HOS se vratio na Škurinje: Armada i branitelji obnovili mural koji se ne može izbrisati iz Domovinskog rata

Svježa boja na zidu uz Osnovnu školu Ivana Zajca na riječkim Škurinjama u nedjelju je rekla više od nekoliko dana političkih priopćenja. Grb HOS-a ponovno je na svom mjestu, ali nije obnovljen samo dio koji je Grad Rijeka prethodno prekrio. Obnovljen je gotovo cijeli memorijalni mural posvećen hrvatskim braniteljima i ratnim postrojbama.

Prema informacijama koje je objavio Fiuman.hr, iza obnove stoji Armada, a u radovima su sudjelovali i hrvatski branitelji. Osvježeni su i prošireni motivi posvećeni Vukovaru i Kninu te dijelovi murala koji odaju počast riječkoj 111. i 128. brigadi Hrvatske vojske.

Taj detalj ruši pokušaj da se cijeli slučaj svede na jedan znak i jednu ideološku raspravu. Na Škurinjama nije riječ o nasumičnom natpisu niti o izoliranoj političkoj poruci. Riječ je o memorijalnoj cjelini koja povezuje Vukovar, Knin, riječke brigade, ZNG, HOS i ljude koji su iz Rijeke odlazili braniti Hrvatsku.

Mural je vraćen, ali pitanja Gradu ostaju

Grad Rijeka uklanjanje je opravdao tvrdnjom da mural nije imao dozvolu, suglasnost ni projekt. Gradonačelnica Iva Rinčić poručila je da sadržaj nije bio razlog intervencije, nego isključivo komunalni propisi.

Takvo objašnjenje i dalje ima veliku rupu: ako je cijeli mural bio bespravan, zašto je prekriven samo HOS-ov grb? Zašto nisu uklonjeni ostali dijelovi iste cjeline? Ako je sporan bio samo naknadno dodani dio, gdje su dokumenti i fotografije kojima Grad to dokazuje?

Vedrana Spadoni za Fiuman je izjavila da je cijeli mural dogovoren 2012. ili 2013. godine. Prema njezinim riječima, postoje fotografije s proslave dovršetka murala iz 2013. na kojima se vidi i HOS-ov grb. Navela je i da je taj dio otad tri puta uklanjan i obnavljan, kao i mural ZNG-a.

To je zasad javna tvrdnja koju treba potvrditi dokumentima i fotografijama. Ali ona je dovoljno konkretna da Grad više ne može ostati na općenitoj rečenici kako dozvole nema. Ako gradska arhiva govori drukčije, neka se dokument objavi. Ako je suglasnost postojala, neka se objasni na što se odnosila. Ako nije postojala, neka Grad kaže zašto je godinama tolerirao cijeli mural, a zatim uklonio samo jedno obilježje.

Komunalni red ne smije postati zavjesa iza koje se skriva selektivna odluka.

HOS je legitimna postrojba – to nije pitanje političkog ukusa

Najvažnija poruka obnovljenog murala mora se izgovoriti bez okolišanja: HOS je legitimna postrojba Domovinskog rata.

To nije tvrdnja neke stranke, navijačke skupine ili braniteljske udruge. Zakon o hrvatskim braniteljima u članku 3. među pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske izrijekom navodi pripadnike Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, Policije, MUP-a i Hrvatskih obrambenih snaga. To piše u važećem hrvatskom zakonu.

Može li biti jasnije?

Pripadnici HOS-a nisu 1991. ratovali protiv Hrvatske. Nisu napadali Vukovar, Gospić, Dubrovnik ili druga hrvatska mjesta. Ratovali su na hrvatskoj strani, protiv JNA, srpskih paravojnih postrojbi i snaga koje su pokušavale slomiti hrvatsku državu.

Policija i ZNG nosili su prve organizirane obrambene zadaće, a dragovoljci HOS-a tijekom presudne 1991. uključili su se u obranu zemlje na više bojišta. Poslije su pripadnici i dijelovi postrojbi uključivani u sustav Hrvatske vojske.

Zato svakoga tko HOS iz Domovinskog rata jednostavno proglašava „ustaškom vojskom” treba suočiti s činjenicama. Takva etiketa nije povijesna analiza. To je političko brisanje razlike između Drugoga svjetskog rata i obrane Hrvatske 1991. godine.

Može se raspravljati o pojedinim oznakama, pozdravu „Za dom spremni”, njegovu podrijetlu, današnjoj uporabi i granicama koje postavljaju sudovi. To je legitimna pravna i društvena rasprava. Ali spornost pozdrava ne daje nikome pravo da čitavu ratnu postrojbu proglasi zločinačkom ili da njezine pripadnike izbaci iz povijesti obrane Hrvatske.

Jedno je raspravljati o simbolu. Sasvim je drugo lagati o tome na kojoj su strani ti ljudi ratovali.

Ne možete prihvatiti branitelja, a izbrisati njegovu postrojbu

Upravo se tu razotkriva najveća hipokrizija dijela javnosti. HOS-ovcu će se priznati status hrvatskog branitelja, njegova će se pogibija obilježiti, njegovo će ime biti na spomeniku, a onda će se grb postrojbe u kojoj se borio proglasiti nedopuštenim već samim time što postoji.

Takva logika ne može izdržati ni najjednostavnije pitanje: ako je čovjek bio hrvatski branitelj, u kojoj je postrojbi ratovao? Ako mu država priznaje ratni put, kako se obilježje te postrojbe može automatski svesti na vandalizam?

Nije svaki način postavljanja murala zakonit. Vlasnik zida mora imati pravo odlučivati o svojoj imovini, a grad mora uređivati javni prostor. No rasprava o dozvoli ne smije se pretvoriti u presudu o legitimnosti postrojbe.

Mural bez potrebne suglasnosti može biti komunalni problem. HOS kao postrojba Domovinskog rata nije komunalni problem.

To su dvije različite stvari koje su se u Rijeci namjerno ili iz političke nespretnosti pomiješale.

Rijeka dobro zna što znače njezine ratne brigade

Obnova ostatka murala važna je jer HOS vraća u širi kontekst riječke i hrvatske obrane. Obnovljeni su motivi 111. i 128. brigade, Vukovara i Knina. To nije slučajna kombinacija.

Riječka 111. brigada ustrojena je kao brigada ZNG-a, a poslije je djelovala kao brigada Hrvatske vojske. Prema podacima Grada Rijeke, u Domovinskom ratu poginula su 53 njezina pripadnika, dok su 282 ranjena. Grad ju je nazvao postrojbom od neprocjenjivog doprinosa obrani Rijeke i Hrvatske. U središtu Rijeke po 111. i 128. brigadi nazvani su trgovi.

Riječka 128. brigada „Sveti Vid” osnovana je 22. listopada 1991. Na ličkom je bojištu držala desetke kilometara crte, sudjelovala u završnim oslobodilačkim operacijama i u Oluji stigla do Korenice, Plješivice i državne granice. Prema podacima Grada Rijeke, poginulo je 25 njezinih pripadnika, a gotovo 200 bilo je ranjeno. Grad Rijeka njezinu je ulogu opisao kao iznimno važnu za obranu hrvatskog teritorija.

HOS na tom muralu ne oduzima ništa 111. i 128. brigadi, ZNG-u ili policiji. Naprotiv, cijela kompozicija pokazuje da Hrvatsku nije branila jedna politička stranka, jedan grad ili jedna vrsta odore. Branili su je policajci, gardisti, pripadnici brigada HV-a, Narodne zaštite i dragovoljci različitih postrojbi, među njima i HOS-a.

To zajedništvo nekima očito smeta jer kvari pojednostavljenu priču u kojoj se HOS mora prikazati kao nešto tuđe i suprotstavljeno Hrvatskoj. Nije bio tuđ. Bio je dio hrvatskog obrambenog odgovora u najtežoj ratnoj godini.

Armada je napravila ono što je Grad trebao učiniti razgovorom

Armada i branitelji obnovom murala nisu riješili pravno pitanje zida. Ako Grad smatra da za mural ne postoji potrebna suglasnost, taj se status mora konačno urediti. Nitko ne treba zagovarati beskonačan krug brisanja i ponovnog crtanja.

Ali Armada i branitelji učinili su ono što gradska vlast nije napravila prije intervencije: mural su promatrali kao cjelinu.

Umjesto da iz njega izrežu jedan komad povijesti, obnovili su Vukovar, Knin, 111. i 128. brigadu te vratili grb HOS-a. Pokazali su da se počast jednoj postrojbi ne mora graditi na brisanju druge.

Grad sada ima dvije mogućnosti. Može ponovno poslati valjke i izazvati novu političku i društvenu krizu. Ili može sjesti za stol s predstavnicima škole, mjesnog odbora, Armade, autora murala i braniteljskih udruga, pregledati dokumentaciju te cijelu memorijalnu cjelinu zakonito urediti i zaštititi.

Druga mogućnost zahtijeva više rada, ali i više političke zrelosti.

HOS se ne može izbrisati iz Domovinskog rata

Obnovljeni grb na Škurinjama neće završiti raspravu o HOS-u. Ali mogao bi završiti jednu podvalu: tvrdnju da je priznanje HOS-a kao ratne postrojbe isto što i veličanje ustaškog režima.

Nije.

Republika Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu, a ne u Drugome svjetskom ratu. Pripadnici HOS-a koji su 1991. stali u obranu zemlje pripadaju povijesti hrvatske države jednako kao i drugi branitelji čiji je status potvrđen zakonom.

Njihove se oznake mogu pravno uređivati. O uporabi pozdrava može se raspravljati i suditi u svakom konkretnom slučaju. Murali moraju imati uređen status. Ali nitko nema pravo iz Domovinskog rata izbaciti ljude samo zato što mu se ne sviđa naziv njihove postrojbe ili političko podrijetlo njezina vodstva.

HOS nije bio ustaška vojska koja je napadala Hrvatsku. Bio je ratna postrojba čiji su pripadnici branili Hrvatsku.

Tko to ni danas ne želi razumjeti, ne vodi borbu protiv fašizma. Vodi borbu protiv činjenica.

Zato obnovljeni mural na Škurinjama nije samo vraćen sloj boje. To je odgovor svima koji misle da se povijest može urediti valjkom: možete prekriti grb, ali ne možete izbrisati postrojbu iz rata u kojem je prolijevala krv za hrvatsku slobodu.