo znali. Čitali smo o tome u znanstvenoj i stručnoj literaturi, ali sama pojava evo u Mečenčanima, meni je to područje jako dobro poznato još iz ratnih vremena, tako da neočekivano geološki, nitko ne može znati što ima ispod pet, šest metara zemlje, ispričao nam je Korbar.

Širenju rupe doprinose i naknadna podrhtavanja, a seizmolozi ponavljaju da su ona uobičajena. Banovinu je samo u prva tri dana nakon najvećeg, pogodilo više od tisuću potresa.

Naknadni potresi su nešto što se nakon ovakvog izuzetno razornog potresa sasvim očekuje. To su oni potresi koji su zapisani i najsitniji koje bilježe naši instrumenti i koje moji kolege izuzetno strpljivo analiziraju i koji nam daju i davat će nam što ih više budemo imali više podataka da saznamo što više o području u kojem se ti potresi događaju, ponovila je voditeljica seizmološke službe Ines Ivančić.

Istraživanja se već rade. Geodeti su iz mjerenja i satelitskih snimki otkrili da se cijelo područje doslovno pomaklo - jedan dio prema istoku a drugi na zapad.

Horizontalni pomaci na površini bili su amplitude oko sedamdeset centimetara, trideset u jednu, četrdeset u drugu stranu ta dva krila koja su se razmicala, a vertikalni su nešto manji, nekoliko centimetara. Svaki potres dodatno još možda koji centimetar. Zastrašujuće je, ali to je prirodna pojava. Potresi su prirodna pojava i jednostavno se tom treba prilagoditi, poručio je Korbar.

Dugoročno rješenje je, ističu stručnjaci, prilagođena protupotresna gradnja. Što se pak nastalih rupa tiče, njih se treba kloniti.

Covid je ljude razdvojio, a potres spojio

Deseci volontera u hali kompleksa Zavičajnog kluba u Marinbrodu žustro su u nedjelju razvrstavali humanitarnu pomoć za postradale na Baniji svjedočeći da pandemija covida i prirodan strah od potresa ne mogu potisnuti duboku ljudsku potrebu za pomaganjem. 

Već nakon prvog jakog potresa 29. prosinca pokazala se potreba da se dio humanitarne pomoći iz Gline, iz drvnog centra koji je bio prepun, preusmjeri u Marinbrod, objašnjava voditeljica humanitarne pomoći Štefica Ponder.

- Mislili smo da ćemo primiti samo jedan šleper, ali oni su svakodnevno dolazili i od tada smo prerasli u prihvatni centar humanitarne pomoći koju odmah počinjemo razvrstavati - pripovijeda učiteljica razredne nastave iz škole u Glini.  

Sve je krenulo spontano, ali vrlo brzo sami su se organizirali i danas uz nju ondje pomaže još nekoliko osoba, redom stanovnika tog sela sa sedamdesetak stanovnika.  

Za nabavu hrane ne ovise o Crvenom križu, imaju vlastite donatore, a to je narod, rekla je Ponder.

"Narod za narod - kaže i ne može nikoga posebno izdvojiti jer su uključili iz cijele Hrvatske. 

Počeli su dostavljati 'lunch pakete' od najudaljenijih naselja grada Gline, kao što su primjerice Bojna, Bijelnik, na "kućni prag i vraćali se s popisom drugih potreba - grijalica, pokrivača, higijenskih potrepština”.

S tuđim novcem nije lako gospodariti

A narod su i predstavnici općine Unešić u Šibensko-kninskoj županiji koji se negdje popodne opraštaju i kreću kući. Na Baniju su u nedjelju došli prvi put i donijeli agregat, šator, nešto odjeće i higijenskih potrepština.

Prikupili su oko 54.000 kuna donacija, no 's tuđim novcem nije lako gospodariti', kaže Ante Božić (54), osnivač grupe "16 sela Unešića".

U vrijeme kada se redaju optužbe i nastoji pronaći krivca za lošu obnovu kuća nakon rata, što je razgolitio potres od 29. prosinca, Božić dodaje da im je cilj kupiti građevinski materijal i ponuditi izravnu pomoć u obnovi.

- Covid je ljude udaljio, ali sada ih je potres zbližio - kaže načelnik općine Unešić Živko Bulat (60).

- Suosjećamo i nije problem izdvojiti za pomoć - nadovezuje se njegov zamjenik Valentin Pranić i kazuje da su mještani pomagali u drugim akcijama, poput pomoći Gunji poslije poplave.

Pomoć u odjeći, hrani, drugim potrepštinama višestruko je premašila očekivanja pa su viškove u Marinbrodu uskladištili u nekoliko praznih kuća. 

- Već od 2. siječnja počeli smo voditi evidenciju ulaska i volontera i pomoći - kaže Ponder dok iza njezinih leđa cestom prolazi konvoj crvenih vozila austrijskog Crvenog križa.

Pokazuje kuće-skladišta već sada prekrcane paketima. Objasnila da su im sada potrebni deterdženti, boje za zidove, građevinski materijal, a uskoro će trebati posuđe, kada se ljudi počnu ponovno 'kućiti'.

Volonterstvo je vokacija, ali se i uči 

Da se volontiranje uči od malih nogu svjedoči njezina 12-godišnja unuka Klea. Svako malo dolazi i ozbiljnim glasom izvještava: dječja ženska jakna, 10 do 12 godina; dječji skafander, dva komada; jakna za djevojčice 5 godina, pa sve ozbiljno predaje u ruke starijoj volonterki.

Zgranuti prizorima stradanja, ljudi su se informirali putem društvenih mreža i ponudili svoje ruke i dobru volju.

- Nisam znala kako da iz Zagrebu više pomognem, od slanja deka, higijenskih potrepština... imala sam auto i javila sam se - objašnjava Ivana Petrović (35) i ne krije divljenje za snagu lokalnog stanovništva.

- Mi koji dođemo ovako iz Zagreba, na jedan dan, imam osjećaj da smo jako malo pomogli - skromno kaže iako je na Baniji već treći put od potresa. 

- A ovi ljudi koji rade tu na terenu, oni stvarno obave lavovski posao, i to uz stalne potrese.

Impresionirana je sinergijom koja izrasta iz zajedničkog pomaganja. 

Treći put od potresa volontirati je stigla i Sanja Rotter (36). Suvišno ju je pitati zašto. 

- Čovjeku to dođe najnormalnije -  odgovara jednostavno.

- Po povratku kući osjećam se malo umorno, ali sretno i zadovoljno. To je onaj dobri umor.

Neki volonteri imaju dugo iskustvo volontiranja poput Vedrana koji se želio predstaviti samo osobnim imenom i već drugi dan nakon potresa bio je na terenu kao član Udruge za obučavanje potražnih pasa.

Dva tjedna poslije taj 35-godišnjak u Marinbrod je stigao sa svojom partnericom Antoniom, 29-godišnjom pravnicom, iskusnom volonterkom koja pomaže migrantima i tražiteljima azila u udruzi Centar za mirovne studije.

Zidovi od odjeće, dječje hrane, prekrivača

S još nekoliko osoba sustavno i nenametljivo njih su dvoje otvarali pakete dječje odjeće, razvrstavali po dobnim skupinama i spolu te ispisivali oznake.

Neki su pošiljatelji odjeću već sortirali, a drugi su u donacije ugradili tople poruke poput "Dječja odjeća, pozdrav iz Vukovara".

Do 15 sati golemo brdo vreća splasnulo je, a niknuli su zid dječjih pelena s lijeva i zid razvrstane dječje odjeće s desne stane. Sredinu su popunili redovi dječje hrane, a ispod njih zaredala su pakiranja dječjih bočica i kozmetike.

I dok je snijeg zabijelio razbijene, a ponegdje već pokrpane krovove kuća, u jednom uglu izrastao je brežuljak dječjih zimskih jakni.

Od potresa do musake

Do ulaza u kuhinju, odakle dopire miris kave i kolača, uzdiže se zid prozirnih boca s vodom, a u kuhinji je osim ljudske uskladištena i hrana za kućne ljubimce.

U 11:58 tlo se opet zatreslo, kratko, ali jako, magnituda je bila 3,8. Svi su nakratko zastali, ali nitko nije napustio skladište i sortiranje je odmah nastavljeno. 

Ručak za volontere poslužen je u drugom objektu Zavičajnoj kluba, u tzv. korablji, bajkovitoj, toploj kući, s ugrađenom kaljevom peći i što je najvažnije – sigurnoj jer riječ je o tradicionalnoj drvenoj gradnji, a takve su otporne na potres.

Na stol stiže vruća musaka koju je spremio Kruno Štajcar (49), profesionalni kuhar iz hotela u Sisku.

- Odlučio sam ostati ovdje u selu, pomoći volonterima - objašnjava taj stanovnik Marinbroda koji je skupio višak radnih dana pa ih koristi za kuhanje u svom selu. 

Unatoč  "ovim teškim trenucima" vjeruje da će sve biti dobro.

"Moramo samo ostati hrabri i jaki u glavi, psihički i fizički i to je to”, kaže Štajcar.

Banovina se tresla, potres jačine 3.9 po Richteru

Novi potres zatresao je Petrinju i okolicu oko 00.30 sati te probudio brojno stanovništvo.

Uz snijeg koji neumoljivo pada, Banovina se tresla zbog potresa jačine 3,9 po Richteru. Prema prvim informacijama, epicentar je pored mjesta Stara Drenčina. Aplikacija EMSC ponovno je zatrpana i ne radi. 

- Prvo se čula buka i zatim jak tresak - govore stanovnici tog područja. Prema komentarima na Twitteru, osjetio se i u Bosni i Hercegovini.