LJUBAV PREMA DOMOVINI

Odslušaš cijelu himnu u stavu mirno... Odslušaš sva ona predavanja u stilu... "Vi ste naš ponos"..., "Vi ste naša budućnost"..., "Vaša domovina vam nikad to neće zaboraviti"..., "Vi ste heroj"...,  "Borite se za nju, našu voljenu"... Odslušaš i sve one pjesme... Koje u tebi bude pravedničke i ratničke nagone... I kreneš... i vratiš se nekim čudom... Nisi pao za nju... Ali si izgubio dio tijela ili dio duše... I sad se pitaš zbog čega? Ali i dalje stojiš u stavu mirno dok himna svira... I dalje sve one pjesme u tebi bude ratničke i pravedničke nagone... Ti si njen ponos, Ti si heroj... Borio si se za nju, tvoju voljenu... Ali nisi postao ničija budućnost... Postao si nepoželjna prošlost... Nepoželjan gost u tom kazalištu lakrdije... S tobom se ismijavaju oni koji su sjedili u svojim sigurnim vikendicama... Kraj svojih toplih ognjišta... Dok si ti kisnuo, smrzavao se... I gledao ljude kako umiru gušeći se u vlastitoj krvi... Sjedneš, trgneš pola litre loze, zapališ pljugu... I sljedećih par dana se pokušavaš sjetiti... U čijem si ono dvorištu zakopao pušku poslije rata...