Od edukacija do cenzure: ista vlast, dva potpuno različita pristupa
TOMAŠEVIĆEVI PRIORITETI: EDUKACIJE, ZABRANE I – ZABORAVLJENI NAJRANJIVIJI
Zagreb se posljednjih mjeseci sve jasnije dijeli ne po ulicama, nego po odlukama. Na jednoj strani su projekti i programi koji bez problema dobivaju gradski novac i logistiku. Na drugoj strani su inicijative i skupine koje nailaze na prepreke, zabrane ili – jednostavno – ostaju bez konkretne pomoći.
U središtu tih odluka je gradska vlast na čelu s Tomislav Tomašević.
EDUKACIJE NA TERET GRAĐANA
Najnoviji primjer dolazi kroz suradnju Grada Zagreba s udrugom Iskorak, koja će tijekom svibnja i lipnja provoditi edukacije za zdravstvene djelatnike.
Prema dostupnim podacima, riječ je o deset termina edukacija koje će se održavati u prostorima domova zdravlja i same udruge, s ciljem “senzibilizacije” osoblja za rad s LGBTIQ+ osobama.
Program uključuje teme poput:
manjinskog stresa
afirmativnog pristupa
mentalnog i seksualnog zdravlja
Za ovu aktivnost iz proračuna Grada Zagreba izdvojeno je 11.250 eura.
Na papiru — edukacija.
U praksi — još jedno pitanje prioriteta.
TKO EDUKIRA I POD KOJIM KRITERIJIMA?
Prema dostupnim informacijama, edukacije će provoditi “stručnjaci za mentalno zdravlje” iz same udruge, no javnosti nije jasno precizirano tko konkretno stoji iza programa, koje su njihove reference niti prema kojim kriterijima su odabrani.
To otvara legitimno pitanje:
tko u ime Grada Zagreba oblikuje sadržaj edukacije zdravstvenog sustava?
Jer zdravstveni sustav nije prostor za ideološke eksperimente, nego za jasno definirane standarde i stručne kriterije.
ISTI GRAD, POTPUNO DRUGA PRAVILA
I dok se za ovakve programe sredstva i organizacija nalaze relativno brzo, istovremeno u istom tom gradu djeca u invalidskim kolicima ostaju bez organiziranog ljetovanja — drugu godinu zaredom.
Natječaji se raspisuju, ali bez realne financijske konstrukcije.
Rezultat? Nitko se ne javlja.
Posljedica? Program se ne provodi.
Dakle, za jedne ima — za druge nema.
HOD ZA ŽIVOT – DOZVOLA UZ ZABRANE
Istovremeno, na drugoj razini događa se i politička selekcija javnog prostora.
Inicijativa “Hod za život”, koja okuplja desetke tisuća građana, dobiva dozvole za kretanje — ali ne i za vidljivost. Trg bana Jelačića ostaje zatvoren, zastave zabranjene.
Poruka je jasna možete hodati, ali ne i biti vidljivi.
U kontekstu istovremenog financiranja određenih programa i ograničavanja drugih, pitanje više nije pojedinačna odluka.
Pitanje je obrazac.
OBRAZAC KOJI SE NE MOŽE IGNORIRATI
Kada se sve stavi na jedno mjesto, slika postaje jasna:
edukacije ideološki osjetljivih tema – financiraju se
projekti pojedinih udruga – prolaze
javne manifestacije s drugačijim svjetonazorom – ograničavaju se
najranjivije skupine – ostaju bez konkretne pomoći
To više nije niz slučajnosti.
To je model upravljanja.
GRAD KOJI BIRA KOME ĆE POMOĆI
Grad Zagreb ima pravo provoditi politike koje smatra važnima.
Ali nema pravo birati kome će sustavno otežavati, a kome olakšavati pristup javnim resursima.
Jer javni novac nije privatni alat.
Javni prostor nije ideološki filter.
Zagrebu danas više nije ključno pitanje koliko se novca troši.
Ključno pitanje je — na koga se troši.
Jer kada se sredstva nalaze za edukacije i projekte, a istovremeno se ograničavaju jedni i zanemaruju drugi, tada građani s pravom postavljaju pitanje:
jesu li svi u ovom gradu jednaki — ili samo oni koji odgovaraju vlasti?
