General Željko Sačić nakon obilježavanja u Srbu: „Zašto šutite pred zločinima nad hrvatskim narodom?“

Nakon obilježavanja događaja od 27. srpnja 1941. godine u Srbu, general Željko Sačić obratio se javnosti snažnom porukom u kojoj je otvoreno prozvao hrvatske vladajuće političare, ali i dio svojih nekadašnjih ratnih suboraca.

Sačić smatra da se u Srbu i dalje obilježava događaj tijekom kojega su počinjeni teški zločini nad hrvatskim i muslimanskim civilima u Brotnji, Boričevcu, Kulen Vakufu i drugim mjestima istočne Like i zapadne Bosne. U svojoj objavi upozorio je da se žrtve tih zločina ne smiju prešućivati niti svoditi na nevažan dodatak službenim govorima i političkim ceremonijama.

Njegova poruka objavljena je nakon programa kojim je 27. srpnja 2026. obilježena 85. obljetnica događaja u Srbu, koji organizatori nazivaju Danom ustanka. Sačić je objavu usmjerio ponajprije prema političarima koji se predstavljaju kao državotvorni, domoljubni i desno orijentirani, ali pred ovim pitanjem, prema njegovoj ocjeni, ostaju bez glasa.

Prozvao HDZ, Domovinski pokret i ratne suborce

Sačić se izravno obratio članovima HDZ-a koji se pozivaju na političko nasljeđe prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao i ratnim članovima Domovinskog pokreta te hrvatskim braniteljima s kojima je sudjelovao u obrani zemlje.

„Zar je moguće da vam ne smeta proslava i obilježavanje dana četničko-partizanskog jugokomunističkog klanja Hrvata i Muslimana u Srbu, Boričevcu, Kulen Vakufu, Brotnji, Ivezićima i okolici“, upitao je Sačić.

Njegovo pitanje nije bilo upućeno samo organizatorima obilježavanja. Bilo je prije svega usmjereno prema hrvatskoj vlasti i političarima koji raspolažu javnim ovlastima, proračunskim novcem i mogućnošću da jasno odrede odnos države prema mjestima stradanja hrvatskoga naroda.

Sačić je nekadašnje ratne pobjednike upitao jesu li zbog političkih položaja, zaposlenja i osobnih interesa pristali na šutnju. Posebno je prozvao one koji se u javnosti predstavljaju kao desna i domoljubna vlast, odlaze na koncerte Marka Perkovića Thompsona i ističu pripadnost hrvatskim nacionalnim vrijednostima, dok istodobno ne reagiraju na obilježavanje u Srbu.

Prema njegovim riječima, nije dovoljno isticati hrvatske simbole i pozivati se na Domovinski rat ako se istodobno šuti o povijesnim zločinima nad hrvatskim civilima.

Žrtve obitelji Ivezić službeno su utvrđene

Sačićevo upozorenje ne temelji se samo na političkom stavu. Zločin nad hrvatskom obitelji Ivezić iz sela Brotnja dokumentirale su i institucije Republike Hrvatske.

Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je da su srpski ustanici 27. srpnja 1941. na lokaciji Dabin Vrh u Brotnji ubili hrvatske civile iz roda Ivezić. Posmrtni ostaci 24 žrtve ekshumirani su, identificirani analizom DNK i dostojno pokopani 27. srpnja 2017. u Boričevcu.

Prema podacima Ministarstva, na posebno okrutan način ubijeno je ukupno 37 članova obitelji Ivezić. Među žrtvama bili su žene, djeca i starije osobe. Ministarstvo je također navelo da su događaje započete 27. srpnja 1941. obilježili brojni zločini nad hrvatskim stanovništvom.

Tijekom pokopa žrtava 2017. godine predstavnici državnih institucija jasno su osudili zločin. Tadašnji izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Josip Đakić rekao je da događaj u kojem su ubijeni članovi obitelji Ivezić nije bio ustanak, nego barbarstvo.

Upravo zbog takvih službeno utvrđenih činjenica Sačić postavlja pitanje kako se u Hrvatskoj može organizirati proslava događaja iz istog povijesnog razdoblja, dok se hrvatske žrtve spominju tek usputno ili ih se potpuno zanemaruje.

Zločini ne mogu biti fusnota obilježavanja

Središte Sačićeve objave nije samo rasprava o nazivu događaja. Njegova poruka odnosi se na način na koji se u Hrvatskoj upravlja kulturom sjećanja.

Sačić upozorava da se ne može govoriti o dostojanstvenom odnosu prema prošlosti ako se jedne žrtve javno oplakuju, dok se druge prešućuju ili se njihovo stradanje pokušava odvojiti od događaja tijekom kojih su ubijene.

Prema njegovu stajalištu, obilježavanje u Srbu ponižava potomke hrvatskih žrtava jer se događaj i dalje prikazuje kao razlog za proslavu. Povremeno spominjanje počinjenih zločina ne mijenja bit problema ako je glavni karakter okupljanja ostao slavljenički.

Zbog toga se Sačić posebno obrušio na hrvatske političare koji takvo obilježavanje dopuštaju, politički podupiru ili financiraju javnim novcem.

„Kako ratno pobjednički hrvatski narod može ponosno i prosperitetno ići naprijed kada vi, takozvani desno vladajući, dopuštate da ga se ponižava, omalovažava, vrijeđa i vraća u tegobnu i krvavu prošlost“, poručio je.

Podsjetio na odluku Franje Tuđmana

Sačić je podsjetio da je 27. srpnja prestao biti službeni hrvatski državni praznik početkom stvaranja samostalne Republike Hrvatske.

Dan ustanka naroda Hrvatske, koji se u socijalističkoj Jugoslaviji obilježavao 27. srpnja, uklonjen je iz kalendara hrvatskih državnih blagdana 1991. godine. Hrvatska danas Dan antifašističke borbe obilježava 22. lipnja, u spomen na osnivanje Prvoga sisačkog partizanskog odreda.

Sačić taj potez povezuje s politikom predsjednika Franje Tuđmana i stvaranjem hrvatske države oslobođene jugoslavenskih političkih i povijesnih mitova.

Zbog toga je prozvao današnje članove HDZ-a koji se nazivaju tuđmanistima, ali ne slijede politiku kojom je 27. srpnja uklonjen iz službenoga državnog kalendara. Prema njegovoj ocjeni, ponovno javno i političko oživljavanje obilježavanja u Srbu počelo je tijekom vlasti Ive Sanadera, uz približavanje HDZ-a Miloradu Pupovcu i SDSS-u.

Srb i velikosrpska pobuna 1990. godine

General Sačić u svojoj se objavi nije zadržao samo na 1941. godini. Podsjetio je i na veliki srpski skup održan u Srbu 25. srpnja 1990., svega nekoliko mjeseci nakon pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima i uspostave demokratske hrvatske vlasti.

Na tom je skupu, uz sudjelovanje vodstva Srpske demokratske stranke, donesena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj. Osnovani su Srpski sabor sa sjedištem u Srbu i Srpsko nacionalno vijeće kao njegovo izvršno tijelo.

Dokumenti Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrđuju da je deklaracijom zatraženo pravo na političku i teritorijalnu autonomiju te omogućeno održavanje referenduma o položaju Srba u Hrvatskoj. Nakon toga uslijedili su referendum o autonomiji, postavljanje barikada i takozvana balvan revolucija.

Sačić stoga Srb promatra i kao mjesto s kojega su 1990. godine upućene poruke neprihvaćanja demokratski izabrane hrvatske vlasti. Smatra da se ni taj dio povijesti ne smije odvojiti od današnjih rasprava o značenju Srba u hrvatskoj kolektivnoj memoriji.

Što ćemo ostaviti budućim generacijama?

Jedno od najsnažnijih pitanja iz Sačićeve objave odnosi se na buduće generacije.

„Što ćemo od te naše slavne i ratno pobjedničke povijesti ostaviti našoj djeci, unucima i generacijama koje dolaze? Pupovčeva tumačenja hrvatske prošlosti“, upitao je general.

Njegova poruka upozorava da se hrvatska povijest ne smije prepustiti političkim dogovorima, trenutačnim koalicijskim odnosima i jednostranim tumačenjima. Hrvatski narod ima pravo čuvati uspomenu na svoje žrtve, tražiti povijesnu istinu i protiviti se svakom pokušaju da se stradanje hrvatskih civila prikrije nazivima koji ne odgovaraju njihovoj sudbini.

Sačić nije pozvao na zaboravljanje ili prešućivanje bilo čijih nevinih žrtava. Njegova je poruka usmjerena protiv toga da se zločini nad Hrvatima zanemaruju, opravdavaju ili svode na sporednu pojavu u događajima koji se i danas javno obilježavaju.

U demokratskoj Hrvatskoj mora postojati prostor za jasno postavljanje pitanja tko su bile žrtve, tko su bili počinitelji i zašto se događaj obilježen masovnim zločinima nad civilima i dalje naziva razlogom za slavlje.

General Željko Sačić svoju je poruku završio riječima koje sažimaju njegov stav prema obilježavanju 27. srpnja:

„Protuhrvati, je li vam sada jasnije zašto Srb – ne?“