Nedavno je otvoreno pričao o svom životu, a onda je prije par dana sjeo na tračnice..

U Novim Plavnicama na mjesnom groblju pokopan je je 57-godišnji Jozo Topalović, ratni veteran iz Bjelovara, još jedan u nizu hrvatskih branitelja koji su podigli ruku na sebe. Podsjetimo, Topalović je smrtno stradao 25. siječnja nakon što ga je pregazio ubrzani putnički vlak na relaciji Bjelovar - Križevci. tragedija se dogodila oko 6 ujutro kada je ispred stajališta u Starim Plavnicama iskoračio na prugu, a potom i sjeo između tračnica. Čim je primijetio da netko sjedi na pruzi, strojovođa je povukao kočnicu i počeo mahnito trubiti. Sve je bilo uzalud jer vlak se nije mogao tako brzo zaustaviti. BBŽ u vrhu neslavne ljestvice Suicidi branitelja velik su problem s kojim se država malo ili gotovo uopće ne hvata u koštac, a Bjelovarsko-bilogorska županija posljednjih je godine u samom vrhu neslavne ljestvice županija po broju braniteljskih suicida. Statistike ukazuju kako su prije tri godine suicidi branitelja u BBŽ doživjeli svoj vrhunac, Relativno najviše suicida u državi tada su počinili upravo branitelji s područja BBŽ (godišnja stopa suicida 40,5), dok se, primjerice, broj suicida u Zagrebu kretao oko hrvatskog prosjeka koji je tada iznosio 20,3 godišnje. Umjesto da su ponos društva, osobe koje su zaslužne za stvaranje samostalne RH na koje se gleda s velikim poštovanjem, u posljednjoj dekadi morali su se suočavati s hrpom optužbi, od prozivki da su postali povlašten dio društva s visokim mirovinama pa sve do novinskih naslova prema kojima ih je javnost počela percipirati kako dio društva koji troši novac po kladionicama i kafićima, a nerijetko su punili i stupce crne kronike. Nažalost, kao i u ostalim segmentima društva, u braniteljskoj populaciji našlo se osoba koje su zahvaljujući svojim postupcima, svojim suborcima nehotično priuštile etiketu društvenog tereta. Šokantne brojke Od 1990. do danas području Bjelovarsko-bilogorske županije samoubojstvo su počinili deseci i deseci branitelja, a svake godine na području županije život si u prosjeku oduzme njih desetak. Nažalost, bjelovarski branitelj se pridružio toj žalosnoj statistici. Samo dva mjeseca ranije, početkom prosinca 2017. godine, novinari su s Topalovićem razgovarali u bjelovarskoj Pučkoj kuhinji Caritasa Župa sv. Antuna Padovanskog. Premda je bilo jasno kako ga život ne mazi i kako mu nimalo nije lako, ipak ničim nije odavao da ga nešto tišti do te mjere da bi ubrzo podigao ruku na sebe.  "Nemam se čega sramiti" Dok su se, posve razumljivo, ostali korisnici Pučke kuhinje skrivali od fotoaparata, Topalović je sjedio za stolom, smireno jeo svoj obrok i bez ikakvih problema prihvatio razgovor s novinarima. -Nemam se čega sramiti jer sam cijeli život bio pošten prema svima. Ništa nisam ukrao, nikoga prevario, a nisam ni sudjelovao u privatizacijama. Kao dragovoljac sam 10. srpnja 1991. godine pristupio policiji i odmah otišao u Pakrac. Nakon toga sam postao sam član A satniji bjelovarske 105. brigade ZNG-a i prošao sva bojišta u Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji te Posavini. Sramiti se može vlast koja nas je u ovolikom broju dovela da nam je jedini obrok u Pučkoj kuhinji-kazao je tada novinarima Topalović koji, kako smo doznali, tijekom Domovinskog rata dva puta ranjavan danas i preživljavao je s 1500 kuna mirovine. Jedna od najranjivijih populacija Ispričao je kako je sakupio 25 godina staža na željeznici. Međutim, nakon Oluje je morao otići u mirovinu jer, kako je tvrdio, nije mogao proći liječničku komisiju u HŽ-u. O svom privatnom životu nije želio puno pričati. Ipak, doznali smo da je živio posve sam. Nažalost, usamljen je i dočekao svoje posljednje trenutke. lz svega se može izvući zaključak kojeg opet i opet iznova vrijedi ponavljati, sve dok vladajuće strukture ne shvate kako je braniteljska populacije jedna od najranjivijih te da, ponajviše kada je riječ o prevenciji suicida, treba promptno reagirati na svim razinama. U protivnom, čeka nas još puno, puno slučajeva poput Topalovićevog.   lvan Karačony / Bjelovar Live