Informer opet udara po Hrvatskoj: Hrvatske putovnice proglasili „ustaškima“, a dokaze za rušenje Srbije nisu pokazali

Srpski tabloid Informer ponovno je Hrvatsku stavio u središte teških optužbi, ovaj put povodom uhićenja dvojice muškaraca koje srbijanske vlasti sumnjiče za pripremanje nasilja uoči parlamentarnih izbora zakazanih za 25. listopada.

U srijedu, 21. listopada, Informer objavio je tekst pod naslovom:

„Da li vam je sad jasnije?! Evo kako iz Hrvatske dolaze da ruše Srbiju - Vein i Armuš uhvaćeni sa ustaškim pasošima (FOTO)“

U naslovu je sadržana optužba daleko ozbiljnija od informacije da su kod dvojice osumnjičenika pronađene hrvatske putovnice. Čitatelju se sugerira da iz Hrvatske dolaze ljudi s namjerom rušenja Srbije, dok se hrvatske državne dokumente pritom naziva „ustaškima“.

Međutim, kada se iz naslova uklone uvredljive kvalifikacije i pogleda što je Informer doista objavio, pojavljuje se problem, nije predočen dokaz da su dvojica muškaraca iz Hrvatske doputovala organizirati nasilje, a još manje da iza njihovih postupaka stoji Republika Hrvatska.

To nije obrana osumnjičenika. To je zahtjev da se ozbiljne optužbe temelje na ozbiljnim dokazima.

Hrvatska putovnica nije dokaz da je netko došao rušiti Srbiju

Marko Vein uhićen je u Novom Sadu, a Matej Armuš, prema izvještajima srpskih medija, u Vrnjačkoj Banji. Srpski Blic objavio je informaciju o njihovim hrvatskim putovnicama u 10:39 sati, dok je Politika isto učinila nekoliko minuta kasnije.

Informer je u 10:48 sati objavio svoj naslov o dolasku iz Hrvatske radi rušenja Srbije.

Pritom postoji detalj koji posebno privlači pozornost.

Čak i sam Informer priznaje da nije poznato imaju li Vein i Armuš, osim hrvatskog, i državljanstvo Republike Srbije.

Drugim riječima, redakcija koja je njihove putovnice pretvorila u optužbu protiv Hrvatske istodobno priznaje da ne raspolaže potpunim podacima o njihovu državljanskom statusu.

Zašto je to bitno?

Zato što osoba može imati hrvatsko i srpsko državljanstvo. Može godinama živjeti u Srbiji, a imati hrvatsku putovnicu. Može se nacionalno izjašnjavati kao Srbin i biti hrvatski državljanin. Može biti i Hrvat koji živi u Srbiji.

Ni jedna od tih mogućnosti u konkretnom slučaju nije dovoljno istražena.

Prema članku 1. hrvatskog Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana, putna isprava dokazuje identitet i hrvatsko državljanstvo. Ona ne dokazuje nacionalnu pripadnost, mjesto prebivališta ni političke namjere svojega nositelja.

Zato postavljamo jednostavno pitanje Informeru: Ako ne znate imaju li dvojica uhićenih i srpsko državljanstvo, na temelju čega tvrdite da su došli iz Hrvatske rušiti Srbiju?

Gdje su podaci o njihovu ulasku u Srbiju? Gdje su dokazi da su ondje stigli iz Hrvatske neposredno prije uhićenja? Gdje su dokumenti koji povezuju njihove eventualne kriminalne namjere s hrvatskim institucijama?

U objavljenom članku takvih dokaza nema.

Od hrvatske putovnice do „ustaškog pasoša“: Što Informer zapravo poručuje?

Posebno je problematična Informerova odluka da hrvatske putovnice nazove „ustaškima“.

Riječ je o suvremenim putnim ispravama Republike Hrvatske, međunarodno priznate države i članice Europske unije. Njihov pravni status uređen je zakonima Republike Hrvatske i europskim pravilima o putnim dokumentima.

Nazivati takve isprave ustaškima nema činjeničnu ni pravnu osnovu.

Takva formulacija suvremenu hrvatsku državu simbolički povezuje s ustaškim režimom iz Drugoga svjetskog rata, premda se radi o potpuno različitim povijesnim i pravnim kategorijama.

Ako pojedinac posjeduje hrvatsku putovnicu i osumnjičen je za kazneno djelo, njegova putovnica ne postaje dokaz kolektivne odgovornosti države koja ju je izdala.

Vrijedi to za hrvatske, srpske, njemačke, austrijske i sve druge putovnice.

Zamislimo obrnut slučaj. Kada bi osoba sa srpskom putovnicom bila uhićena u Hrvatskoj zbog sumnje na pripremanje nasilja, bi li sama putovnica bila dovoljan dokaz da Srbija šalje ljude destabilizirati Hrvatsku?

Ne bi.

Za takav zaključak bili bi potrebni konkretni dokazi o organiziranju, nalogodavcima, financiranju ili drugoj stvarnoj povezanosti.

Isto pravilo mora vrijediti i kada se govori o Hrvatskoj.

Državljanstvo pojedinca nije dokaz krivnje njegove države. A nacionalna pripadnost nije kaznena kategorija.

Jesu li Marko Vein i Matej Armuš Hrvati ili Srbi?

To je jedno od pitanja na koje Informerov tekst nije dao odgovor.

U dostupnim izvještajima nema pouzdano potvrđenog podatka kako se dvojica uhićenih nacionalno izjašnjavaju. Nije neovisno utvrđeno imaju li dvojno državljanstvo, gdje im je stalno prebivalište i koliko dugo borave u Srbiji.

Zato bi bilo neodgovorno proglasiti ih Hrvatima samo zbog hrvatskih putovnica, kao što bi bilo jednako neodgovorno bez dokaza tvrditi da su Srbi.

Ali upravo tu dolazimo do suštine problema.

Informer ne mora dokazati njihovu nacionalnu pripadnost da bi u naslovu povezao Hrvatsku s navodnim pokušajem rušenja Srbije. Dovoljno je da čitatelju pokaže hrvatske dokumente i uz njih postavi optužujući naslov.

Takav postupak ne daje odgovor na pitanje tko su osumnjičenici i što su učinili. Umjesto toga otvara prostor za sumnjičenje čitave države na temelju državljanstva pojedinaca.

A to nije isto što i izvještavanje o kaznenoj istrazi.

Ako su pripremali nasilje, neka odgovaraju. Ali kakve to veze ima s Hrvatskom?

Prema priopćenju Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu, koje je prenio Blic, srbijanske sigurnosne službe i policija uhitile su pet osoba u Novom Sadu zbog sumnje da su planirale nasilje na dan parlamentarnih izbora.

Tužiteljstvo govori o mogućim napadima na političke neistomišljenike i policijske službenike te o pripremama za izazivanje nereda u Beogradu.

To su ozbiljne sumnje koje zahtijevaju ozbiljnu istragu.

Ako se dokaže da su osumnjičenici pripremali nasilje, za svoje postupke moraju odgovarati pred nadležnim sudom, neovisno o tome jesu li hrvatski, srpski ili dvojni državljani.

Ali kaznena odgovornost pojedinca ne može se automatski pretvoriti u političku optužnicu protiv Hrvatske.

U javno dostupnim informacijama o istrazi nije predstavljen dokaz da su hrvatske državne institucije organizirale, poticale ili financirale planirano nasilje.

Nije dokazano ni da su osumnjičenici postupali prema nalogu bilo koje hrvatske organizacije.

Zbog toga između tvrdnje da su pojedinci imali hrvatske putovnice i tvrdnje da iz Hrvatske dolaze rušiti Srbiju i dalje postoji velika, dokazima nepopunjena praznina.

Informer je tu prazninu premostio naslovom.

Zašto se Hrvatska spominje baš četiri dana prije izbora?

Vrijeme objave zaslužuje posebnu pozornost.

Srbija u nedjelju, 25. listopada, izlazi na prijevremene parlamentarne izbore. Politička atmosfera obilježena je dugotrajnim studentskim prosvjedima, optužbama za korupciju, policijskim intervencijama i oštrom predizbornom kampanjom.

Prosvjedi su započeli nakon tragedije na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu 1. studenoga 2024., kada je u rušenju nadstrešnice poginulo 16 ljudi.

Kako izvještava međunarodna agencija Associated Press, studentski pokret u međuvremenu je prerastao u organiziranu političku snagu koja na izborima nastupa protiv Srpske napredne stranke.

Samo nekoliko dana prije Informerove objave, na predizbornom skupu u Novom Sadu 16. listopada, Aleksandar Vučić govorio je o stranom financiranju prosvjeda.

Prema izvještaju novinara Marka Drobnjakovića za Associated Press, Vučić je tvrdio da iza prosvjeda stoje neimenovane strane sile koje žele destabilizirati Srbiju, ali na skupu nije predočio dokaze za tu tvrdnju.

Pet dana poslije Informer hrvatske putovnice dvojice osumnjičenika koristi kao temelj za naslov o rušenju Srbije iz Hrvatske.

Jesu li te dvije poruke politički povezane?

Njihova sličnost i vremenska blizina otvaraju legitimno novinarsko pitanje. Međutim, zasad nema dokaza da je Informerov naslov nastao prema izravnom političkom nalogu ili u dogovoru s državnim institucijama (mada postoji sumnja u to jer poznato je da Informer stoji uz Vučića cijelo vrijeme).

To ne znači da medijsku objavu treba promatrati izvan političkog konteksta.

Naprotiv, kada se u posljednjim danima kampanje govori o stranim neprijateljima, a zatim se uz domaću kaznenu istragu ističu hrvatske putovnice, opravdano je pitati kakvu informaciju građani zapravo dobivaju.

Dobivaju li dokaze o međunarodnoj povezanosti osumnjičenika ili politički obojenu interpretaciju njihova državljanstva?

Odgovor mora ponuditi onaj tko je iznio optužbu.

Srbija ima pravo štititi svoju sigurnost. Hrvatska ima pravo tražiti dokaze.

Nitko razuman ne može osporavati pravo srbijanskih institucija da istražuju sumnje na pripremanje nasilja, ugrožavanje sigurnosti građana ili napade na policiju.

Ako za takva djela postoje dokazi, nadležna tijela moraju postupati u skladu sa zakonom.

Ali ni sigurnosna istraga ni predizborna kampanja ne daju medijima pravo da bez dokaza optužuju susjednu državu.

Republika Hrvatska nije dužna dokazivati da nije povezana sa svakim osumnjičenikom koji posjeduje njezinu putovnicu.

Teret dokazivanja pripada onome tko tvrdi da postoji povezanost.

Ako Informer ima dokaze da su Vein i Armuš doputovali iz Hrvatske kako bi organizirali nasilje, može ih objaviti. Ako ima vjerodostojne podatke o nalogodavcima iz Hrvatske, također ih može predočiti.

No fotografija putovnice ne zamjenjuje dokaz o organiziranom djelovanju.

Jednako tako, članak o kaznenoj istrazi nije opravdanje za povijesno i političko etiketiranje suvremenih hrvatskih državnih dokumenata.

Takav je pristup posebno problematičan u regiji čiji odnosi već desetljećima nose teret ratnih sukoba, neriješenih pitanja i međusobnog nepovjerenja.

Novinarska odgovornost nalaže da se taj teret ne koristi za dodatno podizanje napetosti bez čvrstih činjenica.

Informeru postavljamo pet pitanja na koja njegov naslov ne odgovara

Prvo, jesu li Marko Vein i Matej Armuš, uz hrvatsko, imali i srpsko državljanstvo?

Drugo, gdje su živjeli prije uhićenja i postoje li dokazi da su neposredno prije događaja doputovali iz Hrvatske?

Treće, postoji li ijedan službeno potvrđen podatak o povezanosti dvojice osumnjičenika s hrvatskim državnim institucijama?

Četvrto, na temelju kojeg se pravnog, povijesnog ili činjeničnog kriterija suvremena hrvatska putovnica naziva „ustaškom“?

I peto, zašto je iz činjenice o navodnom posjedovanju hrvatskih putovnica izveden naslov o rušenju Srbije iz Hrvatske kada takva povezanost nije dokumentirana?

To nisu pitanja postavljena radi zaštite bilo kojega osumnjičenika od kaznenog progona. To su pitanja koja svaka redakcija mora postaviti prije nego što državljanstvo pojedinaca pretvori u optužbu protiv druge države.

Hrvatska nije odgovorna za nedokazane konstrukcije iz tuđih naslovnica

Slučaj Veina i Armuša možda će u nastavku istrage dobiti nove činjenice. Moguće je da će tužiteljstvo objaviti dodatne dokaze, da će se razjasniti državljanski status osumnjičenika ili da će njihovi odvjetnici osporiti pojedine tvrdnje.

Sve to treba pratiti i pošteno prenijeti.

Ali danas, 21. listopada, Informer nije javno dokazao ono što njegov naslov sugerira.

Nije dokazao da su dvojica muškaraca iz Hrvatske došla rušiti Srbiju. Nije dokazao da djeluju u ime Hrvatske. Nije utvrdio njihovu nacionalnu pripadnost, a pritom je priznao da ne zna imaju li i srpsko državljanstvo.

Unatoč tome, hrvatske putovnice nazvao je „ustaškima“.

Zato odgovor na takvo pisanje mora biti jasan, Hrvatsku se ne može proglašavati odgovornom za postupke pojedinaca samo zato što imaju njezine dokumente.

O kaznenoj odgovornosti odlučuju dokazi i sudovi. O državljanstvu govore službene evidencije. O nacionalnoj pripadnosti ne odlučuju tabloidi.

A kada netko tvrdi da iz Hrvatske dolaze rušiti Srbiju, onda mora pokazati što je točno utvrdio, tko je to potvrdio i na temelju kojih dokaza.

Informer je objavio hrvatske putovnice. Dokaz protiv Hrvatske nije.