Zločin bez milosti na izmaku godine: Srpski agresor ubijao nemoćne starce

Na izmaku godine: Zločin bez milosti u Zadarskoj županiji – ubijeni starci, napadnuti branitelji

Na samom izmaku Stare godine, 30. prosinca 1991., srpski agresor još je jednom pokazao svu brutalnost svog pohoda na Hrvatsku. Tog dana, dok su se drugdje palile svijeće nade u mirniju budućnost, na tlu Zadarska županija dogodili su se zločini koji su zauvijek obilježili Jasenice i Stankovci.

Jasenice – spaljeno mjesto i ubijeni starci

Jasenice su tijekom 1991. godine prošle put potpune devastacije. Već 30. rujna, na blagdan zaštitnika mjesta, srušena je crkva sv. Jeronima – snažan simbol udara na vjeru i identitet. Između 11. i 12. prosinca mjesto je palo u neprijateljske ruke, a potom je iz obijesti spaljeno. Hrvatsko stanovništvo protjerano je iz svojih domova.

Oni koji nisu mogli otići – starci u dobi između 70 i 75 godina – ostali su prepušteni nemilosti okupatora. Na današnji dan, prije 34 godine, njih petorica su ubijena, a još jedan stariji muškarac likvidiran je u zatvoru kraj Obrovca. Taj zločin bio je jasna poruka: agresor nije birao ni dob ni nemoć, nego je sijao strah i smrt gdje god je mogao.

Stankovci – napad iz zraka i neuspjeh agresije

Istoga dana, Stankovci su bili izloženi snažnom vojnom udaru. Iz zraka su napadnuti položaji 2. stankovačke pješačke bojne 134. brigade, koja je branila selo. Neprijateljski Jugoslavenska narodna armija MiG-ovi djelovali su u sklopu operacije Udar 91, pokušavajući slomiti obranu i otvoriti put daljnjoj okupaciji.

Prema svjedočenju zapovjednika bojne Radojko Baković, cilj je bio jasan – udar na pravcu Vukšić–Stankovci–Pirovac. U 15.20 sati zapovjedništvo u osnovnoj školi našlo se pod zračnim i topničkim napadom. U tom napadu poginuo je jedan hrvatski branitelj, no ni taj siloviti pokušaj nije donio željeni učinak agresoru: pješački napad se nisu usudili ni pokrenuti.

Sjećanje i opomena

Zločini u Jasenicama i napad na Stankovce, počinjeni na pragu Nove godine, ostaju trajna opomena koliko je visoka cijena hrvatske slobode. Ubijeni starci, spaljena mjesta i branitelji pod bombama svjedoče da agresija nije bila slučajna ni ograničena – bila je sustavna i nemilosrdna.

Na izmaku godine, dok se prisjećamo žrtava, ostaje obveza istine i pamćenja: da se zločin nikada ne zaboravi, a sloboda nikada ne uzme zdravo za gotovo.