Žene u Oluji: Sve su bile odvažne, ali ova će ući u povijesne knjige

UMRLA U ČEKANJU PRAVDE

U danima obilježavanja Vojno-redarstvene operacija Oluja, najčešće se opisuju vojna postignuća i uloge muškaraca u borbi. No, istinska priča o pobjedi ne može biti potpuna bez priznavanja i razumijevanja uloge žena – onih koje su nosile uniformu, onih koje su nosile teret rata na svojim leđima u pozadini, i onih koje su bile simbol izdržljivosti i dostojanstva u najtežim trenucima novije hrvatske povijesti.

Na prvoj crti više od 25 tisuća žena sudjelovalo je u Domovinskom ratu, od čega ih je oko 1.100 bilo izravno uključeno u borbene aktivnosti. Tijekom Oluje, žene su bile pripadnice vojne i policijske strukture – kao bolničarke, snajperistice, logističarke, vozačice i obavještajne djelatnice.

Mnoge od njih sudjelovale su u napredovanju snaga, pružajući ključnu medicinsku i logističku podršku koja je često činila razliku između života i smrti. Dok su tenkovi napredovali prema Kninu, tisuće žena u pozadini ratne scene brinule su za ranjenike, vodile izbjeglice na sigurno, upravljale skloništima, pripremale obroke i pružale psihološku podršku.

Foto: MHB

Žene u Oluji

Uloga žena u Crvenom križu, civilnoj zaštiti i brojnim humanitarnim organizacijama tijekom Oluje ostaje nedovoljno prepoznata, iako su upravo one bile temelj civilne otpornosti. Ne smije se zaboraviti ni emocionalni i psihološki teret koji su nosile žene. Mnoge su izgubile sinove, muževe i braću, a neke su same stradale ili pretrpjele ratna zlostavljanja. Njihova šutnja i dostojanstvo nakon svega govore o hrabrosti koja se ne iskazuje oružjem, već snagom karaktera. 

Zašto je važno govoriti o ženama u Oluji? Govoriti o ženama u VRO Oluja nije samo čin pravednosti, već i nužnost u izgradnji cjelovite slike hrvatske povijesti. Uključivanje ženskih iskustava i doprinosa osnažuje kolektivno pamćenje i pokazuje da domovina nije stvorena samo puškom, već i ljudskošću, blagošću i tišinom u kojoj su žene nosile nevidljive terete. Sada, kada nas je sve opčinila Mihaela Živković, natporučnica s mimohoda, prisjetimo se i tih heroina, boraca, majki, kćeri i supruga, a osobito Nevenke Topalušić koja je osjetila stvarni rat, te bila i ostala temeljna snaga naše slobode.

Kada govorimo o ulozi žena u VRO “Oluja”, ime Nevenke Topalušić zaslužuje posebno mjesto. Ova heroina rođena je 21. studenog 1954. u Gradecu kraj Vrbovca, a preminula 22. listopada 2014. u Zagrebu. Bila je medicinska sestra i ratna veteranka, čije je sudjelovanje u VRO Oluja i kasnijim ratnim operacijama postalo istinski simbol hrabrosti i nesebičnosti. Nevenka je prije rata radila kao medicinska sestra u domu zdravlja u Vrbovcu. Kao dragovoljka, priključila se 51. samostalnoj bojni Vrbovec, kasnije služila u gardijskoj brigadi “Gromovi”.

Foto: Privatna arhiva

Ostavila je neizbrisiv trag

Tijekom Oluje 1995. aktivno je sudjelovala u zbrinjavanju ranjenika – hrvatskih vojnika, civila, pa čak i neprijateljskih snaga, te bila neposredno prisutna na bojištu. U akciji “Una 95.” ozbiljno je ranjena… Iz nje je izašla s 28 krhotina streljiva i četiri metka u tijelu, te je preostalo vrijeme živjela u invalidskim kolicima. Ipak, nastavljala je pomagati i živjeti snagom karaktera. Za svoj doprinos odlikovana je Redom hrvatskog križa, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Medaljom Oluja. Godine 2015. na prosvjedu branitelja u Zagrebu, izjavila je:

“Ovdje sam jer me ubija ova nepravda. Mogu me samo mrtvu odnijeti… Dan i noć… dok god ne umrem, tu ću biti.” Na žalost, već drugoga dana prosvjeda to se i obistinilo. Nevenki Topalušić je pozlilo pred prosvjedničkim šatorom u Savskoj 66, a toga je dana i preminula, no ostavila je trajni trag – zagrebački trg ispred Ministarstva branitelja danas nosi njezino ime.