PLANIRALI SU DO VUKOVARA ZA JEDAN DAN – KASNILI SU DESET: Kako je obrana Srijema poremetila plan JNA

Iz Šida prema Vukovaru i Vinkovcima krenula je glavna manevarska snaga JNA. U planu je to trebao biti brz prodor, a na terenu se pretvorio u niz borbi za sela istočnog Srijema. Tovarnik je pao 22. rujna, Ilača 25. rujna, a napad na Jankovce trajao je do kraja mjeseca.

U memoarskom poglavlju o obrani Vukovara, objavljenom u knjizi Vukovar danas – sjećanja, iskustva i realitet življenja, V. Vrbanac piše da su snage JNA trebale od Šida do Vukovara stići za jedan dan, a stigle su deset dana kasnije. To je upečatljiva procjena sudionika i svjedoka vremena. Ne treba je zamijeniti doslovnim tekstom operativne zapovijedi niti tumačiti kao da je zadaća 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije bila zauzeti Vukovar prvoga dana.

Dokumente i zapovjedne zadaće rekonstruirao je povjesničar Davor Marijan u znanstvenom radu o napadnoj operaciji JNA. Direktiva 1. vojne oblasti od 19. rujna predviđala je početak napada 21. rujna, ali je početak pomaknut na 20. rujna. U prvoj etapi, predviđenoj za dva do tri dana, JNA je trebala deblokirati svoje snage u Vinkovcima i dosegnuti crtu Našice – Slavonski Brod. Druga etapa, dodatna četiri do pet dana, trebala je dovesti snage do crte Suhopolje – Okučani, a zatim omogućiti nastavak prema Varaždinu i Koprivnici.

Glavna zadaća 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije bila je probiti se iz smjera Vinkovaca prema Đakovu i zapadnoj Slavoniji te se spojiti sa snagama 5. korpusa JNA. Vukovar se u direktivi pojavljivao kao zasebna zadaća drugih snaga: 453. mehanizirana brigada trebala ga je blokirati i zauzeti kada se za to steknu uvjeti. Zato Vrbančevu procjenu o dolasku „do Vukovara” treba čitati kao opis zakašnjelog pristizanja na vukovarsko-vinkovačko bojište, a ne kao citat zapovijedi o jednodnevnom zauzimanju grada.

Shematski prikaz planiranog i stvarnog napredovanja JNA na pravcu Šid – Tovarnik – Ilača – Jankovci – Vinkovci.

Jedna cesta za previše vojske

Napad je krenuo dan ranije nego što je prvotno bilo određeno. Prema Marijanovoj analizi, postrojbe 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije uvedene su u borbu gotovo iz marša, bez potrebnog izviđanja i pripreme. Više se kolona našlo na jedinoj komunikaciji Šid – Vinkovci. Miješale su se postrojbe redovnog sastava, mobilizirani pričuvnici, teritorijalna obrana i druge pridodane skupine.

Zakrčenost se pretvorila u operativni problem. Inženjerijska postrojba s opremom za prijelaz preko Bosuta nije na vrijeme stigla do rijeke, pa se odustalo od njezina forsiranja. Time je propao jedan od ključnih preduvjeta za nastavak prodora u dubinu Hrvatske. Do kraja rujna gardijska divizija umjesto brzog prolaza kroz Slavoniju još je ratovala u selima uz cestu Šid – Vinkovci.

Tovarnik je zaustavio kolonu

Dana 20. rujna kolona 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade iz Valjeva naišla je kod Tovarnika na otpor hrvatskih branitelja. U obrani su bili mještani, policajci pristigli iz drugih krajeva Hrvatske i pripadnici Tigrova. Kolona je zaustavljena; mobilizirani vojnici počeli su napuštati postrojbe, a branitelji su uništili oklopna vozila i zarobili dio napuštenih tenkova.

Tovarnik je zauzet 22. rujna, nakon ponovljenog napada i teških borbi. To nije značilo da je cesta prema Vinkovcima bila slobodna. Kolona je nastavila prema Ilači, gdje su branitelji, među njima i pripadnici Tigrova, ponovno zaustavili njezin prolaz. JNA je Ilaču zauzela tek 25. rujna.

Tijekom borbi između Tovarnika i Ilače zrakoplovi JNA pogodili su vlastitu kolonu. Davor Marijan navodi da je pogrešno bombardiranje izbacilo 2. proletersku gardijsku mehaniziranu brigadu iz stroja na desetak dana. To je jedan od najkonkretnijih pokazatelja kako je borba na ovom pravcu postala strateški gubitak vremena: brigada koja je trebala sudjelovati u brzom prodoru više nije mogla nastaviti zadanu zadaću.

V. Vrbanac posebno bilježi poslijepodne 23. rujna: zrakoplovi su napali Vinkovce, a pri povratku mitraljirali i raketirali vlastitu kolonu na izlazu iz Tovarnika. Marijanov znanstveni rad potvrđuje pogrešan napad na vlastitu brigadu na odsječku Tovarnik – Ilača, ali ne utvrđuje da je riječ o istom naletu koji Vrbanac datira na 23. rujna. Bez operativnih dnevnika zrakoplovstva ta dva opisa ne treba spajati u jedan sigurno datiran događaj.

Jankovci i izgubljena prva etapa

Nakon Ilače težište borbi premjestilo se prema Đeletovcima i Jankovcima. Prema Vrbančevu prikazu, Jankovci su od 24. rujna bili izloženi napadima topništva, zrakoplovstva i oklopa. Obrana je slomljena tek u noći s 29. na 30. rujna, kada su stigle nove snage JNA.

Usporedba datuma s direktivom pokazuje razmjere zastoja. JNA je prvu etapu trebala završiti za dva do tri dana, uz deblokadu svojih snaga u Vinkovcima i izbijanje na crtu Našice – Slavonski Brod. Umjesto toga, od 20. do 30. rujna glavna se kolona borila za prolaz kroz Tovarnik, Ilaču i Jankovce. Nije pravodobno prešla Bosut niti ostvarila predviđeni prodor prema zapadnoj Slavoniji.

U tome nije bio samo jedan uzrok. Obrana sela prisilila je JNA da umjesto pokreta vodi ponovljene napade. Operacija je pokrenuta prije nego što su postrojbe bile spremne, jedina cesta bila je zakrčena, mostovna sredstva nisu stigla na Bosut, a pogrešna zračna paljba onesposobila je dio snaga i pridonijela osipanju pričuvnika.

U Beogradu je 30. rujna dogovorena promjena plana. U istočnoj Slavoniji težište se sve više usmjeravalo na blokadu i osvajanje Vukovara, dok se prvotni duboki prodor kroz Hrvatsku napuštao. Deset dana zato nisu samo razlika između planiranog i stvarnog dolaska na bojište. To je vrijeme u kojem je obrana Srijema zadržala glavnu manevarsku snagu JNA na jedinoj prometnici i poremetila etape operacije