NAKON PADA PETRINJE OSTALI SU U SVOJIM KUĆAMA: Civilne žrtve okupiranoga grada

etrinja je toga dana izgubila obranu, ali stradanje njezinih stanovnika nije završilo padom grada. Neki su otišli u progonstvo, a neki ostali među svojim stvarima, u ulicama u kojima su proveli život. Upravo su ti preostali civili postali izloženi okupacijskim snagama.

Državno odvjetništvo je u istražnom zahtjevu opisalo zastrašivanje, protjerivanje i ubijanje Hrvata koji su ostali u kućama i nisu pružali oružani otpor. Navelo je i paljenje domova te pljačku imovine. Prema istom zahtjevu, u topničkim napadima na Petrinju od 2. do 21. rujna ubijeno je 26 stanovnika. To su navodi iz istražnog postupka, a ne broj svih žrtava tijekom okupacije.

Ostati u Petrinji značilo je ostati bez zaštite

Zločini su nastavljeni nakon 21. rujna. Među ljudima koji su ostali bila je četveročlana obitelj Kozbašić: Milan, Gordana i njihova djeca Tamara i Alen. Znanstveni rad temeljen na dokumentaciji hrvatskih institucija i institucija pobunjenih Srba potvrđuje da su ubijeni početkom studenoga 1991. Njihova je sudbina već obrađena u zasebnom tekstu, ali pokazuje što je okupacija značila za civile koji nisu napustili grad.

U Petrinji su ostali i stomatolozi Paula i Stjepan Cindrić. Ubijeni su 6. siječnja 1992. nakon što su odvedeni iz grada u Jošavicu. Među ubijenima tijekom okupacije bio je i Miljenko Pezelj, predsjednik petrinjskoga Općinskog suda. Njegovo ime danas stoji uz jedno od mjesta na kojima se Petrinja prisjeća svojih žrtava.

Što zapravo govore brojke?

U javnosti se često navodi oko 350 ubijenih civila, no taj podatak ne treba prikazati kao konačan broj žrtava u samome gradu nakon 21. rujna. Ministarstvo hrvatskih branitelja upozorilo je da poimeničan popis nije bio precizno utvrđen: navelo je najmanje 120 evidentiranih civilnih žrtava u Petrinji te oko 500 civila na širem području grada od 1991. do 1995. godine. Brojevi se odnose na različite prostore i razdoblja te se ne mogu međusobno zamjenjivati.

O razmjerima zločina svjedoče i grobnice. Na petrinjskom gradskom groblju iz četiri masovne i nekoliko pojedinačnih grobnica ekshumirani su posmrtni ostaci 70 hrvatskih branitelja i civila. Ministarstvo je zabilježilo i spomen obilježja na Vili Gavrilović, kod Nove bolnice i na grobnici Marinka.

Zločin nad zarobljenim braniteljima kod Vile Gavrilović, počinjen 16. rujna, zasebno je stradanje i ne pripada broju civilnih žrtava okupacije. Grad Petrinja u svojoj povijesti navodi 17 ubijenih branitelja, dok se istražni zahtjev Državnog odvjetništva odnosi na 14 ubijenih zarobljenih pripadnika MUP-a. Te različite obuhvate treba razjasniti u zasebnom dosjeu, bez pribrajanja branitelja civilima.

Petrinja je okupirana 21. rujna. Za civile koji su ostali, taj datum nije bio kraj bitke, nego početak života pod vlašću u kojoj im ni vlastiti dom nije pružao sigurnost.

ponudi sliku z naslovnicu

Za naslovnicu predlažem autentičnu fotografiju petrinjskog spomenika žrtvama Domovinskog rata. Odgovara tekstu o civilima, a ne prikazuje prizor za koji bismo morali nagađati je li snimljen 21. rujna 1991.