Milan Kujundžić - Otvoreno pismo Andriji Hebrangu

Uistinu mi je ispod svake razine i ljudskog dostojanstva reagirati na laži i klevete čovjeka koji je sam sebe definirao kao lažova. Nažalost, na to sam prisiljen jer Andrija Hebrang s predumišljajem uporno šireći laž o meni nanosi veliku štetu mom ugledu. Do sada nisam reagirao jer sam mislio a što drugo možeš očekivati od čovjeka koji je u Hrvatskom saboru za sebe rekao: „Ja ne lažem, samo povremeno govorim neistine“! Međutim, Andrija Hebrang ostaje Andrija Hebrang! Uvijek će odraditi prljave poslove za klijentelu kojoj se dodvorava lažući (isprika, govoreći neistine). Analizirajući psihološki, sociološki i politički profil Andrije Hebranga nameće se samo jedan zaključak: Očito su u g. Hebranga rođenjem utkani boljsevizam i Udba, pod tim simbolom živi i pod njim će i umrijeti. To jedino može dati odgovor za duh (mentalni sklop) čovjeka koji se uporno služi lažima, od njih ne odustaje niti trena, a u konačnosti od toga izvlači profit. Samo tako je moguće objasniti uporno širenje laži kojima se koristi Andrija Hebrang. To ga, na određeni način, i „opravdava“, jer nitko ne može pobjeći od samog sebe. Naime, odrastao je Andrija Hebrang pod brižnim skutima „struktura“ koje, i kad se „posvađaju“, svoje nikad ne napuštaju. „Sindrom skuti“ nikad nije izišao iz Andrije Hebranga. Sjećate se kako je virio ispod skuti „našeg Ive i naše Jadrančice“, pri tome ih braneći i veličajući, a u tišini masteći vlastiti brk. Kao što nikad iz njega nije izišao sindrom skuti, tako iz njega nikad nije izišao „sindrom petokrake, boljševizma i Udbe“, čije je glavno geslo: LAŽ je najmoćnije oružje. Ovdje sam prisiljen reagirati na opetovane laži o meni kao „ratnom dezerteru“ navođene najnižim pobudama i interesima Andrije Hebranga, a sada objavljene i na portalu Narod.hr., gdje Hebrang kaže da sam cijeli rat proveo izvan Hrvatske. Istina o meni iz 90ih je slijedeća, koju dobro zna i Andrija Hebrang. Sve vrijeme rata proveo sam radeći u hrvatskim bolnicama, osim od ožujka 1993. do svibnja 1994. kada sam bio na postdoktorskoj stipendiji u SAD . Stečena znanja u Americi donio sam u Hrvatsku i dao ih svojim pacijentima, studentima i kolegama. Odmah na početku rata stavio sam se na raspolaganje u obrani Republike Hrvatske. Nikada to nisam isticao, niti od toga imao bilo kakvu korist, jer to držim normalnim. Kao što rekoh, to dobro zna i Andrija Hebrang da sam sve te godine radio u hrvatskim bolnicama. Potvrda za to je i sramni događaj kada me Andrija Hebrang 92. „protjerao“ iz KB Dubrava. Naime, tadašnji ravnatelj KB Dubrava, sada pokojni doc. Anto Matković, koji nije htio izvršavati sumnjive naloge Andrije Hebranga, s njim je ušao u sukob. Kako bi mu se osvetio Hebrang je, među ostalim, sproveo postupak da svi liječnici koje je zaposlio dr Matković moraju biti vraćeni u bolnice iz kojih su došli u KB Dubrava, tada Nova bolnica. Tako sam i ja u siječnju 93. napuštao bolnicu Dubrava s vrećicom u ruci u kojoj je bila radna odjeća i knjige, kao prognanik, dok su se tome slatko smijali bivši zaposlenici Vojne bolnice. Istu laž o meni kao „ratnom dezerteru“ koristio je Andrije Hebrang prije 2 godine na Izbornom saboru HDZa. I tada je, kao i obično, za druge odrađivao prljavi posao, iz kojeg kasnije izvlačio korist za sebe. Kako je tada bilo i koliko mu ljudi vjeruju govori činjenica da sam ja kandidirajući se za Predsjednika HDZa od 2000 mogućih glasova dobio nešto manje od 1000, a Andrija Hebrang kandidirajući se za člana Predsjedništva od 2000 glasova dobio svega nekoliko10aka. To sve govori o njemu. Sada je opet u funkciji „odraditi“ Milana Kujundžića kako bi sutra dobio neko mjesto s kojeg će unovčiti „svoje projekte“. Poštovani g. Hebrang, ne želim s vama polemizirati niti na vas trošiti jednu riječ, nadam se da nakon ovog otvorenog pisma više nećete širiti laži i klevete o meni, kako vas ne bih bio prisiljen kazneno prijaviti.   U Zagrebu 7. kolovoza 2014. Prof. dr. sc. Milan Kujundžić Izvorni članak pogledajte OVDJE