Marija Dubravac Brisbane: ONI HUDI

UZ NEPRAVEDNU OSUDU TOMISLAVU MERČEPU, HRVATSKOME BRANITELJU

ONI HUDI

Tukli su me, oni hudi,

Sjekli, boli, kastrirali,

Nokte, zube, počupali,

Oni hudi, grubi ljudi,

U muci mi uživali.

Rekoše mi: ''Nitkov ti si,

Na čelu ti ropstva znaci.

Stijeg, krunicu u prah baci,

Vrijedniji od mrava nisi.

Nad glavom ti  'crna' visi.''

''Oj neljudi, krute ćudi''

Vrnuh usred ljute muke -

''Čupajte mi srce, gušu,

Al' hrvatsku moju dušU

Bog u svoje prima ruke.''

U mom domu oni hudi

Dragu su mi silovali,

Ponizili, popljuvali,

Oni divlji grozni ljudi

Hrvatsku su moju klali.

U snovima krv još teče

Spomen bolan ratnih dana:

Dvije štake, teška rana;

Laž ko živi oganj peče.

Gdje je pravda obećana?

I danas me oni hudi

Vukovarom mojim pljuju,

I prkosa riječi bljuju

Oni ljudi grešne ćudi,

O glavi mi plane kuju.

Pravdu tražim, pravde nema,

Ubiše ju moji ljudi.

Gle, dušman me tuži, sudi

I mrzi me sve to jače,

A Hrvatska moja plače.

Zemljo moja, sirotice,

U svom krilu groba daj mi,

Kada umrem, opraštaj mi

Što ne mogoh trpjet više

Onog, tko mi povijest briše.

Marija Dubravac Brisbane