1. LISTOPADA 1991. – PALI SU MARINCI: Dan kada je presječena cesta prema Vukovaru

Shematska karta pravaca

U jesen 1991. „Kukuruzni put” nije bio jedna cesta. Nakon što je JNA krajem kolovoza blokirala asfaltiranu vezu, promet se odvijao mrežom poljskih putova između Bogdanovaca i vukovarskog Lušca. Tim su putem u Vukovar stizali hrana, lijekovi, streljivo i ljudi, a iz grada se izvlačilo teško ranjene. Pad Marinaca presjekao je taj koridor na njegovu najranjivijem dijelu.

Tko je branio Marince, a tko napadao?

Prema objavljenom pregledu Hrvatskog vojnika, obranu Marinaca činilo je oko 150 ljudi: vod 2. satnije „Kmerovi” iz 2. pješačke bojne 3. brigade ZNG-a, policajci uglavnom iz Ivankova te oko 65 naoružanih mještana. Branitelji su imali lako pješačko oružje i ograničen broj protuoklopnih sredstava. Dostupni pregledi navode sastav obrane, ali ne daju pouzdano ime neposrednog zapovjednika voda u selu.

Glavni udar izvodili su dijelovi 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije JNA, osobito 252. oklopna brigada iz Kraljeva, uz dobrovoljačke formacije. Operativni plan 252. brigade predviđao je da glavni smjer drži njezin 2. oklopni bataljun, ojačan inženjerijskim dijelom, dok su ga podupirali mehanizirani i topnički sastavi. Sjeverno od sela pritiskale su snage Novosadskog korpusa iz smjera Bršadina i Pačetina.

Na višoj razini zapovijedanja 252. oklopnom brigadom zapovijedao je pukovnik Jovan Vučković, 1. gardijskom mehaniziranom divizijom general-major Mićo Delić, a 12. korpusom JNA general-major Mladen Bratić. To su zapovjednici postrojbi u širem lancu zapovijedanja; dostupni izvori ne utvrđuju tko je izravno vodio svaki pojedini jurišni sastav na terenu.

Hrvatskim snagama na širem vinkovačkom području zapovijedao je Karl Gorinšek, zapovjednik Operativne zone Osijek. Ivan Petrinović postavljen je za zapovjednika 109. brigade početkom listopada. Točna zapovjedna veza na samoj crti u Marincima slabije je dokumentirana od sastava postrojbi i zapovijedi za pokušaj deblokade.

Tijek napada i protunapada

29. rujna

Zapovijed 252. oklopne brigade odredila je 2. oklopni bataljun za glavni napad preko južnog dijela Petrovaca prema Marincima. Zadatak je bio izbiti na prometnicu Vukovar–Vinkovci i staviti je pod topnički nadzor.

1. listopada – sat nije utvrđenNakon topničke pripreme, JNA je napala iz više smjerova. Dnevno izvješće 109. brigade bilježi da je sedam tenkova iz smjera Petrovaca probilo obranu u marinačkom području i ušlo u selo. To je broj zabilježen na tom smjeru, ne ukupan broj oklopnih vozila u napadu. Hrvatske snage povukle su se prema Nuštru, a vlastita oklopna vozila izvukla su prema Ivankovu.

1. listopada – pokušaj povratkaHrvatski vojnik navodi da su branitelji istoga dana pokušali protunapadom vratiti selo. Objavljeni opis ne navodi točan sat, sastav skupine ni ime zapovjednika te akcije.

Zapovijed od 1. listopada za 2. listopada u 5.30Gorinšek je naredio 109. brigadi, ojačanoj dijelovima 2. bojne 3. brigade ZNG-a, oklopno-mehaniziranom četom, 90-milimetarskim samohodnim protuoklopnim oruđima te topničkom potporom, da deblokira pravac Nuštar–Marinci–Bogdanovci–Vukovar.

5.30 je planirano vrijeme napada idućeg jutra, a ne potvrđeni sat pada Marinaca niti dokaz da je napad tada zaista počeo.

Posljedice pada

Zauzimanjem Marinaca JNA je presjekla komunikaciju Vinkovci–Vukovar i uspostavila položaje na crti Mirkovci–Marinci–Bršadin. Bogdanovci su ostali u hrvatskim rukama, ali su od pozadinskog logističkog mjesta postali izolirani položaj između snaga JNA i opkoljenog Vukovara. U selu su već bila dva voda „Daltona”, 2. pješačke bojne 3. brigade ZNG-a, pod zapovjedništvom Tomislava Pucelja. Vukovar je ostao bez posljednje kopnene veze s Vinkovcima i bio je u potpunom okruženju.

Pad Marinaca nije sam po sebi značio da su Bogdanovci odmah pali niti da su borbe za koridor prestale. No promijenio je njihov položaj: put kojim je pomoć stizala u Vukovar više se nije mogao sigurno koristiti, a pokušaji hrvatskih snaga da ga ponovno otvore nastavili su se narednih dana.

Epizoda prikazuje arhivsku snimku prolaska kroz Kukuruzni put prema Lušcu. To nije snimka napada na Marince, nego dokumentarni prikaz same ratne komunikacije.

Pad Marinaca presjekao je pravac prema slobodnom području i Vukovar ostavio bez posljednje kopnene veze s Vinkovcima. Bogdanovci su ostali u hrvatskim rukama, ali su od pozadinskog logističkog mjesta postali izložena predstraža. Prekid pravca prema Nuštru ne znači da je istoga dana nestala i svaka veza Bogdanovaca s Vukovarom: obrana komunikacije između ta dva mjesta nastavila se do 19. listopada.