Ministre Matiću zašto ne želite pomoći teško bolesnom hrvatskom branitelju Mirku Doliću ?

  Na adresu mail-a uredništva PDN-a zaprimili smo pismo supruge našeg hrvatskog branitelja i hrvatskog ratnog vojnog invalida Mirka Dolića. Nakon ove teške i potresne priče cijelo uredništvo je ostalo zgroženo da ministarstvo branitelja ne skrbi o svojim teško bolesnim hrvatskim braniteljima već takve slučajeve guraju pod tepih. Ministre Frede pitamo se koja je Vaša funkcija kao ministra branitelja osim šta pričate bajke u medijima i kitite sami sebe, a u svojem dosadašnjem mandatu za hrvatske branitelje niste ništa napravili ? Pročitajte ovaj vapaj supruge hrvatskog branitelja ( po mogućnosti dva puta da Vam nebi nešto promaklo ) koja prolazi križni put u svojem životu sa svojim teško bolesnim mužem i pitajte sami sebe dok ga čitate da li ste VI ministar hrvatskih branitelja kojemu je dužnost da skrbi i pomaže ovako teško bolesnim hrvatskim braniteljima ili samo marioneta u ministarstvu kojem sjedite ? Uredništvo PDN-a Pismo Jadranke Dolić prenosimo u cijelosti: Poštovani, zovem se Jadranka Dolić (rod.Čičak), a supruga sam Mirka Dolića HRVI - 60'/., koji je dva puta ranjavan u Domovinskom ratu, pretrpio niz operacija nogu,srca,...,a nažalost od 4. mjeseca 2013 g. obrađen za transplataciju srca. Živio je u Zagrebu, a kada je počeo Domovinski rat napustio je posao na Fakultetu u Zagrebu (na neodređeno) i dragovoljno se javio za pomoć u obrani napadnute zemlje i svih građana. Često je bio hospitaliziran zbog srca, upala pluća, nogu,...u bolnice. 2013 godine boravio je u bolnici Rebro - Zg od 30.4.-17.7. pa opet od 22.8.-29.11.2013. Obrađen je za transplataciju srca i ugrađen mu je kardioveter u blizini srca s elektrodama, elektrošokovima i pesmejkerom da se održava rad srca jer je sklon zatajenju srca (ja sam ga oživljavala u stanu) tako da mu je moja blizina i skrb jako bitna za egzistenciju. Doktori su se izvrsno trudili da ga spase kardiolozi, kadiokirurzi,...vise puta spašen mu je život. Za vrijeme oporavka i zarastanje rane ipak se rana otvorila. Opazila sam to kada sam supruga kupala. Odmah smo nazvali bolnicu Rebro i rekli su da ga hitno dovezem na hitnu u Zagreb na Rebro. Bilo je to 22.8.2013.g i hitno smo krenuli iz Sl. Broda u Zg zbog opasnosti od sepse. U Sl Brodu smo privremeno živjeli jer sam ja radila u OŠ Đuro Pilar kao vjeroučiteljica na neodređeno ali sam slala molbe za posao u Zagreb zbog jako narušenog zdravlja moga muža i potrebe blizine bolnice i njegovog kardiologa. Moj Mirko inače ima pravo na stambeno zbrinjavanje u gradu Zagrebu od MHB-a. Toga dana 22.8.2013.g.kada smo krenuli u tom strahu i panici pred odlazak dobila sam prioritetnu poštu iz Đakova, a to ja bio dopis da mi nadb. Đuro Hranić oduzima mandat nakon 15 god. uspješnog rada. Dobila sam izvanredni otkaz iako nisam imala u školi nikada problema niti opomena, a to potvrđuje i inspekcija koju sam zvala. Dobila sam na zahtjev moga odvjetnika i otpremninu jer nisam imala povredu na radu, a ostala bez radnog mjesta. Problem je što nisam htjela potpisati da samoinicijativno želim otići u udaljenu školu na selo i nisam se odrekla prava na civilne sudove, nisam mogla teško bolesnog muža ostaviti i po nalogu nasilnika ići u udaljenu školu. To je svoje volja biskupa, ravnatelja Nenada Tonkovića koji poriče svoju upletenost i tvrdi da on s ti nema ništa, a ima (imam dokaze), te bivšeg župnika Ante Pavlovića, vjeroučiteljice Višnje Tunjić i predsto. katehe. ureda Teute Rezo. Užasna paklena obmana, prljava igra i zavjera, zločinački dogovori! Zar im smetaju praktični i aktivni vjernici? Zar im smetaju Branitelji i njihove obitelji? Lako je zaključiti što je posrijedi ako je kolegica pred biskupom rekla da nije bila aktivna kao ja, ali ona je plačala. Ona i muž imaju firme, članovi su interesnih tajnih skupina koje haraju našom napaćenom zemljom profitirajući na tuđoj krvi , davanje donacija,...Nažalost i danas se lažni humanitarci, masoni,...donacijama, zlatnom teladi,...uvlače i pod crkvene kape pojedinaca i političara opijeni postizanjem vlastitog uspjeha i izvrsnosti u bahatosti grade svoju sreću i slavu na tuđoj nesreći. Ravnatelj mi je priznao da je kolegica Tunjić vršila i na njega pritiske želeći otimati moje odjele i aktivnosti. Priznao mi je da je njezin muž prijetio političkim "elitama" te nudili ljetovanje u njihovom apartmanu na Pagu,...Taj isti ravnatelj s kojim nisam bila u sukobu prije nekoliko godina zloupotrijebio je moju izjavu o uplati za ekskurziju, moj potpis, naknadno dopisao datum te dugogodišnjoj tajnici dao otkaz. Vodi se sudski spor, a mene su naveli kao svjedoka .Ja sam rekla istinu iako to ravnatelju ne ide u prilog te je narušeni odnos kolegice Tunjić prema meni zloupotrijebio da me se riješi. Znao je da kolegica nije htjela surađivati sa mnom, provocirala me, ispoljavala ljubomoru zbog moga uspjeha u poslu (naklonosti učenika, roditelja i kolektiva) iako time nitko nije bi ugrožen, a ja nisam bila u ničemu privilegirana. Htjela me je eliminirati iz moje sredine, škole i župe različitim pritiscima i ucjenama. Mi se nismo javno svađale, a ja je nisam prijavljivala radi mira u školi. Rijetko smo se i vidđale jer sam ja radila u područnoj školi. Bila sam 2 godine na bolovanju zbog dokazanog mobbinga i posljedica diskriminacije. Ovdje u Zagrebu sam našla podstanarski stan i uz pomoć Mirkovih suboraca i obitelji preselila sam stvari iz Broda. Za to vrijeme moj muž je bio u bolnici od 22.8.-29.11.2013.g.U tom periodu prebrodio je 5 kirurških operativnih zahvata ugradnje kardiovetera koji mu stimulira rad srca jer mu je čvor srca spaljen. Prošao je agoniju. Bio je pušten na kućnu njegu te svaki 2-3 dana morao dugo vremena na previjanja i kontrolu te provjeravanje rane jer je proces zarastanja dug i kompliciran. U MHB-u znaju za njegovo stanje jer im nosim redovito izvješća i podnosimo zamolbu za stan. Užasno je težak i skup život u podstanarstvu, a ja sam nezaposlena. Znaju da ja i muž ništa nismo naslijedili niti ćemo ,imaju dokaze. Roditelji su nam pokojni. U posjet mu je u bolnicu bio došao samo jedan doktor poslan od MHB-a, nakon izlaska nitko se nije zanimao kako je niti nam ponudio bilo kakvu pomoć, a ja redovito zovem i odlazim uruđbirati pisma za više djelatnika. Evo prije nekoliko mjeseci gazda stana odlučio mijenjat sve prozore i bile su krive mjere pa su radnici morali štemati zidove, piliti,...sve je bilo puno pijeska i prašine. Morala sam muža izvesti van jer je užasno kašljao nije imao gdje leći pa smo vani na klupi jeli i dva dana sjedili. Bila sam ogorčena i nastojala sve dobro počistiti da mu ne na škodi. Moj muž ne smije biti izložen stresu, naporu, fizičkim aktivnostima,...iskreno jako ga se bojim ostavit samog kada nešto trebam obaviti. U MHB-a poslana je i preporuka gradskog poglavarstva za prioritetno stambeno zbrinjavanje. Nažalost većina pravih heroja i branitelja žive po gradovima i selima koje su branili prolijevajući vlastitu krv, a još nemaju svoj krov nad glavom, oduzimaju im se osnovna prava, uskraćuje im se adekvatna skrb i njega,...To je sramota da su hrabri borci žrtvovali sve što su imali, a sada su poput nomada dok puno zgrada i palača stoje u svojoj raskoši prazne, a neki koji nisu imali bliski susret sa obranom života kosopere se podkradajući i varajući ovu napaćenu zemlju iz udobnih fotelja i palača. Glume neke sveznalice i dobrotvore profitirajući na tuđoj žrtvi obmanjujući sve što se da obmaniti. Žive kao kraljevići i prinčevi na račun građana. Zar je ova naša tužna priča zaštita braka i obitelji? Ima li srama i savjesti kod većine manipulatora i kriminalaca? Što reći kada je moj Mirko bio izložen i nepravdi pri procjeni invaliditeta. Zamislite, nestala medicinska dokumentacija iako mi imamo originale. Pa mu doktor Ištuk Ivica u mojoj prisutnosti rekao da je za veći stupanj invalidnosti ali da mu on neda. Mirko je tada bio na štakama zbog operacija nogu. Tada sam se uvjerila kakav užas proživljavaju branitelji na takvim komisijama, kako ih se provocira i doživljava samo kao broj. Kakva gadost! To sam prijavila ministarstvu i nadam se da će se uvesti reda. Jako me pogađa nepravda i licemjerje ali ću se boriti za istinu ,dostojanstvo, prava i život! Ono sto nas nije ubilo samo nas je ojačalo, Bogu hvala! I Vama se javljam ponukana nedavnom emisijom Riječ i Život o braniteljima, emisiji Meta, Normalan život o mobbingu te potrebi podrške od strane Crkve i društvene zajednice. Želim da imate u vidu među tolikim nevoljnicima i našu nevolju, te nastojite i dalje promicati zaštitu života, branitelja, braka, obitelji, bolesnih i ostvarenja pravde. Nažalost, mnogi se lažno predstavljaju kao domoljubi i zaštitinici branitelja od političara, biskupa,...ali nisu, čast izuzecima. Oni su profitirali na nevino prolivenoj krvi i dan danas se ponašaju poput lihvara, njihov je bog novac i slava! Pokušavaju manipulirati braniteljima radi svoje promiđbe i ugleda. To treba raskrinkati. Ovaj biskup koji je takvo zlo učinio mome mužu i meni nije sluga Kristov, on prednost daje bogatima i "eliti". Živi u palači u Osijeku okružen raskošem. Moj Mirko je branio i njegov grad Vinkovce dok se on školovao u Rimu. Ne smije biti nedodirljivih! Mi smo ostali vjernici! Nasilnici nam nisu ubili duh, volju za životom i nadu. Bog je velik i milosrdan! O ovome nametnutom zlu obavještavam razne institucije, udruge, biskupe, Apostolskog nuncija,...poštom šaljem pismene dopise i dokaze. Neki su nam se iz institucija i udruga javili i spremni su pomoći, ali nažalost čast rijetkim izuzecima iz crkvene hijerarhije šte i ne reagiraju. Nije me uništio Đuro Hranić! Zar je to pastir? Zar je to pomoć braniteljima i njihovim obiteljima? To je progon dragovoljaca Domovinskog rata! Hranić nam je pokusao oduzeti kruh iz ruku! Zar je to socijalna podrška? Kada je došao na tron ispoljio je svoje nasilje prema meni- ž e n i kao da nema posla i obvezu uvođenja reda među muškim klerom. Kako jadno! Nisam mu se pokorila iako je to tražio i prijetio da će mi uništiti život. Ja se samo Bogu pokoravam, a ne lažnim bogovima. Ja sam 34 godine besplatno posluživala u župi od 1 razreda osnovne škole u raznim aktivnostima-čitač, pocimalja pjevanja, voditelj zbora, župna kateheta, član pastoralnog vijeća, član caritasa, voditelj molitvene zajednice Treće srce za spas nerođenih,... Nakon svega doživim da me se u vrijeme spašavanja života moga muža ostavi na ulici bez duhovne i materijalne podrške,.. i nitko se od tih progonitelja nije zainteresirao za stanje moga muža ali Bog je providio. Ima dobrih ljudi! Muž i ja imamo lijep brak i jako se volimo. Diskriminirani smo sto ne možemo imati djece. Želimo ali ne možemo. Nisu narušili naš brak niti mene udaljili od muža. Zar su naši hrabri junaci branili ovu krvlju natopljenu zemlju i obranili pa da se njih i njihove obitelji nastoji ubijati? Žalosno i sramotno! Nažalost, moj Mirko je nedavno opet završio u bolnici dobio je tešku sepsu i septički šok te infekciju elektrostimulatora srca. Zadržali su ga na liječenju 20.3.2014. i još uvijek je u bolnici. Čudom se oporavio i spasio od sepse, ali infekcija opasne bakterije stafilokoke je ostala. Naime morali su ga opet operirati i s lijeve strane izrezali i čupali elektrode spojene sa srcem i kardioveter jer je bakterija pustila svoje enzime, dobro su iščistili i zašili pa rezali desnu stranu i tamo ugradili pejsmeker s elektrodom do srca. Zbog infekcije anestezija nije dobro djelovala pa je pretrpio užasne bolove operacije koja je trajala četiri sata. Doktori su se divili kako je hrabro izdržao. Ja sam opet slala zamolbe za stambeno zbrinjavanje ali nikakvog odgovora nema niti se tko zanima za Mirkovo stanje. Ipak vjerujemo i nadamo se da će nam Bog dati snagu i okrenuti sve na dobro, ali želimo da se istina čuje i pravda pobjedi! Moj Mirko i ja često ponavljamo refren pjesme: "Što to ima u ljudima tužno pa ulaze u tuđe živote, tko to živi od prošlosti moje, a još nije umro od sramote?" Srdačan pozdrav, Jadranka Dolić