Zašto je trovanje Like tako neugodna afera za HDZ i Andreja Plenkovića

Za Plenkovićevu Vladu posebno je neugodno što se u cijeloj priči pojavljuje bivši glavni državni inspektor Andrija Mikulić, čovjek kojeg je na čelo jedne od ključnih nadzornih institucija postavila upravo ova vlast. Zato se više ne može govoriti samo o izoliranoj kriminalnoj skupini. Otvara se pitanje koliko je duboko problem prodro u državne strukture i je li netko godinama imao zaštitu ili barem prešutnu toleranciju sustava.

Najveći politički problem jest to što se sve, prema dosad poznatim informacijama, nije događalo preko noći. Otpad se dovozio, skladištio i zakapao godinama. Građani zato sasvim legitimno pitaju gdje su tada bili inspektori, ministarstva, lokalne vlasti, policija i ostale službe. Ako je država reagirala tek kada je šteta već napravljena, onda se mora odgovoriti zašto nije reagirala ranije.

Za HDZ je posebno opasno što ovu aferu neće biti moguće svesti na ideološki rat. Za potpunu istragu već traže odgovore ljudi od Možemo i Nikole Grmoje do Maje Sever, Zorana Šprajca i desnih influencera. Ako se, što nije nemoguće, uključe braniteljske udruge, Crkva i još šira scena civilnog društva, Plenković bi se mogao suočiti s nečim što njegova vlast nije imala , a to je svrlo široka koalicijom javnosti oko jedne teme.

Jer protiv trovanja Like nema lijevih i desnih. Teško je nekoga proglasiti ekstremistom zato što traži da mu se ne truje voda. Teško je diskreditirati građane koji žele znati tko je zakopavao opasni otpad i tko mu je to omogućio.U javnosti dodatno raste sumnja da istraga tek grebe po površini. Spominju se anonimni Šincekovi, a građani žele znati jesu li istražitelji došli do svih ključnih ljudi ili su ponovno zahvaćene samo „sitne ribe“. Upravo zato raste i pritisak na glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića da istraži i ulogu Paška Dodića i Andrije Mikulića. Zapravo, pravo je pitanje zašto njih u ovoj fazi uopće nema među osumnjičenima za „trovanje Like“.Ovoga puta pozornost javnosti teško će se skretati kozmetičkim akcijama poput zapljene ilegalnih pršuta u Drnišu ili sličnim spektaklima za kamere. Trovanje Like postalo je tema svih tema jer otvara pitanje tko je godinama zagađivao okoliš, tko je to znao i zašto država nije reagirala.

Ako istraga pokaže da su pojedinci iz državnog sustava znali što se događa, štitili nekoga ili godinama svjesno okretali glavu, ovo više neće biti afera o otpadu. Bit će to afera o državi koja je dopustila da koruptivni privatni profit bude važniji od sigurnosti vlastitih građana. A to je politički otrov koji se puno teže sanira od bilo koje klasične korupcijske afere. Ako se uopće može sanirati.