Patnje jednog PTSP-ovca i 70%-tnog invalida: 'Ma, imam PTSP, ali on nije posljedica rata. Ovaj mir u meni je izazvao nemir!'

Zdravko V., hrvatski branitelj i 70-postotni HRVI, ne priznaje 10 posto invalidnosti koji mu je prišiven "zahvaljujući" PTSP-u stečenom u ratu:

- Ovih 60 posto invalidnosti sam "zaradio" ranjavanjem na bojišnici u Novoj Gradišci. Noga mi je paralizirana i sve ide samo na gore. Ne muče me, međutim, fizičke ozljede. Dijagnosticiran mi je i PTSP koji garantirano nisam dobio u ratu, nego nakon njega, u miru koji kod mene izaziva nemir. Ne znam, jesam li osoba od prevelikih očekivanja, ali gdje god pogledam, na koja god vrata pokucam, ne vidim ništa dobro – kazuje ovaj ranjeni branitelj koji je nakon bitke u ratu, počeo rat za pravdu u miru.

- Ništa ne funkcionira. Zbog bolesti se liječim na Rebru i odmah moram pohvaliti psihijatre i sestre koji rade u centru za krizna stanja. Ali, već neko vrijeme na vratima te bolnice stoji natpis " Centar za krizna stanja preselio u sobu 56". Zamislite, cijeli centar koji se bavi i civilima i oboljelim branitelja uguran je u jednu sobu! Posljednji put kad sam bio, zatekao sam samo liječnika, čak ni sestru nije imao. Sam je radio i njen i svoj posao. U šali sam rekao: "Još vam samo partviš fali, pa da malo i pometete nakon smjene, umjesto spremačice". Ali, sve me to ne bi smetalo da na moj pisani prigovor nadležnom ministru Ostojiću nisam dobio odgovor kako je "sve prema standardu NATO-a!"- ljuti se naš sugovornik.

- Danas sam, također, otišao i Ministarstvo branitelja po nekakav savjet. Znam gdje živim i spreman sam na čekanje, ali u ljudskim uvjetima. Ne biste vjerovali, ali ulazna vrata u ministarstvo, tamo u Savskoj, jednostavno ne rade, ne mogu se zatvoriti. Bilo mi je jasno zašto čuvari i ljudi na porti imaju nabijene kape i rukavice... zato jer je vani nula. Nakon sat vremena u takvoj "zaleđenoj" atmosferi, jednostavno sam morao reagirati. Zvao sam Fredovu tajnicu i rekao da pozove šefa Freda neka iz svog toplog ureda i popravi vrata! Ne znam je li problem u meni, ali ja više ne mogu šutiti. Gdje god pogledam, ne vidim ništa dobro – kaže Zdravko V. I. napominje kako bi danima mogao pričati o situacijama koje ga uzrujavaju i u njemu stvaraju nemir.