GDJE PO KRUH I MLIJEKO? Slavonija plače zbog zatvaranja Studenca

Financijski problemi Studenca i najava zatvaranja njegovih čak 170 trgovina i dalje su glavna tema diljem Hrvatske, osobito u manjim sredinama, u kojima su upravo one često jedino mjesto za svakodnevnu opskrbu.

Dok veliki igrači ovih dana zbrajaju svoje tražbine prema Studencu i traže načine na koje naplatiti milijunske dugove, a Uprava Studenca racionalizacijom poslovanja traži izlaz iz najveće krize u kojoj se našla, kupci diljem Hrvatske imaju samo jedno pitanje: je li i njihova mjesna trgovina na listi za odstrel u sklopu stabilizacije poslovanja?

Aktualni problemi Studenca zabrinjavaju i Slavonce. U Brodsko-posavskoj županiji taj trgovački lanac trenutačno ima 14 trgovina, od čega šest u Slavonskom Brodu i dvije u Novoj Gradiški, a ostale su raspoređene po selima.

Vrbovljani već ostali bez trgovine

O tome kakva je budućnost njihova lokalnog Studenca više, nažalost, ne moraju razmišljati mještani sela Vrbovljani kod Okučana. Mjesto je to u kojem je vrijeme pomalo stalo. Prije Domovinskog rata i srpske okupacije, koja je trajala od jeseni 1991. do VRO-a Bljesak 1995. godine, ondje je živjelo gotovo 600 stanovnika, a danas ih je, prema službenom popisu, 135, neslužbeno i puno manje.

Studenac je godinama u Vrbovljanima imao poslovnicu u sklopu privatne kuće na samom ulazu u mjesto, no Uprava ju je odlučila zatvoriti prije otprilike dva mjeseca. Taj dan mještanka Vrbovljana Marija neće nikada zaboraviti.

'Dan kada se zatvorio naš Studenac, plakala sam kao da mi je umro najbliži rod. I dandanas, kada prođem pokraj trgovine, znam zaplakati. Sve mi je značila, tu sam kupovala kruh, sve što mi je trebalo', sa sjetom govori Marija.

Trgovina joj nije toliko značila zbog svježeg kruha, mesa ili mlijeka. Bila je i mjesto susreta sa susjedima, prijateljima i poznanicima.

'Pred trgovinom je uvijek bio netko. Znali smo se tu sastati i popričati, to mi je uvijek uljepšalo dan. Prodavačice su bile preljubazne, svi smo se družili. Sada odoše ljudi, selo je postalo groblje', dodaje.

Zbog visokog tlaka smeta joj duga vožnja biciklom pa u trgovinu u Okučanima, udaljenu oko pet kilometara, sada odlazi malo vozeći, a malo gurajući bicikl. Pomažu joj i sumještani koji joj znaju donijeti namirnice. Korisnica je i programa Pomoć u kući Crvenog križa pa joj gerontodomaćice također znaju kupiti ono što treba.

'U svakom slučaju, tuga i žalost', zaključuje Marija priču o zatvaranju svoje trgovine.

U nešto povoljnijoj situaciji je obitelj Josipović jer ima automobil pa je nabava brža i jednostavnija.

'Trgovina u selu puno nam je značila, nismo za svaku sitnicu morali sjedati u automobil. Najgore je za starije mještane koji nemaju nikoga. Neki od njih nemaju ni bicikle pa pješače. Odu ujutro prije osam sati po kruh i nema ih do deset, vidim ih kada se vraćaju', kaže Niko Josipović.

Danica Rosić nešto je manje emotivna kada je trgovina u pitanju.

'U Okučanima uvijek imam nešto obaviti pa onda usput obavim i kupovinu. Bicikl mi je danas glavno prijevozno sredstvo, ali ipak do prve trgovine imamo oko pet kilometara u jednom smjeru', kaže Danica.

Bez trgovine nisu ostali samo Vrbovljani. U Studenac su po svakodnevne namirnice dolazili i stanovnici susjednih Gređana i Čovca pa je zatvaranje poslovnice loša vijest i za čelnike Općine Okučani.

Načelnik Aca Vidaković već je započeo pregovore da bi se pronašao novi trgovac koji bi je otvorio, a razgovaralo se i s lancem Boso, no zasad bez konkretnog dogovora.

'Općina ima interesa da se otvori nešto na dobrobit naših stanovnika na tom području, ali zasad nema pomaka', ističe.

Boso će uskoro otvoriti trgovinu u centru Okučana dok se za Vrbovljane traži odgovarajući prostor, a problem koji većina trgovaca ističe jest njihova rentabilnost.

Općina provodi i projekt Zaželi, kojim je osigurana pomoć za oko 150 korisnika, a zaposleno je 26 djelatnica. On je, ističe Vidaković, velika pomoć stanovnicima, posebno starijima i onima kojima je potrebna svakodnevna podrška. Zaposlenice tako starijim mještanima znaju pomoći i pri kupnji osnovnih namirnica poput kruha i mlijeka.

Uz Vrbovljane, i mjesto Medari u Općini Gornji Bogićevci na zapadu Brodsko-posavske županije već je ostalo bez trgovine.

Bodovaljci strepe za posljednju trgovinu

U Bodovaljcima, mjestu u sastavu Općine Vrbje, 15-ak kilometara od Nove Gradiške, danas živi oko 500 stanovnika. Među njima ima i mladih obitelji i starijih ljudi, a društveni život održavaju lokalne udruge i nogometni klub. Zato je mještane dodatno zabrinula mogućnost da bi zbog problema u poslovanju Studenca mogli ostati bez jedine trgovine u selu.

'To za Bodovaljce puno znači. Pogotovo ako uzmete u obzir ljude koji nisu mobilni i osnovne stvari potrebne za normalan svakodnevni život mogu nabaviti upravo u toj trgovini', kaže Milan Brkanac, predsjednik Općinskog vijeća Vrbja te čovjek koji je rođen i cijeli život živi u Bodovaljcima.

Kaže da zasad iz Studenca nisu dobili nikakvu informaciju o njezinoj budućnosti, no činjenica da se govori o predstečaju i zatvaranju poslovnica očekivano ih je uznemirila.

'U Bodovaljcima ne živi samo starije stanovništvo, imamo puno mladih. Život se odvija, ljudi se druže, udruge rade i atmosfera je dobra. Najbolje bi bilo da trgovina ostane ovdje. Ako bi se ipak zatvorila, nadam se da bi netko drugi preuzeo taj prostor. Mislim da je Bodovaljaca ipak dovoljno za ekonomsku isplativost jedine trgovine u selu', kaže Brkanac.

Mještanin Petar Brkanac, koji do trgovine svaki dan ide biciklom, dodaje:

'Nije dobro da se zatvori. Gdje će stariji ljudi kupiti kruh i mlijeko? Prije smo imali tri trgovine u centru sela, sad strepimo da se ne zatvori i ova zadnja.'

Selo je nekada imalo čak tri lokalne birtije, prisjeća se Petar pa je, u nedostatku prostora za druženje, s prijateljima osnovao belot klub te se barem povremeno sastaju i druže.

Mlađi stanovnici također su se naviknuli na kupnju u selu. Među njima je i Manuela Strinavić, koja osim za svoje potrebe u trgovinu svakodnevno odlazi po užinu za članove udruge u kojoj radi. Smatra da bi zatvaranjem posljednje trgovine u selu najviše trpjeli najstariji i nemoćni mještani, poput njezina djeda.

'Stariji mještani u selu danas imaju pomoć u kući kroz projekt Zaželi. No njihove gerontodomaćice također dolaze biciklom pa im je teško kupovati namirnice za svoje korisnike u gradu ili obližnjim mjestima', ističe Manuela.

Kad se zatvori trgovina, nestaje i dio života sela

Otvaranje ili opstanak poslovnica neće riješiti probleme iseljavanja i starenja stanovništva, no osjećaj da u selu imate trgovinu – ili da ste je izgubili – teško je opisati riječima.

Mlada zaposlenica Studenca u jednoj od slavonskih poslovnica svoju je karijeru počela prije pet godina upravo u tom trgovačkom lancu i ne može zamisliti to da više ne radi s ljudima. Kaže da se naviknula na njih, kao što su se i oni naviknuli na nju. Kratak razgovor uz blagajnu ili ispred dućana, ako nema gužve, za neke je jedini socijalni kontakt u danu.

Zato su racionalizacija poslovanja na papiru i stvarnost na terenu dvije potpuno različite stvari.

Ako zbog financijskih problema i restrukturiranja budu zatvarane trgovine koje posluju na rubu isplativosti, posljedice neće biti jednake u gradovima i selima. Većina malih slavonskih sela davno je ostala bez pošte, neka više nemaju ni škole, a zatvaranje trgovina još je jedan udarac kvaliteti života u njima i njihovu opstanku.

Ono što je u poslovnim tablicama Studenca racionalizacija poslovanja i optimizacija troškova u životu malih sredina često znači nešto sasvim drugo: praznu trgovinu, manje susreta, više usamljenosti i još jedan razlog zbog kojeg ljudi počinju razmišljati o odlasku.