Da se podsjetimo: Napadna operacija “Oluja“

Nakon napadaja srbijanskih snaga na zaštićeno područje Srebrenice i Žepe (gdje Međunarodna zajednica osim zgražanja i humanitarne pomoći nije učinila ništa) došlo je i do najave novih i snažnijih napadaja na Goražde, Sarajevo i Bihać, usklađenim sa srbijanskim postrojbama iz okupiranih područja Republike Hrvatske (RH). Bihać se nalazio u bezizlaznoj situaciji, što je bio dodatni poticaj Hrvatskoj da iz vojnopolitičkih, strateških i humanitarnih razloga ne dopusti pad Bihaća u ruke bosanskih Srba.

Hrvatska odgovara snažnim diplomatskim aktivnostima prihvativši poziv za pružanje vojne pripomoći temeljem Splitske deklaracije koja je dodatno učvrstila suradnju bošnjačko-muslimanskog i hrvatskog naroda u BiH.

Kada je došao u pitanje dan opstanka Bihaća, Hrvatska je odabrala najpogodniji trenutak za odlučnu vojnoredarstvenu akciju a poglavito iz razloga što su Hrvatske snage nakon operacije “Ljeto 95“ bile u bitno pogodnijoj operativno-taktičkoj situaciji, jer su izravno ugrožavale izvor velikosrbijanske pobune grad Knin.

Pod pokroviteljstvom Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji 3. 8. 1995. u Ženevi su se vodili pregovori između predstavnika hrvatske vlasti i pobunjenih Srba. Zahtjev s hrvatske strane bio je da neodgodivo počne mirni povratak privremeno okupiranih hrvatskih područja. Srbijanski predstavnici odbijaju taj zahtjev, dajući tim činom hrvatskom Vrhovništvu potpuno pravo za provedbu operacije oslobađanja okupiranih područja. Dakle, može se reći kako je operacija Hrvatske vojske “Oluja“ pokrenuta iz sljedećih razloga:

- zbog okupacije znatnog dijela hrvatskog teritorija, koja je trajala četiri godine,

- zbog ugroženosti Bihaća koji se nalazio pred samim padom (mogućnost da se tzv. Republika Srpska i tzv. Republika Srpska Krajina spoje), što Hrvatska nije smjela dopustiti iz strateških i geopolitičkih razloga,

- zbog neuspješne primjene mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a,

- zbog stalnog popuštanja Međunarodne zajednice prema voždu Slobodanu Miloševiću koji stoji iza okupacije,

- i na kraju odbijanjem Srba da prihvate mirni povratak u državnopravni sustav RH.

Od završetka napadajne operacije “Ljeto 95“ i do početka nove napadajne operacije “Oluja“ prošlo je tek četiri dana. To vrijeme između njih nije bilo vrijeme odmora, bile su stalne neposredne pripreme za napadajnu operaciju koja je uslijedila.

Za četiri dana uspjelo se napraviti sve kako bi operacija u potpunosti uspjela, odnosno kako bi mogla započeti sukladno zapovijedi dr. Franje Tuđmana.

Cilj napadajne operacije za ZP Split

ZP Split trebalo je obaviti sljedeće:

- energičnim udarom glavnih snaga smjerom Bosansko Grahovo – Knin razbiti neprijateljske snage na prvoj crti obrane, presjeći komunikaciju Knin – Gračac, te nakon toga osloboditi Knin,

- idući smjerom Jasenice – Muškovci presjeći put Obrovac – Gračac te ovladati podrčjem Muškovci, čime stvoriti uvjete za nastavak napadaja smjerom Obrovac – Kaštel Žegarski,

- stvoriti uvjete za prelazak u napadaj svih snaga između Šibenika i Velebita te što prije ovladati središnjom Bukovicom; osloboditi sva naseljena mjesta i na taj način stvoriti uvjete za nastavak napadaja prema državnoj granici s Republikom BiH,

- na svekolikom oslobođenom području provesti vojnopolicijski pretres oslobođenog terena, uspostaviti potpuni vojni nadzor, a na dostignutoj crti uspostaviti čvrstu i djelatnu obranu.

Temeljna zamisao za napadajnu operaciju “Oluja“ bila je:

- utvrđenom dinamikom frontalnih i bočnih udara svih snaga ZP Split, uz jaku topničko-raketnu i zračnu potporu te ubacivanjem dijela snaga u pozadinu neprijatelja razbiti snage neprijatelja na prvoj crti obrane,

- energičnim napredovanjem na glavnim smjerovima napadaja ovladati ključnim zemljišnim, komunikacijskim, vojnopolitičkim i gospodarstvenim objektima u operativnoj dubini neprijatelja i time prisiliti neprijateljske snage na predaju ili uzmak.

Glavne snage za napadaj rasporediti po smjerovima:

- Bosansko Grahovo – Knin, s ciljem presjecanja komunikacije Knin – Otrić i oslobađanje Knina,

- Jasenice – Muškovci, s ciljem presijecanja komunikacije Obrovac - Gračac i oslobađanje Obrovca,

- Uniški doci – Unište – Kijevo, s ciljem presjecanja ovladavanja širim područjem Vrličke doline i sudjelovanja u oslobađanju Knina.

Pomoćne snage rasporediti na preostalom dijelu bojišnice, te voditi kombinirana frontalna i obuhvatna djelovanja i potiskivati neprijatelja na zadanim smjerovima napadaja.

Operaciju izvesti u tri faze u trajanju 5-6 dana. U prvoj fazi operacije u trajanju 2-3 dana, sa snagama prvog borbenog ešalona na glavnim smjerovima napadaja ovladati širim područjem Knina. U drugoj fazi operacije u trajanju 2 dana na ostalim smjerovima napadaja ovladati središnjim dijelom Bukovice. U trećoj fazi operacije izbiti na državnu granicu s Republikom BiH u području Martin Brod – Strmica.

Raspored snaga

ZP Split u operaciji “Oluja“ spremno je dočekalo s ukupno 32 000 ljudi od čega je preko 10 000 bilo novomobiliziranih. Svi oni popunjavali su sljedeće postrojbe:

- dvije gardijske brigade (4. i 7. gbr)

- dvije gardijske bojne (2./9. gbr i 81. gb)

- dvije pričuvne brigade (112. i 144. br)

- jedna ročna brigada (113. pbr)

- jednu brigadu PZO (204. trbr)

- šest domobranskih pukovnija ( 7., 15., 134., 142., 6. i 126. dp)

- dva topnička divizijuna za potporu (14. i 20. td)

- jedan divizijun za POB (11. potrd)

- ostale podstožerne postrojbe i postrojbe logistike

- sve postrojbe HVO raspoređene od Grahova do Kupreških vrata.

Dostignuta crta na Dinari kao i crta razdvajanja na ostalom dijelu bojišnice bila je polazište za napadajnu operaciju s ciljem oslobađanja sjeverne Dalmacije, uključujući i grad Knin.

Omjer snaga

U operaciji “Oluja“ omjer snaga bio je pozitivan:

- u ljudstvu ……………..2,1:1

- u oklopništvu…………..1,1:1

- u topništvu……………..1,3:1

Dinamika operacije “Oluja“

Prvi dan (4. kolovoza 1995.)

Prvog dana napadnuti su svi položaji neprijatelja na prvoj crti obrane. Odmah u početku postignut je uspjeh na glavnim smjerovima napada koji izravno vode prema Kninu. S istočne i sjeverne strane Dinare i s južne strane iz smjera Miljevaca, kao i smjerom selo Putičanje – selo Čista Mala – Bribir. Na tom dijelu bojišnice neprijatelj je potpuno razbijen na prvoj crti obrane i prisiljene na odstupanje. Pritisak naših snaga bio je takav da neprijatelj nije mogao uspostaviti znatniji otpor po dubini (nepovezane i slabo usklađene obrambene akcije). U tijeku dana stvoreni su uvjeti da se sljedećeg dana provede odlučan napad na grad Knin.

Također, na Velebitu uz određene teškoće u proboju obrane neprijatelja (jaka utvrđenost i težak teren) postignut je početan uspjeh, a 2./9. gbr je preuzela inicijativu i stvorila uvjete za daljnji uspješan napad. Na ostalom dijelu bojišnice postrojbe nisu napravile taktički pomak zbog iščekivanja razvoja situacije na glavnim smjerovima napada.

Drugi dan (5. kolovoza 1995.)

Slabim otporom snaga neprijatelja stvoreni su uvjeti da se već drugog dana pristupi oslobađanju grada Knina. Tu temeljnu zadaću dobile su 4. i 7. gbr. U oslobađanju Grahova prvi put su paralelno u borbu uvedene dvije gardijske brigade, i to s uspjehom. U primjeru Knina to je bio drugi put kako je tako nešto planirano i provedeno.

Oslobađanje Knina započelo je ujutro u 05,00 sati i završilo se oko 11,00 sati. Oslobađanjem Knina, neprijateljski otpor bio je sve slabiji, sve manje je bilo naoružanih skupina koje su bile spremne prihvatiti borbu. Pokretanjem ostalih postrojbi otpočelo je gonjenje neprijatelja na svim smjerovima napada, pri čemu su oslobođeni Drniš i Vrlika, a u večernjim satima 2./9. gbr je sa svojim izvidničkim snagama ušla u Obrovac. U tijeku dana oslobođeno je više od 70 posto područja sjeverne Dalmacije koji je do tada bio pod nadzorom neprijatelja.

Treći dan (6. kolovoza 1995.)

Napada je otpočeo u ranim jutarnjim satima, a od većih mjesta oslobođeni su Benkovac i Kistanje.

Četvrti dan (7. kolovoza 1995.)

Obavljena su manja pomicanja dostignute crte u središnjem dijelu Bukovice. Većina postrojbi je obavljala osiguranje oslobođenog područja. Preuzeto je i osigurano 17 vojnih objekata samo na području Knin – Drniš – Benkovac.

Uz kraći dnevni odmor i popunu postrojbi streljivom i drugim potrošnim sredstvima obavljeno je dovođenje i raspored gardijskih postrojbi (4. i 7. gbr, 2./9. gbr i 1. HGZ) na crtu Gračac – Otrić s koje je sljedeći dan trebao otpočeti završni dio operacije za oslobađanje i posljednjeg dijela teritorija u području odgovornosti ZP Split.

Peti dan (8. kolovoza 1995.)

Proveden je završni dio napadajne operacije “Oluja“ u kojoj su sudjelovale gardijske postrojbe pod zapovjedništvom Zbornog Područja (ZP) Split. Bojna djelovanja su otpočela ujutro u 05,00 sati i to s crte Gračac – Otrić. Operacija je završena u 20.00 sati na rijeci Uni, na području od Ličke Kaldrme do željezničke postaje Una. Ovim je ujedno oslobođeno cijelo područje odgovornosti ZP Split.

U operaciji “Oluja“ ključni trenutak bio je oslobađanje Knina, kao glavnog objekta napada. To je odredilo daljnji tijek događanja. Najčešće se takvi objekti najodlučnije brane, a posljednji budu osvojeni. Najvjerojatnije je kako je to ubrzalo raspad obrane neprijatelja i poraz njegovih snaga.

Drugi ključni trenutak je ovladavanje istaknutim objektima oko Knina i primjena obuhvatnog manevra (dobro izvedena paljbena priprema i potpora napadaju) pri samom napadaju na Knin.

Treći ključni trenutak bio je dobra psihofizička spremnost postrojbi koje su u teškim zemljišnim uvjetima, iz napada u napad, svaku zadaću obavile gotovo besprijekorno.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE