Zašto je Pripuzov CE-ZA-R platio Šinceku 465.000 eura? Europolov nalaz otvara ozbiljna pitanja

Poslovna veza između CE-ZA-R-a, najveće tvrtke iz C.I.O.S. grupe povezane s Petrom Pripuzom, i Tipos Resursa Josipa i Monike Šincek više nije pitanje nagađanja. Prema podacima iz istražne dokumentacije, CE-ZA-R je Tipos Resursu predavao velike količine otpada, a Šincekovoj tvrtki za njegovo preuzimanje plaćao oko 50 eura po toni.

Ukupno je riječ o približno 9.000 tona i najmanje 465 tisuća eura koje je Tipos Resurs dobio za prihvat otpada. Prema dosad objavljenim podacima iz istrage, radilo se prvenstveno o plastici i gumi iz CE-ZA-R-ova pogona u Sisku. Dokumentacija je kao odredište navodila pogone povezane sa Šincekom, dok istražitelji sumnjaju da je dio otpada završavao na području Benkovca.

Zašto je CE-ZA-R uopće plaćao Šinceku?

Odgovor je u poslovnom modelu gospodarenja otpadom. Vlasnik otpada plaća drugoj tvrtki da ga preuzme, obradi ili oporabi. Šincekov Tipos Resurs tako nije CE-ZA-R-u prodavao robu, nego mu je naplaćivao uslugu preuzimanja otpada. Po cijeni od oko 50 eura po toni, 9.000 tona donosi upravo iznos reda veličine 450 do 465 tisuća eura.

Problem počinje nakon predaje otpada.USKOK u službenom rješenju navodi da je Šincekova mreža zarađivala upravo tako što su joj dobavljači plaćali za prihvat otpada, dok se potom, prema osnovanoj sumnji istražitelja, dio tog otpada nije zakonito obrađivao nego zakopavao ili odbacivao u okoliš. USKOK navodi da je društvo uključeno u taj posao samo na otpadu prihvaćenom za lokaciju u Benkovcu ostvarilo najmanje 465.943,03 eura protupravne imovinske koristi od uplata dobavljača.

Još ozbiljnije pitanje odnosi se na ono što se zapravo nalazilo u otpadu.

Europol je nakon akcije u veljači 2025. objavio da je mreža osumnjičena za ilegalno odlaganje najmanje 35.000 tona otpada te da su laboratorijske analize pokazale kako je otpad koji je bio lažno deklariran kao plastični otpad namijenjen recikliranju zapravo prema zakonu predstavljao opasni otpad. Europol navodi i da je upravo krivotvorenje dokumentacije služilo prikrivanju stvarne prirode otpada i izbjegavanju znatno skuplje propisane obrade.

USKOK također navodi mljeveni plastični i drugi mješoviti otpad koji je dijelom sadržavao štetne i opasne tvari, kao i lažnu dokumentaciju i neistinite evidencije o njegovu tijeku.

Iz dosad javno dostupnih podataka ne može se utvrditi kakav je bio sastav svih približno 9.000 tona otpada koje je CE-ZA-R predao Tipos Resursu niti što je CE-ZA-R znao o daljnjem postupanju s tim otpadom. Upravo zato ta pitanja ostaju važan dio šire slike koju bi istraga trebala razjasniti.

Ali poslovna veza je jasna, kao i novčani tok. Pripuzova tvrtka predavala je Šincekovoj tvrtki otpad i plaćala joj njegovo preuzimanje. Nakon svega što su USKOK i Europol utvrdili o načinu funkcioniranja Šincekove mreže, ključno pitanje više nije postoji li ta veza, nego što je točno bilo u tim pošiljkama, gdje je svaka od njih završila i je li CE-ZA-R kontrolirao što se s njegovim otpadom događa nakon što ga preda Tipos Resursu.