Anušić iz vojnog stana izbacuje časnika koji je služio Kolindi: ‘Koristim ga više od 20 godina’

Mirko Marijan bio je visokorangirani časnik HV-a i godinama je radio u Uredu predsjednika. Početkom 2009. imenovan je pročelnikom Odjela za odlikovanja i priznanja, a istodobno je bio i tajnik Povjerenstva za civilna odlikovanja i priznanja. S te je dužnosti razriješen u srpnju 2015., nakon čega je u Uredu predsjednice nastavio raditi kao tajnik Vojnog ureda u Kabinetu za obranu i nacionalnu sigurnost. Marijan se godinama bavi i hrvatskim odlikovanjima, medaljama i državnim simbolima. O toj je temi držao javna predavanja, a jedan je od autora monografije “Hrvatska odlikovanja, priznanja i medalje”, objavljene 2018. godine. Sada je Općinski građanski sud u Zagrebu presudio je da se mora u roku od 15 dana iseliti iz jednosobnog stana u Zagrebu, ali i platiti MORH-u troškove sudskog postupka. Hoće li visokorangirani časnik nakon svega završiti na ulici?

Priča počinje 2004., kada je Marijan odlukom ministra obrane dobio službeni stan. Ondje živi sve do danas. Deset godina poslije s MORH-om je potpisao novi ugovor, prema kojem je stan smio koristiti do prestanka dužnosti na koju je bio imenovan ili raspoređen. U ugovoru je pisalo i da ga nakon prestanka tog prava mora vratiti u roku od 30 dana. Marijanu je, prema presudi, djelatna vojna služba prestala još 31. prosinca 2017., uz častan otpust i mogućnost odlaska u starosnu mirovinu. Država zato tvrdi da je tada prestala i osnova na temelju koje je koristio vojni stan. MORH ga je kasnije pozvao da vrati stan, ali Marijan nije otišao. Država je na kraju pokrenula sudski postupak za njegovo iseljenje.

Pravo na stan

Glavni dokaz ovog visokog časnika tijekom postupka bio je dopis koji je iz MORH-a dobio 18. prosinca 2017., nekoliko dana nakon donošenja odluke o prestanku njegove vojne službe. U tom mu je dopisu, prema presudi, odobreno “daljnje korištenje predmetnog stana do donošenja propisa vezanih za prodaju stanova i broj službenih stanova”. Marijan tvrdi da ti propisi nikada nisu doneseni pa smatra da i dalje vrijedi dopuštenje da ostane u stanu. Njegova je argumentacija jednostavna: država mu je sama dopustila daljnje korištenje stana do ispunjenja uvjeta koji može ostvariti samo država.

“Voljom same Republike Hrvatske, a na što je pristao Mirko Marijan, pravo korištenja stana odobreno mu je do ispunjenja uvjeta – donošenja propisa vezanih uz prodaju stanova i broj službenih stanova – a taj uvjet može ispuniti jedino sama Republika Hrvatska”, argumentirali su brigadirovi pravni predstavnici na sudu. Drugim riječima, Marijan smatra da ga država ne može najprije ostaviti u stanu dok sama ne donese propise, a zatim tražiti iseljenje iako ih nije donijela. Umirovljeni časnik pozvao se i na svoju dugogodišnju vojnu karijeru. Od 2004. do 2014. bio je raspoređen na šest različitih dužnosti, a od 2014. do 2017. na još tri.

Posljednja mu je bila dužnost tajnika vojnog ureda u kabinetu za obranu i nacionalnu sigurnost Ureda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Tvrdi da MORH nije pri svakoj promjeni dužnosti donosio novu odluku o stanu, nije od njega tražio da se iseli niti je s njim potpisivao novi ugovor. Smatra da to pokazuje kako pravo na stan u praksi nije bilo strogo povezano s jednom određenom funkcijom. U odgovoru na tužbu naveo je da je, dok je vrijedila prva odluka, obavljao “barem drugih pet dužnosti”, ali da država odluku o korištenju stana nije mijenjala. Prema njegovu mišljenju, to pokazuje da se o vojnim stanovima odlučivalo od slučaja do slučaja.

Novi zahtjev

Tijekom postupka pokazalo se i da je umirovljeni brigadir Marijan još 2009. podnio zahtjev za kupnju stana. Prema njegovu iskazu, MORH mu je poručio da će njegov zahtjev biti razmotren nakon donošenja nove odluke o popisu službenih stanova. Stan na kraju nije uspio kupiti jer se “nekim čudom našao u kategoriji službenih neopremljenih stanova”. Upravo zato dopis iz 2017. povezuje sa svojim zahtjevom za kupnju. Smatra da mu je bilo dopušteno ostati dok država ne uredi pitanje prodaje i popisa službenih stanova. Država, s druge strane, tvrdi da je njegov zahtjev odbijen jer se stanovi označeni kao službeni nisu prodavali te da je o tome bio obaviješten još 2014. godine.

Marijan je posebno naglasio da njegova suradnja s vojskom nije prestala 31. prosinca 2017. godine. Naime, i nakon formalnog odlaska iz djelatne službe nastavio je obavljati poslove za Ministarstvo obrane na temelju ugovora o djelu i zapovijedi načelnika Glavnog stožera. Sudski spis sadrži ugovore o djelu iz 2025. i 2026., ugovor o suradnji iz prosinca 2025. te više zapovijedi načelnika Glavnog stožera od 2017. do 2025. godine. Marijan je, osim toga, radio i kao sudac na prvenstvima Oružanih snaga u streljaštvu. Pozvao se na to da je branitelj, dragovoljac Domovinskog rata i brigadir HV-a koji i dalje obavlja poslove za državu. Zato, tvrdi, i ima pravo na stan. Tijekom procesa za iseljenje, koji protiv njega formalno vodi RH, ispričao je i da se nakon prvog MORH-ova zahtjeva obratio svom tadašnjem neposrednom šefu na projektu, pokojnom generalu i bivšem ministru obrane Pavlu Miljavcu. Međutim, MORH ga je, prema njegovu iskazu, u listopadu 2019. obavijestio da raskida ugovor i da se mora iseliti.

Marijan tvrdi da mu je Miljavac tada rekao kako će razgovarati s ministrom i da ne postupi prema tom dopisu, odnosno da ne napušta stan. Nakon što je novi zahtjev za iseljenje stigao u svibnju 2022., ponovno se obratio Miljavcu. On mu je obećao da će ponovno pokušati riješiti problem s ministrom, no odgovor od tadašnjeg ministra Marijan nikad nije dobio. U to vrijeme ministri su bili Damir Krstičević i Mario Banožić, a sada ni Ivan Anušić ne mijenja odluku. Sam Marijan tvrdi da nije jednostavno ignorirao MORH, nego je vjerovao kako se njegov slučaj još pokušava riješiti unutar ministarstva.

Određeno vrijeme

Na kraju je istaknuo kako u vlasništvu nema drugu nekretninu u kojoj bi mogao živjeti. Prebivalište mu je prijavljeno u Kalinovcu, ali tamošnja kuća, prema njegovim riječima, u vlasništvu je njegova brata. Objasnio je da se nakon smrti članova obitelji odrekao nasljedstva u bratovu korist jer se brat brinuo o toj imovini. Brat je tako naslijedio kuću u kojoj Marijan ima prijavljeno prebivalište, još jednu kuću površine 110 četvornih metara i vikendicu od 40 četvornih metara. Stan u Zagrebu, ističe umirovljeni časnik, nije mu tek privremeni službeni smještaj nego stvarni dom u kojem živi još od 2004. godine. Sud je tu činjenicu prihvatio, zaključivši da zagrebački stan može smatrati svojim domom.

“Razdoblje korištenja stana od strane Mirka Marijana u trajanju od više od dvadeset godina je razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom”, stoji u presudi, te se dodaje kako zakonitost korištenja nije uvjet da bi se neki prostor smatrao nečijim domom. Unatoč tomu, sud je zaključio da umirovljeni brigadir više nema pravo ostati u stanu. Prema nepravomoćnoj presudi, ugovor iz 2014. jasno je govorio da se stan daje na određeno vrijeme, odnosno dok traje vojna služba. Budući da je ona završila 31. prosinca 2017., Marijan je stan trebao vratiti. “Jasno proizlazi da je stan Marijanu dan na korištenje na određeno vrijeme, za vrijeme službe”, stoji u presudi. Sud nije prihvatio ni Marijanovo tumačenje dopisa kojim mu je nakon umirovljenja odobreno daljnje korištenje stana.

Taj je dokument opisao kao “administrativni dopis jednog sektora unutar Ministarstva obrane” koji nije mogao promijeniti ugovor iz 2014. godine. “Navedeni dopis po svom sadržaju, čak i ako mu se prizna određena pravna težina, ima karakter privremene tolerancije postojećeg stanja”, zaključio je sud. Prema sudu, čak je i to privremeno dopuštenje prestalo kada je MORH 2019., a potom ponovno 2022., jasno zatražio da se Marijan iseli.

Uvjet nužnosti

Sud je zaključio da su kasniji dopisi “vremenski i sadržajno” poništili svaki mogući učinak dopisa iz 2017. godine, te zato nije prihvaćen Marijanov argument da mu nastavak rada za MORH i Oružane snage omogućuje daljnje korištenje stana. Ugovori o djelu, prema presudi, ne vraćaju mu status djelatne vojne osobe. Isto vrijedi za angažman suca na vojnim prvenstvima u streljaštvu. “Obavljanje navedenih poslova ne mijenja tuženikov pravni status umirovljene osobe”, naveo je sud, dodajući da se tim poslovima ne uspostavlja radni odnos koji bi mu ponovno dao pravo na vojni stan.

Sud je na kraju morao odvagnuti Marijanovo pravo na dom i pravo države da raspolaže vlastitim službenim stanom. Zaključio je da država ima opravdan cilj: vratiti stan i dodijeliti ga osobama koje trenutačno ispunjavaju uvjete, odnosno djelatnim vojnim osobama kojima treba riješiti smještaj tijekom službe. U obzir je uzeo i Marijanova primanja. Prema njegovu iskazu, 2004. zarađivao je oko 6000 tadašnjih kuna, a 2017. oko 14.500 tadašnjih kuna. Sud ih je ocijenio iznadprosječnima. Uzeto je u obzir i to da se Marijan odrekao nasljedstva u bratovu korist, pa je zaključeno da ima dovoljno mogućnosti da sam riješi svoje stambeno pitanje.

“U takvim okolnostima, iseljenje odgovara i uvjetu nužnosti s obzirom na to da i druge djelatne vojne osobe žele riješiti stambeno pitanje na isti način na koji je to činio tuženik dok je bio u djelatnoj vojnoj službi”, stoji u nepravomoćnoj presudi. Sud je zato zaključio da pravo Republike Hrvatske kao vlasnice stana ima prednost. “Pravo vlasništva Republike Hrvatske preteže nad pravom Mirka Marijana koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove”, zaključio je Općinski građanski sud u Zagrebu.