13. studenog 1991.: Presječena veza između Vukovara i Borova Naselja
Zauzimanjem VUPIK-ova silosa na Priljevu 13. studenoga 1991. snage JNA presjekle su izravnu vezu između Vukovara i Borova Naselja. Obrana grada dodatno je rascjepkana, a branitelji su nastavili borbu u sve izoliranijim skupinama.

Zauzimanjem VUPIK-ova silosa na Priljevu 13. studenoga 1991. snage JNA presjekle su izravnu vezu između Vukovara i Borova Naselja. Obrana grada dodatno je rascjepkana, a branitelji su nastavili borbu u sve izoliranijim skupinama.
Dana 13. studenoga 1991. obrana Vukovara ušla je u još težu fazu. Nakon višednevnih napada na Lužac, Priljevo, Sajmište i druge dijelove grada, snage JNA nastavile su pritiskati hrvatske položaje s ciljem potpunog razdvajanja preostalih obrambenih cjelina.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je JNA do 13. studenoga zauzela VUPIK-ov silos u Priljevu, čime je presječen put između Borova Naselja i Vukovara. Time su hrvatski branitelji ostali bez izravne kopnene komunikacije između sjevernog dijela grada i njegova središta.
Do toga nije došlo iznenada. Još 10. studenoga srpske snage krenule su iz smjera Lušca prema Priljevskoj cesti, pokušavajući zauzeti nadvožnjak prema središtu grada i spojiti se s postrojbama koje su djelovale na Trpinjskoj cesti. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da su u tim borbama zauzeti Milovo brdo i Slavija, čime je Mitnica odvojena od užeg središta Vukovara, a obrana presječena na više dijelova.
Hrvatski vojnik također bilježi da su borbe od 10. do 13. studenoga dovele do daljnjeg razdvajanja gradskih sektora. Neprijateljske snage napredovale su prema Milovu brdu, prijelazima preko Vuke te iz smjera Lušca prema silosu Dunav na Priljevu. Zauzimanjem silosa i dijelova Priljeva izravna komunikacija Vukovara i Borova Naselja bila je prekinuta.
Posebno teške borbe vodile su se upravo na sjevernom dijelu grada. Prema ratnoj kronologiji Hrvatskog vojnika, branitelji Borova Naselja 13. studenoga vodili su tešku borbu protiv oko 20 tenkova, 20 oklopnih transportera i snažnih pješačkih snaga u Slavonskoj ulici. Istodobno je vukovarska bolnica bila izložena stalnim topničkim i zračnim napadima.
Padom Priljeva hrvatske obrambene točke sve su teže međusobno surađivale. Hrvatski vojnik navodi da je prekinuta mogućnost normalnog premještanja pričuva, izvlačenja ranjenika i dopreme streljiva, dok je zapovijedanje izdvojenim skupinama postajalo sve teže. Branitelji su na položajima raspolagali sve manjim količinama protuoklopnih sredstava, topničkog streljiva i sanitetskog materijala.
Istoga dana odvijao se i posljednji organizirani pokušaj deblokade Vukovara izvana. Kako navodi Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, hrvatske postrojbe iz pravca Nuštra pokušale su ponovno osloboditi Marince i otvoriti put prema Vukovaru, ali je JNA odbila napad. Bio je to posljednji pokušaj Hrvatske vojske da kopnenim putem dođe do opkoljenog grada.
Nakon presijecanja veze s Borovim Naseljem obrana Vukovara nastavila se u odvojenim dijelovima grada. Hrvatski vojnik navodi da su branitelji bili sabijeni u tri osnovne cjeline, Mitnicu, središte Vukovara i Borovo Naselje. Neprijateljske snage nastavile su napredovanje, a 14. studenoga prodorom prema središtu dodatno su učvrstile razdvajanje Borova Naselja od ostatka grada.
Borovo Naselje nastavilo je pružati otpor i nakon što je ostalo odsječeno. Prema ratnoj kronologiji Hrvatskog vojnika, njegovi branitelji borili su se još danima, a posljednje skupine napustile su položaje tek 23. studenoga 1991.
Izvor:PHB










