Željan Jurlin: Operacija Rašeljka
Jedan prilog na razmišljanje svim istinoljubivim ljudima, nadasve političarima, hrvatskim rodoljubima, suverenistima ili domoljubima i nakraju hrvatskim dragovoljcima-braniteljima DR-a. Čuvarima uspomena ili kako ih osobno volim nazivati, čuvarima hrvatske savjesti. Svim državotvornim Hrvatima koji ustraju na očuvanju Temeljnih vrijednosti DR-a, a sukladno tome redovito obilježavaju obljetnice i sjećanja na brojne akcije HV-e ???
Zanimljivo da ako uđete u Wikipediju pod naslovom "Popis hrvatskih operacija u Domovinskom ratu" vidjet ćete nazive 50 akcija HV u Domovinskom ratu na području RH. Znate li međutim koja nedostaje i zašto se ta najveća operacija HV-a i MUP-a u Dalmaciji u 1991. doslovno nigdje ne spominje?????????
Pitanje koje se logično nameće je zašto hrvatska javnost, pa čak i oni koji su u njoj sudjelovali, za to ne znaju jer činjenica da je operacija Rašeljka prema broju angažiranih snaga, veličini teritorija (od Vrlike do Masleničkog mosta) i postavljenim ciljevima, bila NAJVEĆA operacija HV-a i MUP-a u Dalmaciji u 1991. godini. Predstavljena je u Ministarstvu obrane RH 25. 7. 1991., a prihvaćena i odobrena, 14. 9. 1991. kada je izdana zapovijed za akciju.
Dakle, šira javnost, uključujući i sudionike, ne zna ono što se ne smije ili nije dobro znati. To da se po mom ali i uvjerenju mnogih, radilo o najvećoj operacija udba-e i KOS-a pod krinkom HV-a i to je bila prva velika zamka, jedna od mnogih koje su potom usljedile.Sve je bilo dobro organizirano i isplanirano i to su na kraju učinili jer pretvorba i privatizacija je samo jedan segment pljačke Hrvatske. Hrvatska se opljačkala i kroz šverc oružja, droge, nafte, rasprodajom, pljačkom deviza iz banaka i na kraju dogovornim i dogovorenim odnosno nikad službeno objavljenim ratom. Bilo je planirano da se obrani pljačka opljačkanoga i da se napravi nova pljačka. No, to nije ono najgore, jer se materijano može povratiti. No, plan je bio da se uništi Hrvatska i hrvatsko gospodarstvo! To nije samo pljačka, to je zavjera i to je izdaja! Ista je to ekipa koja je pokrenula rat, vodila rat, i sada je na vlasti i u Srbiji, i u BiH i u Hrvatskoj. Svi su imali svoje tajne službe, svaka republika svoju. Preko njih su dogovorili cijelu ovu priču. Predsjedništvo SFRJ je imalo 6 tajnih službi, vojska je imala tri službe, vanjski poslovi su imali tri tajne službe. Oni su cijeli sistem pljačke dogovorili i proveli. Ulog je bila pljačka.
Tu je svakako važno spomenuti delustraciju odnosno lustriranje svega što domoljubno i hrvatski diše. Naime svatko je imao zadaču ubiti svoje,isto ili slično kao što je udba prakticirala u režimu bivše Jugoslavije. Dakle, kao što je hrvatska „služba“ vršila likvidacije svojih nacionalista i rodoljuba, tako su recimo u Srbi likvidirali svoje. Hrvatska je udba recimo u sklopu operacije Rašeljka ubila Mira Barešića, a slično je s druge strane ubijen osnivač srpskih dragovoljačkih postrojbi i osnivač srpske garde, Đorđe Božović Giška. Ali vratimo se na samu operaciju Rašeljka.
Glede te operacije treba navesti da je prema broju angažiranih snaga, veličini teritorija (od Vrlike do Masleničkog mosta) i postavljenim ciljevima, operacija Rašeljka bila najveća operacija HV-a i MUP-a u Dalmaciji u 1991. godini. Prijedlog zapovijedi za realizaciju te operacije Rašeljka, uz određene primjedbe, odobren je u Ministarstvu obrane RH 25. 7. 1991. Šundov je u Zagrebu u Zapovjedništvu ZNG RH 26. 7. izložio operaciju Rašeljka te ona, uz određene primjedbe i prijedloge od strane potpukovnika Tomislav Mesića, prihvaćena i odobrena, a 14. 9. je izdana i zapovjed za akciju. Pri tome je vrlo bitno ukazati na činjenicu da su dokumenti same operacije Rašeljke sa svim prilozima bili na stolu pukovnika Ratka Mladića u Kninu i to već 24 sata nakon njezina potpisivanja u Zagrebu, Naravno da je ista rezultirala totalnim fjaskom te brojnim pogibijama i zarobljavanjem. Tom je operacijom zapravo cimentirano stanje koje je trajalo punih pet godina. Taman onoliko koliko im je trebalo za dovršetak procesa pljačke (domovinske mi izvandomovinske Hrvatske) kao gospodarskog uništenja Hrvatske države.
Nešto o ciljevima i zadaći same operacije.
Zahvaljujući prethodnoj operaciji„Zbrojovka“ (Zelena Tabla-Mala bara) i popunjavanja dijela naoružanja, osnovni cilj operacije Rašeljka bio je NAVODNO to da snage HV iziđu iz gradova i naselja i da svojim boravkom u Vrlici, Drnišu, zaleđu Šibenika i Zadra, te u Kruševu, na platou između Karina i Obrovca, a u samoj blizini Benkovca, razdvoje snage SAO Krajine i snage JNA u primorskim gradovima. Borbenim djelovanjem snaga HV-a i MUP-a u Dalmaciji, nastojat olakšat i bar malo oslabiti pritisak JNA na naše snage u Slavoniji. U određenoj povoljnoj situaciji bilo je predviđeno da snage HV upadnu u SAO Krajinu i prekinu cestovnu komunikaciju Knin-Obrovac, Knin-Benkovac-Zadar. Uz stalno upozoravanje na to što vojska radi u hotelima ukazivalo se na potrebu presjecanja svih kopnenih komunikacija koje su iz Zadra, Šibenika i Splita vodile prema središtu pobune srbo-četničkih snaga u Kninu. Pošto su pobunjeničke srbo-četničke snage kontrolirale taj dio Dalmacije, a snage JNA i policije praktično nisu poduzimale ništa, u stvarnosti svi zajedno: pobunjenici, JNA i policija uspostavili su vojnu organizaciju, način zapovijedanja i uskladili međusobnu suradnju. S druge strane, snažne vojne baze, ustanove, zapovjedništva, postrojbe, zapovjedna mjesta, tehnički kapaciteti i skladišta ostali su na obalnom rubu i otocima, i to u Splitu, Divuljama, Solinu, Rogoznici, Šibeniku, Sinju, Zadru, Žirju, Visu, Korčuli, Šolti, Lastovu i u Pločama. Praktično, snage 9. korpusa u Kninu i pobunjeničke srbo-četničke snage mogle su se već krajem srpnja i početkom kolovoza 1991.g. bez većih teškoća spojiti sa snagama JNA u primorskim dalmatinskim gradovima i na otocima, samo što im to sigurno nije ni bio cilj. Dapače, cilj im je i bio dislociranje stanovništva (napuštanje sela i gradova te predaja bez otpora), kako iz okupiranih mjesta, tako i izvlačenje dragovoljaca i HV-a iz većih gradova na čistinu i dubinu teritorija. Sve kako bi smanjili pritisak i ugrozu vlastitih snaga u samom okruženju ali i olakšali rad petokolonaškom i paraobavještajnom djelovanju u velikim gradovima. Također u prilog tome ide i činjenica da su mnoga mjesta u priobalju i na otocima još uvijek imala veliku količinu naoružanja ali i to da su vojna sredstva TO još uvijek ostala po brojnim firmama i vojarnama.
Osobni zaključak mene kao direktnog sudionika te operacije, da je na početku tog, zapravo nikad službeno proglašenog rata, zločincima s jedne ali i druge strane, bilo izuzetno važno odmah na početku podrezati ono što je po njima bilo najsilovitije i najsrčanije, za njih u svakom slučaju najopasnije, a to su bili hrvatski rodoljubi i nacionalisti. Dragovoljci i dragovoljci od dragovoljaca, koji su tada rekao bih ciljano poslani u svoju prvu veću ratnu zamku. Jednu od mnogih tijekom DR-a jer su kako vidimo prvi došli na udar i potpunu eliminaciju kako iz vojno ustrojbenog, tako i društveno političkog života RH.
Nadam se da je ovo svjedočanstvo bar nekome pojasnilo zašto se operacija Rašeljka nikad i nigdje službeno ne spominje, iako je od strane MORH-a detaljno analizirana i ocijenjena sa svih gledišta. Dapače, dokumenti s analizom i ocjenom Rašeljke nalaze se u MORH-u. Međutim, analiza i ocjena niti malo slučajno nije nikadajavno objavljenam niti je poznata.
