Majke, supruge i kćeri: Žene koje su u Domovinskom ratu nosile teret straha, neizvjesnosti i borbe za slobodu
Udruga branitelja Domovinskog rata Zagrebački velesajam objavila je na svojim mrežnim stranicama emotivan tekst posvećen ženama koje su tijekom Domovinskog rata, svaka na svoj način, podnijele teret rata. U središtu priče su majke koje su same brinule o djeci, supruge koje su čekale povratak svojih muževa te žene koje su pomagale ranjenicima, prikupljale hranu i odjeću i pružale potporu onima koji su izgubili svoje domove i najmilije.

Kroz priču o izmišljenoj majci Ani, čija iskustva odražavaju sudbine brojnih hrvatskih obitelji, udruga podsjeća na žrtvu i hrabrost žena čiji doprinos često nije bio dovoljno prepoznat.
Objavu Udruge branitelja Domovinskog rata Zagrebački velesajam prenosimo u cijelosti:
MAJKA I ŽENA U DOMOVINSKOM RATU – HEROJSTVO KOJE NIKADA NE SMIJEMO ZABORAVITI
Bila je majka. Bila je supruga. Bila je žena koja je sanjala o mirnom životu, toplom domu i bezbrižnom djetinjstvu svoje djece. A onda je došao rat i preko noći promijenio sve.
Majčino srce između straha i ljubavi
Zvala se Ana. Imala je dvoje djece, supruga kojeg je voljela i mali dom u kojem se nekada čuo dječji smijeh. U njihovoj kući mirisao je svježe pečeni kruh, a večeri su prolazile uz obiteljske razgovore i planove za budućnost.
No, jednoga dana umjesto dječjeg smijeha začule su se sirene, pucnjevi i vijesti koje su unosile strah u svako srce.
Njezin suprug otišao je braniti Hrvatsku. Na vratima se posljednji put okrenuo, pogledao djecu i rekao:
„Čuvaj mi ih. Vratit ću se čim budem mogao.“
Ana je kimnula glavom, pokušavajući sakriti suze. Nije željela da vidi koliko se boji. Zagrlila ga je snažno, kao da ga tim zagrljajem može zaštititi od svega što ga čeka.
Vrata su se zatvorila. Ostala je sama s djecom i tisućama pitanja na koja nije imala odgovore.
Svake je noći osluškivala svaki zvuk. Svakoga jutra budila se s istom molitvom: da su njezin suprug i svi hrvatski branitelji živi i da će se jednoga dana vratiti svojim obiteljima.
Ali Ana nije imala vremena za očajavanje. Djeca su trebala jesti, trebala su čistu odjeću, toplinu i majčin zagrljaj. Kada bi je pitala gdje je tata, privila bi ih uz sebe i govorila:
„Tata je otišao braniti našu domovinu kako biste vi jednoga dana živjeli u miru.“
A onda bi, kada bi djeca zaspala, tiho plakala da je ne čuju.
Žena koja je nosila teret rata
Rat nije ranjavao samo one koji su bili na bojišnici. Ranjavao je i majke koje su čekale vijesti, supruge koje su same odgajale djecu, žene koje su pomagale ranjenicima, pripremale hranu, prikupljale odjeću i pružale ruku onima koji su izgubili sve.
Mnoge su žene napustile svoje domove. Mnoge su izgubile muževe, sinove i braću. Neke su ostale bez krova nad glavom, a neke su dočekale vijest koju nijedna majka i nijedna supruga ne bi smjela čuti.
Ana je nastavila živjeti, iako joj je srce svakoga dana bilo ispunjeno strahom. Nije znala što donosi sutra, ali je znala da njezina djeca moraju osjetiti ljubav, sigurnost i nadu.
Za njih je bila i majka i otac. Bila je utjeha kada su plakali, snaga kada su se bojali i svjetlo kada je sve oko njih izgledalo mračno.
Njezino oružje nije bilo puška. Njezino oružje bili su ljubav, hrabrost, vjera i neizmjerna majčinska snaga.
Sjećanje koje obvezuje
Godine su prošle. Djeca su odrasla, a Hrvatska je dobila svoju slobodu. No, ožiljci rata nisu nestali. Ostali su u srcima onih koji su izgubili najmilije, u pogledima majki koje su predugo čekale i u tišini domova u kojima se netko nikada nije vratio.
Priča o Ani izmišljena je priča, ali njezina bol, strah i ljubav odražavaju iskustva brojnih hrvatskih žena i majki koje su proživjele strahote Domovinskog rata.
Zato danas, kada govorimo o herojima Domovinskog rata, ne smijemo zaboraviti ni žene koje su tiho, bez velikih riječi i priznanja, nosile teret rata na svojim leđima.
Jer iza mnogih hrvatskih branitelja stajala je majka koja je molila, supruga koja je čekala i obitelj koja je živjela između nade i straha.
Njihova hrabrost ne smije pasti u zaborav.
Udruga branitelja Domovinskog rata Zagrebački velesajam s dubokim poštovanjem prisjeća se svih hrvatskih majki, supruga, kćeri i žena koje su svojim žrtvama, ljubavlju i nesebičnošću pomogle da Hrvatska dočeka slobodu.
Neka im je vječna hvala i slava.
Majke su čuvale obitelji. Branitelji su čuvali domovinu. A ljubav prema Hrvatskoj bila je snaga koja ih je povezivala.
DA SE NIKADA NE ZABORAVI. DA SE NIKADA NE PONOVI.
Udruga branitelja Domovinskog rata Zagrebački velesajam
Izvor:PHB











