Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata obratila se saborskim zastupnicima: Odluku donesite na temelju vlastite savjesti

30. lipnja 2021. predstavnici Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata prisustvovali su drugom čitanju prijedloga Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata u Hrvatskom saboru. Tom prigodom saborskim zastupnicima uputili su i pismo u kojem ističu važnost donošenja zakona, postizanja konsenzusa u pitanjima pravednosti i pravde te ljudskih prava kao i važnost pristojne i civilizirane rasprave.

U završnom obraćanju nakon saborske rasprave podpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved civilnim stradalnicima je poslao poruku sigurnosti i optimizma kako će zakon biti donešen.

Pismo zastupnicima upućeno od strane predstavnika Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata prenosimo u cijelosti:

Poštovani saborski zastupnici,

 

Civilni stradalnici Domovinskog rata obraćaju vam se s vjerom i nadom te punim povjerenjem da svi kao građani ove zemlje dijelimo iste vrijednosti, vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva, jednakosti, pravednosti, kao i poštivanja i uvažavanja ljudskih prava.

Nacrt prijedloga zakona koji se nalazi pred vama, za vas je možda samo još jedan u moru zakona koji ćete pročitati, o kojem ćete raspravljati i naposlijetku glasovati. Za civilne stradalnike Domovinskog rata ovaj

zakon je posljednja i jedina šansa priznanja njihove istinske žrtve pred kojom su do sada svi ostajali slijepi, gluhi i nijemi.

Za majke poginule djece, za obitelji poginulih i nestalih civila, za invalide ovaj je zakon iskaz poštovanja i pripadnosti našoj domovini, iskaz važnosti njihove žrtve i doprinosa stvaranju slobodne i neovisne Republike Hrvatske u kakvoj danas živimo. Za njih je to sve, samo ne običan papir koji će im pružiti određena prava, prava koja nisu blagodati jer bi jedina istinska blagodat bila vratiti im članove njihovih obitelji i njihove dijelove tijela.

Tko su uopće ti ljudi, njihove sudbine i životi o kojima ćete odlučivati? Tko su i što istinski znate o njihovim problemima i teškim životnim pričama prije nego što tako jednostavno, jednim potezom dignete ruku za ili protiv? Jeste li se ikada i koliko puta susreli s njima? Znate li ili samo pretpostavljate?

Roditelji su to jednog, dvoje, troje poginule djece koje nijedan zakon ne može vratiti, ranjeni civili, civili ranjeni kao maloljetna djeca, obitelji poginulih i obitelji nestalih kao i zatočenici srpskih koncentracijskih logora. Ljudi su to koji su gledali najružnije prizore rata, suočeni sa smrću i još teže sa životom nakon svih gubitaka, prepušteni sami sebi. Njihova borba nije prestala s ratom, nastavila se i više od 20 godina nakon.

Borba je to koju nitko osim njih ne poznaje a neki čak i osporavaju. U ovih 25 godina od završetka rata za civilne žrtve ništa se nije promijenilo, vrijeme je stalo i kao da ne prolazi. Mnogi od vas nažalost nikada nisu čuli nijednu od njihovih priča, nikada nisu položili ni cvijet podno spomenika poginuloj djeci u Domovinskom ratu, nikada nisu upoznali te obitelji i tu se krije korijen nerazumijevanja i nepriznanja žrtve

koju su podnijeli. Tu se krije i korijen svih onih neprimjerenih riječi izrečenih u prvom čitanju ovog prijedloga zakona.

Raspravljajući na prvom čitanju ovog zakona nažalost mnogi su od vas još jednom, u miru, ispalili metke ružnih riječi, gađajući izravno, još jednom civilne stradalnike Domovinskog rata. Sada, kada se ovaj zakon ponovno nalazi pred vama, razmislite o činjenici da vas sluša majka koja je izgubila jedno ili više djece, razmislite da niste sami, stojite pred ljudima i zastupate one o kojima odlučujete. Razmislite istinski, sa ozbiljnošću, da ne glasate za papir koji je pred vama već njime određujete sudbine i ljudske živote, svojom rukom priznajete ili gazite nečije pravo na dostojanstvo. I još više, razmislite da ste tu i u ime onih kojih danas više nema, i u ime njihovih obitelji, jer ova je država nastala na toj žrtvi i toj istoj žrtvi duguje.

Bez obzira na svoju političku i ideološku pripadnost, poštujte vrijednosti koje nemaju političku pripadnost, poštujte dostojanstvo žrtve i  kao istinski predstavnici svakog građanina ove zemlje zadržite dostojanstvo u raspravi, ako ništa drugo, onda barem za svako ono poginulo dijete, za svako prekinuto djetinjstvo, za svaki duboko oštećeni ljudski život. Molimo vas, ne dopustite da se sramimo vaše rasprave, da se ponovno osjećamo pogaženi vašim riječima. Vjerujemo da postoji u svakom od vas istinski osjećaj za drugog čovjeka, potreba za jedinstvom u pitanjima žrtava podnijetih da bismo danas živjeli u slobodi kakvu poznajemo, jer podsjetimo, da biste vi danas sjedili tu gdje jeste neki su morali podnijeti najteže žrtve. Da biste vi danas mogli dizati svoju ruku i glasovati, neki su izgubili svoje živote, članove obitelji i dijelove tijela. Ti isti o kojima govorimo, jedino ako vi tako odlučite, tek danas, 25 godina nakon rata doživjet će pravdu, istinsko priznanje svoje žrtve, poštovanje i povratak ljudskog dostojanstva. Vjerujemo da svaki

čovjek u demokratskoj i slobodnoj državi zaslužuje pravo na dostojanstvo i da u tome postoji istinski konsenzus vas kao predstavnika naroda, proizašlih iz naroda, jer jedino poštovanjem svakog čovjeka možemo biti i ostati pravedna zemlja u kojoj svaki njen građanin vrijedi jednako.

Molimo vas, odluku o istinskoj ljudskoj žrtvi i patnji, bez dosadašnjeg priznanja, donesite na temelju vlastite savjesti, svjesni da ćete sa istom morati pogledati u oči ne samo svakom civilnom stradalniku nego i samom sebi. Naposlijetku, istinski je važno biti predstavnik građana, ovdje i sada pridonijeti njihovom dobru a ne vlastitim politikama.

 

 

                                                                                                                Za ZUHCSDR

                                                                                                                Ivana Marinović