'Kao dijete sam ratovao i dobio metak u glavu. Zašto me se država hoće riješiti?'

Branko Krištić se kao 70%-tni ratni vojni invalid nalazi na listi za trajno stambeno rješenje, no nije poznato koliko će dugo još morati čekati i hoće li ga dočekati u sadašnjih 24 kvadrata ili možda s troje djece – na ulici.

Branko Krištić (1975) iz Županje u Domovinskom se ratu borio kao 16-godišnji dječak i to kao pripadnik vukovarske 124 brigade. Rat mu je donio teško ranjavanje u glavu i neizostavan PTSP zbog kojeg se iz mladog čovjeka pretvorio u 70-postotnog invalida. Ne očekuje zbog toga neke posebne nagrade jer, kaže, odlazak u rat bio je njegova odluka u kojoj nije bilo mjesta za bilo kakve kalkulacije. Očekuje, međutim, dostojanstven život u onolikoj mjeri koliko je to moguće u hrvatskim okvirima. Očekuje i odgovor na pitanje, zbog čega mu država oduzima osnovno pravo svakog čovjeka, a to je pravo na obiteljski dom i kakav – takav krov nad glavom:

- Sa 16 godina nemaš planove i ne razmišljaš o koristi. Ideš u rat srčano, čak onako naivno i dječje i mislim da to slobodno mogu reći u ime svih nekoć maloljetnih branitelja. Želim naglasiti da ne želim zgrabiti nešto što mi ne pripada, ali mi se čini da neke institucije, svjesno ili nesvjesno, ne idu baš na ruku branitelja – uvodi nas u priču branitelj Krištić.

Od njega doznajemo kako je od Županje nakon rata dobio na korištenje stan od 24 kvadrata. U njemu živi sa suprugom, dvoje djece i pokćerkom, no na činjenicu da je riječ o jako malom prostoru za tako brojnu obitelj nije se žalio:

- Problem je što je taj stan sada otišao u državno vlasništvo. Do sada me nisu izbacili, no činjenica je da to mogu jer ja sam ovim izgubio stanarsko pravo. To što sam još uvijek tu mogu zahvaliti mom gradu koji zajedno s gradonačelnikom čini sve kako do toga ne bi došlo. Ja sam sada u situaciji da ne mogu prijaviti pokćerku koja se treba školovati, ali na ovu adresu ne mogu. S druge strane, policija kaže ako je ne prijavim, stiže mi kazna u iznosu od 500 – 5.000 kuna – objašnjava za naš portal Branko Krištić.

- Ja sada vodim administrativne bitke koje mi uopće ne trebaju, pišem zahtjeve i obraćam se institucijama u Zagrebu, ali osjećam da se s tim stalno odugovlači i da je moj problem "na čekanju". Ponavljam, Županja mi izlazi u susret, ali Zagreb iz nekog razloga "štopa" s odgovorima. Ja sam svjestan da je ovo moje stanarsko zbrinjavanje bilo privremeno rješenje, ali su odluku o prebacivanju u državno vlasništvo mogli donijeti nakon što se moja obitelj zbrine – saznajemo od Krištića.

Branko Krištić se kao 70-postotni ratni vojni invalid nalazi na listi za trajno stambeno rješenje, no nije poznato koliko će dugo još morati čekati i hoće li ga dočekati u sadašnjih 24 kvadrata ili možda s troje djece – na ulici.

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: Toni Hnojčik

Izvorni članak pogledajte OVDJE