Zagorsko selo za zaljubljene: Stalno im kradu ploču s imenom njihovog mjesta - Valentinova

Amalija Ljubica i Stjepan Leskovar najdugovječniji su par u ovom selu. U braku su 56 godina, a danas imaju dvoje djece i četiri unuke. Na pitanje koja je tajna dugovječnog braka Stjepan kaže: "Dobrota muškarca!"

Valentinovo pored Pregrade u Zagorju jedno je od onih mjesta zanimljiva imena kojima često s ulaza u naselje nestaju ploče. Ako ništa, ovdje ih ukradu - zaljubljeni.

- Što se može, tako je kako je. Stavi se nova ploča - kaže kroz smijeh gradonačelnik Pregrade Marko Vešligaj, koji za Valentinovo ima velike planove.

Ondje je poznati dvorac Bežanec, u kojem vjenčanja zaljubljenih nisu novost, i ako se u njemu vjenčate, na vjenčanom će vam listu pisati da ste zavjete razmijenili u - Valentinovu.

Ne može romantičnije od toga.

U pitoresknom Valentinovu, koje ima oko 200 duša, nalazi se i kuća književnika Janka Leskovara, koji se u njoj rodio 1861., ali i preminuo u njoj 1949. Leskovarov književnički lik bio je pomalo čemeran, tumarao je u prošlosti, ali će i njegovu književnost Valentinčani, najavljuju, uklopiti u buduću valentinovsku turističku ponudu. Što bi rekao gradonačelnik, ljubav je sreća, ali i bol...

'Recept za dobar brak? Dvaput danju, triput noću'

• Tak je, praf veli! - slažu se s tom konstatacijom Amalija Ljubica i Stjepan Leskovar, najdugovječniji par u ovom selu.

• U braku su 56 godina, uzeli su se mladi, ona je imala 18, Stjepan 22 godine. Danas imaju dvoje djece i četiri unuke.

  Koji je recept za bračnu dugovječnost, pitamo ih.

  - Dobrota muškarca! - spreman je Stjepanov odgovor.

  Žene su, kaže, malo komplicirane, i treba ih nekako “podnijeti”, no bez svoje žene, priznaje nam, on ne bi mogao.

  - Najgore je kad je čovjek sam. Da ostanem bez nje, za mene bi to bila najgora kazna - romantičan je Stjepan.

  Dodaju kako su današnji brakovi besmisleni jer svatko može otići kad mu se prohtije. Prije to nije bilo tako, trpjelo se, bila je sramota otići, a žena je, osim muža, dodaje gospođa Leskovar, morala slušati i svekrvu i svekra. Otud ta bol u ljubavi, smije se. I još je nešto vrlo važno za dobar brak, na odlasku nam dodaje Stjepan.

  - Nikad se ne smije preskakati ‘one stvari’, znate, to nije dobro! - dobacuje nam izdaleka.

  Pa koliko često, pitamo ga, a on će opet ko iz topa: “Dvaput danju, triput noću!”.

  To je, bit će, recept Valentinčana, koji bi jednog dana mogli postati hrvatski ljubavni brend.

  Leskovarova rodna kuća bit će pretvorena u muzej, razmišljaju i o posebnoj gastronomskoj, turističkoj ponudi, vezanoj za blagdan Valentinova, a tko se ovdje vjenča navodno se ne rastaje. Bit će zbog onoga što Stjepan kaže - dobrote muža.