Zašto je Hrvatskoj važan Pelješki most kojega je Goldstein nazvao nepotrebnim?

Mnogi se za trajekt Ploče – Trpanj odlučuju kako bi izbjegli granične kontrole u Neumu, a i na Kleku i Bistrini gdje se ljeti čeka po jedan sat, pa računaju da će se trajektom lakše dokopati Pelješca i Korčule.

Tomislav Princivali pogrebnik je iz Trogira. Ide po pokojnika u Orebić i putovanje preko Neuma, zbog komplicirane dokumentacije, ne dolazi u obzir. Došao je ranije pa je sebi osigurao sigurno prolazno mjesto za ukrcaj na trajekt.

Ali gužve su u špici sezone prevelike. Izbezumljeni putnici strepe hoće li se ukrcati.

Svi s kojima su razgovarali novinari Slobodne Dalmacije ovaj tjedan, i stari i mladi, jedva čekaju da se završi Pelješki most pa da preko njega putuju na Pelješac.

“To će ubrzati put, ali i smanjiti stres jer nikada ne znate hoćete li se ukrcati na ovaj trajekt”, kaže Ivica, jedan od nekoliko desetaka vozača kamiona koji su sat vremena prije isplovljavanja trajekta bili u redu u Pločama.

“Ma ovo je još i dobro, a da vidite što je na Trpnju. Jučer nisam uspio na trajekt u 14.40 pa sam morao čekati onaj u 17.15”, govori Ivica, koji vozi dostavno vozilo na Korčulu i gotovo svakodnevno je na trajektu, za koji je ukrcaj postao prava lutrija.

Dugoočekivan i priželjkivan Pelješki most gotovo je pred završetkom – dva kraja mosta trebala bi biti spojena u srijedu 28. srpnja navečer, a očekuje se da će svi radovi na tom najvažnijem infrastrukturnom projektu u Hrvatskoj biti gotovi do kraja siječnja sljedeće godine.

Projekt o kojemu se govorilo još u prvim desetljećima hrvatske samostalnosti, koji je prvi put započet u vrijeme Sanaderove vlade, zaustavljen u vrijeme vlade Jadranke Kosor te potpuno odbačen u vrijeme Milanovićeve vlade, kada je i ugovor s izvođačem raskinut, ipak je ponovno došao na dnevni red te je sada već pred samim završetkom realizacije.

Tako bi teritorij Republike Hrvatske konačno trebao biti povezan te će se do hrvatskog juga moći putovati bez izlaska iz zemlje i prolaska kroz Bosnu i Hercegovinu.

Goldstein i napadi na projekt Pelješkog mosta

I dok hrvatska javnost s nestrpljenjem očekuje spajanje dva dijela teritorija Hrvatske, neki se projektu Pelješkog mosta već dugo rugaju pokušavajući ga prikazati nepotrebnim.

Tako je, primjerice, povjesničar Ivo Goldstein u rujnu 2018. za Globus napisao tekst naslovljen: “Pelješki most bit će najskuplji spomenik dubinski promašenoj politici. Bit će to naša ‘katedrala u pustinji'” u kojem tvrdi da je koridor kroz Neum odlično rješenje te da je potpuno nepotrebno ulagati u most. U tekstu, među ostalim, navodi:

“Sada smo u danima i tjednima kada kineski izvođač počinje pripreme za gradnju mosta koji će, kad se izgradi, biti vječni pokazatelj dubinski promašenih strategija i politika Hrvatske (ali i BiH). (…)

Radovi na gradilištu mosta praktički su 2009. stali, a onda ih je Milanovićeva Vlada 2012. službeno dokončala. Obrazlagalo se to svjetskom krizom, ali se pokušavalo iznaći i alternativno rješenje – financijski podnošljivije od skupoga, neisplativog i zapravo nepotrebnog mosta. (…)

Ako su dvije Njemačke na vrhuncu Hladnog rata mogle uspostaviti cestovne koridore prema Zapadnom Berlinu, nitko me ne može uvjeriti da naše dvije (prijateljske?) države nisu mogle učiniti isto.

Ali kako sve u ovoj državi ide ukrivo, onda se postavlja i pitanje: A zašto ne bismo sagradili nevjerojatno skup i posve nepotreban most? Jer, kad bi bilo drugačije, kad se gradnja Pelješkog mosta ne bi događala, optimisti bi mogli tvrditi da su stvari pošle u dobrom smjeru. Nemojmo ni slučajno optimistima dati za pravo. (…)”, poručuje Goldstein.

Protiv Pelješkog mosta vrlo glasno se bunila i Bosna i Hercegovina, i to u više navrata. Najprije je uputila prigovor žaleći se da je visina mosta nedovoljna da bi u neumsku luku mogli uplovljavati veliki brodovi, zbog čega je Hrvatska izmijenila projekt povećavajući visinu mosta. Prigovori protiv Pelješkog mosta vrlo su bili glasni i uoči samog početka radova, kada je član predsjedništva BiH Željko Komšić, netom nakon

što je izabran, čak prijetio tužbom netočno navodeći da Hrvatska time krši međunarodnu konvenciju o pravu mora.

No, neutemeljeni zahtjevi Bosne i Hercegovine ubrzo su utihnuli.

Akademik Davorin Rudolf opovrgnuo bošnjačke tvrdnje

Da su bošnjački zahtjevi neosnovani potvrdio je i hrvatski stručnjak za pomorsko pravo, akademik Davorin Rudolf. ‘Crta sredine ne zalazi u morsko ili podmorsko područje ispod mosta. Nije ni u neposrednoj blizini mosta. Tvrdnja bošnjačkih čelnika da Hrvatska ne može započeti gradnju mosta jer još nije utvrđena granica, prema tome, nije utemeljena’, rekao je akademik Rudolf u kolovozu 2017.

On je pritom podsjetio kako je crta na moru povučena sporazumom između predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i BiH Alije Izetbegovića, te da su u međuvremenu vlasti u Zagrebu ispoštovale zahtjev Sarajeva oko dimenzija budućeg mosta.

‘Hrvatska javnost ogorčena je nastojanjima bošnjačkih lidera da zaustave gradnju mosta. Naš dojam je da se Bošnjaci inate i pokazuju mišiće prema građanima Hrvatske koji smatraju BiH svojim najbližim, prijateljskim, prisnim susjedstvom’, rekao je akademik.

‘BiH je pomorska zemlja i mi u Hrvatskoj tu činjenicu nedvojbeno poštujemo. Nikada nitko u Hrvatskoj nije službeno izjavio da će Hrvatska na bilo koji način ograničavati ili otežavati prolazak brodova koji plove u Neum i iz Neuma’, dodao je.

Zašto je Pelješki most važan?

Pelješki most od strateške je važnosti za Republiku Hrvatsku jer se njime osigurava nesmetan prolaz iz jednog dijela Hrvatske u drugi bez izlaska iz države.

Od rješavanja problema velikog prometa i zastoja koji se ljeti, u vrijeme turističke sezone, stvara pri prolasku kroz neumski koridor, mnogo je važnije to da Hrvatska Pelješkim mostom osigurava jedinstvo svog teritorija što je pitanje nacionalnog interesa i nacionalne sigurnosti. Iako Bosna i Hercegovina pri prolazak kroz Neum

za vozila koja putuju iz Hrvatsku u Hrvatsku ne vrši stroge kontrole, ipak ostaje i hipotetska mogućnost da bi ona jednog dana mogla promijeniti svoju politiku prema ulasku u zemlju i izlasku iz nje.

Otkada je Hrvatska u Europskoj uniji granica Hrvatske i BiH ujedno predstavlja i granicu Europske unije, a ako Hrvatska uskoro uđe u schengensku zonu prolazak kroz Neum značit će i izlazak iz schengenske zone i ponovni ulazak u nju zbog čega će i kontrole zasigurno morati biti veće, što će sve usporiti i otežati promet.

“Gradnja mosta bila je desetljećima san, ali tada je to bilo nerealno. Znali smo da bi se tim mostom aktivirao cijeli Pelješac, Korčula bi bila bliža, ne bi se četiri puta prelazilo granicu… Puno bi to značilo za Mljet, Lastovo, Elafitske otoke, pa i za sam Dubrovnik.” – rekao je u razgovoru za Jutarnji list 2018. bivši HDZ-ov predsjednik Sabora Luka Bebić. U razgovoru se osvrnuo i na bošnjačke pokušaje ometanja gradnje mosta.

“Recimo, u Pomorskom zborniku SFRJ broj 8 od 1970. slovenski znanstvenik dr. Lucijan Kos u metar je odredio granice prema Sloveniji, Piranski zaljev, ali isto tako u metar granicu između općina Čapljina i Metković, odnosno BiH i Hrvatske. Vrh poluotoka je

hrvatski. Mletački, austrijski pa hrvatski. Falsifikatom nekog geometra iz Sarajeva to je 1974. brisano. Republika Srpska sada podržava gradnju mosta. A Bošnjaci su najprije tražili 32 metra visine mosta kolika je na ulazu Sv. Lawrencea u Velikim jezerima u Americi kroz koji prolaze milijuni i milijuni tona robe. Mi smo pristali. Onda su tražili 40 metara. I mi smo pristali. Onda 45 metara, pa 50 metara. I mi smo opet pristajali. Prihvatili smo na kraju i kad su tražili 55 metara. De facto, oni cijelo vrijeme ometaju gradnju mosta koji se gradi na teritoriju Hrvatske. Što oni imaju s tim?! No nije njima presudno to da brodovi mogu prolaziti. Njih zanima utvrđivanje granice i sada rade pritisak da mi popustimo. Ja sam još kao predsjednik Sabora rekao da neću glasati za taj sporazum. Žele preko mosta dobiti ona dva otočića za koje je onaj nesretni i neuki geometar napisao da pripadaju katastarskoj općini Pelješac. A takva katastarska općina ne postoji nego postoje Stonska duba, Tomislavovac itd. To je sve falsificirano i zato nitko s hrvatske strane nije potpisao zapisnik s terena.” – rekao je Bebić.

Što kažete na prigovore nekih uglednih hrvatskih ekonomista koji smatraju da je gradnja Pelješkog mosta posve nepotrebna jer most nikad neće biti rentabilan? Kažu da, osim dva-tri ljetna mjeseca, na njemu uopće neće biti prometa, a ni održavanje tako velike građevine nije jeftino…

– Ne mogu se sjetiti niti jedne velike investicije kao što su autoceste da je odmah sve bilo rentabilno. Takve investicije otvaraju niz drugih indirektnih mogućnosti za razvoj nekog područja. Većina Crnogoraca i Albanaca, pa i Grci putovat će preko mosta – odgovorio je Bebić za Jutarnji list.

Koja je povijest granice kod Neuma?

Povijest neobične granice gdje Bosna i Hercegovina u Neumu izlazi na more dijeleći tako teritorij RH na dva dijela seže još u 18. st., u vrijeme Dubrovačke Republike koja je, bojeći se imati kopnenu granicu s konkurentskom Mletačkom Republikom ispregovarala da Osmansko Carstvo dobije izlaz na more – u Neumu (uz sjevernu kopnenu granicu Dubrovačke Republike) i Sutorini (uz južnu kopnenu granicu Dubrovačke Republike) te je tako osigurala tampon-zonu prema Mlečanima. Takva se granica zadržala i nakon propasti Venecije i Osmanskog Carstva te je ostala postojati kao granica pokrajina i nakon što je habsburška Austro-Ugarska preuzela taj teritorij. Uspostavom Kraljevine SHS/Jugoslavije ponovno se zadržala takva granica među oblastima. Konačno je uspostavom Banovine Hrvatske 1939. izbrisana ta granica te je i Neum pripao Banovini Hrvatskoj. Usprkos tome, u Titovoj Jugoslaviji ponovno je vraćen problem diskontinuiteta teritorija Hrvatske jer je Neum pripao Bosni i Hercegovini.

Od ideje do realizacije – zašto smo čekali više od 20 godina za izgradnju Pelješkog mosta?

Goruće pitanje povezivanja hrvatskog juga s ostatkom države gradnjom Pelješkog mosta aktualno je još od prvog desetljeća hrvatske samostalnosti.

Prvi projekt izgradnje Pelješkog mosta, koji je započeo 2007., provodio je hrvatski konzorcij Konstruktor-Viadukt-Hidroelektra, pobijedivši na natječaju na kojega su bile prijavljene slijedeće tvrtke: Dywidag (iz Njemačke), Strabag (iz Austrije), Cimola (iz Italije), Eiffel (iz Francuske); and Alpine Bau (iz Austrije).

Vlada Jadranke Kosor je 2009. prekinula izgradnju Pelješkog mosta zbog svjetske ekonomske krize, a dolaskom Milanovićeve vlade projekt izgradnje mosta je odbačen, a ugovor s dotadašnjim izvođačem raskinut.

Tek nakon nekoliko godina ponovno se pokreće pitanje izgradnje mosta.

EU sredstvima osigurano je 357 milijuna eura bespovratnih sredstava za provedbu ovog projekta, što je oko 85% s obzirom na ukupne troškove.