HSP: Priopćenje za javnost

Mjesec studeni već 25 godina najtužniji je mjesec u Republici Hrvatskoj, koja već 25 godina ima i najtužnije selo na svijetu , selo Kostriće, selo bez stanovnika, poubijanih u studenom 1991.   Za stanovnike Saborskog, Škabrnje, Nadina, Bogdanovaca, Vukovara, mjesec studeni je svake godine još tužniji od prethodne, jer su prisiljeni slušati riječi koje su već prešle u mantru   Ovdje je počinjen zločin za koji još nitko nije odgovarao,  i čekati pravdu za svoje najmilije. A ta pravda je svake godine nedostižnija kako vrijeme prolazi. Ostaje samo tuga. Tko je za to kriv ?  Zašto za te žrtve nema pravde u Republici Hrvatskoj ? Trebamo li je ići tražiti u Europsku Uniju ili pametnijim izborom najodgovornijih dužnosnika RH ? Iako su ove godine u Vukovaru bili najviši dužnosnici Republike Hrvatske, od njih nismo čuli ni jedne riječi koja bi barem malo umanjila tugu stanovnika Vukovara i mnogih drugih mjesta stradanja u Republici Hrvatskoj i dala im barem tračak nade kako će pronaći kosti svojih najmilijih i kako će pravda stići počinitelje. Izgleda kako su se došli samo slikati u Vukovaru. Ipak je jedan dužnosnik, ministar hrvatskih branitelja,Tomo Medved, smogao hrabrosti i izjavio ono što neće ili se ne usuđuju Predsjednica, predsjednik Sabora i predsjednik Vlade, kako je odgovornost sviju nas, da nestale osobe budu pronađene, a počinitelji strašnih ratnih zločina budu kažnjeni. Smatramo da je mislio na odgovornost dužnosnika RH, jer je zatražio od ministra pravosuđa i Državnog odvjetništva procesuiranje svih počinitelja teških kaznenih djela ratnog zločina.  Bojimo se kako će riječi ministra Medveda ostati samo riječi na koje se neće nitko tko bi trebao osvrtati, a slijedeće obljetnice dočekat ćemo bez ikakvog pomaka po pitanju pronalaska nestalih ili privođenja pravdi počinitelja. Da se mislilo ozbiljno raditi po tom pitanju, te riječi bi izrekli najviši dužnosnici RH, a ne jedan ministar. Tužno i žalosno, ali to je suvremena Republika Hrvatska zadnjih dvadeset godina. I najviši duhovni autoritet uzoriti kardinal Bozanić s oltara na Memorijalnom groblju začudio se zašto ratni zločini ne zanimaju hrvatske državne institucije, te taj „nemar „ povezao s „ nemarom „ prema istini o Drugom svjetskom ratu i komunističkom poraću. Zar će ista sudbina neprocesuiranja ratnih zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima zadesiti i mjesec studeni kao što je zadesila mjesec svibanj, pa će obadva  mjeseca i dalje vapiti za pravdom, pravdom za žrtve i njihove obitelji. Moramo se upitati je li se možda čeka da počinitelji ratnih zločina u hrvatskom domovinskom ratu dožive visoku starosnu dob, pa da to bude izlika za neprocesuiranje , kao što smo doživjeli za počinitelje ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu i komunističkom poraću. Čega i koga se plaše hrvatske institucije odgovorne za rješavanje ovih pitanja ? Čekaju li politički mig najviših hrvatskih dužnosnika koji svake godine obilaze mjesta stradanja samo radi fotografiranja ? Dok čekamo odgovore na ova pitanja, državna novinska agencija HINA, u duhu Goebbelsa i Miloševića, kako bi opravdala nerad odgovornih institucija, peterostruko je uvećala brojku osuđenih ratnih zločinaca za Vukovar !    Quo vadis, Croatia ? PREDSJEDNIK  ŽV  HSP-a Tomislav Čolak