SLAVILI SU POBJEDU, A NA KRAJU POLOMILI ZUBE – PAKRAC, 7. LISTOPADA 1991.
U dnevniku 5. korpusa JNA Pakrac je već bio proglašen osvojenim
Na terenu, međutim, obrana nije bila slomljena: policijski punktovi i manje skupine branitelja držali su položaje pod vatrom pobunjenih četnika, snaga TO-a i JNA.
Sedmog listopada 1991. u Ratnom dnevniku 5. korpusa JNA zabilježeno je da je Pakrac pao, a Lipik pred osvajanjem. Zapovjedništvo je smatralo da je obrana grada slomljena te je lokalnim snagama TO-a prepustilo nastavak napada i „čišćenje” grada, uz topničku i zračnu potporu JNA. No zapis u neprijateljskom dnevniku bio je procjena zapovjedništva, a ne opis stvarnog stanja na svakom pakračkom položaju. Hrvatske su snage protunapadom uspjele potisnuti četnike iz grada.
Dan ranije, 6. listopada, napad je zahvatio Pakrac i Lipik, a presječena je i najsigurnija cestovna veza prema slobodnom području. Neprijateljske snage JNA i pobunjenih Srba prodrle su u dijelove gradova. U Pakracu je gorio policijski punkt Konstruktor, a u naselju Jug stanje je bilo kritično.
Za branitelje koji su ostali u gradu 7. listopada nije bio dan nakon bitke. Bio je to nastavak borbe za položaje, veze i mogućnost da se neprijatelju ne dopusti ovladavanje Pakracom.
Blokada Pakraca i Lipika ni 7. listopada još nije bila probijena. Jedan prikaz događaja navodi da su toga dana ubijeni Stjepan Feltrin u Malom Banovcu i Petar Slijepčević u Omanovcu. Zbog žestokih borbi na pakračko-lipičkom području i nedostatka oružja i streljiva hrvatske snage nisu mogle izdvojiti postrojbe za napadno djelovanje. Raspoloživi ljudi bili su usmjereni na održavanje obrane i pokušaj vraćanja položaja izgubljenih dan ranije
Grad se branio sustavom punktova
Obranu Pakraca činila je mreža punktova i otpornih točaka. U utvrđenim objektima nalazile su se manje skupine branitelja, a svaki je položaj nadzirao svoj dio grada ili prilaz. Nisu svi bili jednako blizu središta ni jednako izloženi, ali svaki je imao svoju zadaću. Gubitak pojedinog punkta mogao je otvoriti novi pravac napada ili ugroziti susjedne položaje.
Zato obrana Pakraca ne može biti svedena na samo jedan ili dva položaja. Njezina se snaga sastojala u tome što su branitelji, unatoč napadu i neizvjesnosti, nastavili držati više obrambenih točaka. Pritisak na jedan položaj nije značio da su ostali prestali pružati otpor. Upravo je njihova povezanost i upornost otežavala neprijatelju da od lokalnog prodora stvori potpunu kontrolu nad gradom.
U istraživanju napada 5. korpusa JNA autori opisuju kako su četnici i snage JNA i TO-a napadale Pakrac i Lipik, probile obranu na više mjesta i došle do gradskog središta. Isti rad bilježi da su hrvatske snage zatim protunapadom potisnule četnike iz grada.
Položaji su držali dok je neprijatelj računao na slom
Na jednom dijelu crte borba se vodila za položaje nastale nakon povlačenja s Konstruktora. Prema svjedočenju Zdenka Forića, nakon što je Konstruktor napadnut i zapaljen, branitelji su se povukli na drugi položaj. Nastao je novi punkt "Šreter", organiziran kao obrana iz pravca Kusonja nekoliko stotina metara od samog središta grada. Njime je zapovijedao Dražen Šemovčan Šeki, s približno 40 pripadnika MUP-a, ZNG-a i HOS-a, čime je obrana grada pomaknuta još bliže samom centru grada, tj. do gradskog groblja.
Šreter je bio važan, ali nije bio jedini važan položaj. Svaki punkt koji je ostao na mjestu prisiljavao je napadača da računa s organiziranim otporom. Svaka skupina koja je držala svoj dio crte otežavala je prodor i kupovala vrijeme za obranu grada.
Napadale su snage pobunjenih Srba i TO-a, uz potporu JNA. Branitelji su se suočavali s topništvom, zračnim djelovanjem i stalnom prijetnjom pješačkog prodora. Unatoč takvoj nadmoći, obrana se nije raspala onako kako je neprijateljsko zapovjedništvo očekivalo.
Pojačanje stiže, ali okruženje još traje
Sedmog listopada u Pakračku Poljanu stigla je pričuvna postrojba MUP-a koju je predvodio Tomislav Merčep. Njezin dolazak značio je novo pojačanje za obranu, ali nije odmah prekinuo okruženje niti uklonio opasnost s pakračko-lipičkog područja. Borbe za cestovne pravce i okolna naselja nastavile su se i sljedećih dana. Znanstveni rad o napadu 5. korpusa navodi da je područje Pakraca i Lipika bilo blokirano od 6. do 9. listopada, a da su hrvatske snage 9. listopada nastavile napad radi prekida okruženja.
Zato se zapis JNA da je Pakrac pao mora čitati uz ono što se istodobno događalo na terenu. Zapovjedništvo je proglasilo uspjeh, ali branitelji su još držali položaje, a neprijateljske snage nisu ostvarile cilj potpunog slamanja obrane grada.
Sedmi listopada ostaje dan u kojem se vidi razlika između neprijateljske procjene i stvarnosti koju su stvarali branitelji na punktovima. Nisu svi bili jednako blizu središta i nisu svi imali istu zadaću. Ali svaki je bio važan za obranu cjeline.
Slavili su pobjedu, a na kraju polomili zube.
Izvori
Izvor:PHB
