DOMOLJUBNA POEZIJA: Nisam im’o ni osamnaest ljeta, zvala me je Domovina sveta!
IDEM I JA OČE
Sjećam se, bilo je ljeto, kad rekoh: Idem i ja oče! Idem i ja Domovina zove, pod krilo svoje sokolove!
Spustio je glavu, ništa rek’o nije, a znao sam što u srcu krije. U kući samo čula se tišina, nije lako u rat poslat sina!
Nisam im’o ni osamnaest ljeta, zvala me je Domovina sveta! Znam, bio sam zelen i mlad, ni znao nisam što je to rat!
Ali sam brzo naučio zašto je otac svoju tugu krio, malo mi je trebalo da shvatim, zašto majka moli da se vratim!?
Ljubav u meni bila je jača, od očeve tuge i majčinog plača! Kratak je put između pakla i raja, s tim momcim ostadoh do kraja.
Mnogi svoju mladost ostaviše, a najbolji s nama nisu više! Samo može ta ratna strahota stvorit prijatelje za cijelog života!
Velimir Velo Raspudić













