NA BLAGDAN DUHOVA: Hodočasnici nose nakane za duše u čistilištu i obiteljska stabla
„Današnju nakanu, na blagdan Duhova, prikazujemo za duše u čistilištu, za naša obiteljska stabla i za sve nakane koje su nam ljudi povjerili. Sve ih nosimo u molitvi i predajemo Gospodinu. Danas hodamo od Gruda prema Ljubuškom i, ako Bog da, završavamo naš križni put kroz 13. i 14. postaju.“

18. DAN HODOČAŠĆA ZAGREB – MEĐUGORJE 2026: Tomi i Toni hodaju od Gruda prema Ljubuškom, na blagdan Duhova nose nakane za duše u čistilištu i obiteljska stabla
Hodočašće Zagreb – Međugorje 2026. ušlo je u svoj 18. dan. Hrvatski branitelj Tomislav Lučić i Toni Kumerle danas nastavljaju svoj zavjetni put dionicom od Gruda prema Ljubuškom.
Međugorje je sve bliže, ali njihova hodnja i dalje nije samo pitanje prijeđenih kilometara. To je put molitve, žrtve, sjećanja i osobne duhovne obnove.
Današnji dan ima posebno značenje jer se odvija na blagdan Duhova.
Nakana za duše u čistilištu i obiteljska stabla
Tomi i Toni današnju su nakanu posvetili dušama u čistilištu, ali i obiteljskim stablima. U svojoj poruci istaknuli su kako čovjek ne nasljeđuje samo fizičke i psihičke osobine, nego često nosi i duhovno nasljeđe svojih predaka.
Zato danas, na blagdan Duhova, sve te molitve, terete, rane i nakane predaju Gospodinu.
Njihova poruka bila je jednostavna i snažna: neka Bog čini po svojoj svetoj volji.
Duhovna košara s nakanama ljudi
Tijekom dosadašnjeg puta Tomi i Toni primili su brojne molitvene nakane. Ljudi su ih zvali, pisali im, slali svoje molbe, boli, obiteljske križeve, bolesti i životne brige.
Sve te nakane, kako su poručili, nose u jednoj “duhovnoj košari” koju predaju Gospi i Gospodinu.
Ne mogu sve nakane izgovoriti pojedinačno. Previše ih je. Ali svaka od njih postala je dio ovog hodočašća.
Upravo to pokazuje koliko je ovaj put prerastao osobni zavjet dvojice hodočasnika. On je postao zajednički hod mnogih ljudi koji u molitvi traže utjehu, snagu i nadu.
Od Gruda prema Ljubuškom
Današnja dionica vodi ih od Gruda prema Ljubuškom. Nakon sedamnaest dana hoda, iza njih su stotine kilometara, umor, bolne noge, žuljevi, usponi, kiša, sunce i mnogi susreti s dobrim ljudima.
Ali cilj je sada bliže nego ikada.
Svaki novi korak kroz Hercegovinu ima posebnu težinu. Međugorje više nije samo udaljeni cilj. Ono postaje sve stvarniji završetak puta koji je započeo u Zagrebu, a koji je iz dana u dan nosio nove nakane i nove kušnje.
Završetak križnog puta
Na 18. dan hodočašća Tomi i Toni najavili su i 13. i 14. postaju križnog puta. Time će završiti pobožnost križnog puta koju su molili tijekom hodočašća.
To je snažan simbolički trenutak.
Nakon dana hoda, boli i odricanja, završetak križnog puta podsjeća da svaka žrtva ima smisao kada se nosi s vjerom. Put prema Međugorju tako dobiva još dublju duhovnu dimenziju.
Osamnaesti dan Hodočašća Zagreb – Međugorje ostaje obilježen blagdanom Duhova, molitvom za duše u čistilištu, obiteljska stabla i sve nakane koje su ljudi povjerili Tomiju i Toniju.
Od Gruda prema Ljubuškom, njih dvojica nastavljaju hod koji je odavno postao više od fizičkog napora.
To je hod vjere. Hod za obitelji. Hod za pokojne. Hod za žive. Hod za Hrvatsku i sve ljude koji u molitvi traže mir.
Međugorje je sve bliže, ali poruka ovog puta već je jasna: čovjek može izdržati mnogo kada zna za koga hoda i kome predaje svoj križ.
Izvor:PDN
Autor: Dražen Šemovčan Šeki






