SAJMIŠTE 146 - OVČARA

Josipu i Danku Zeljku, stradalim u pokoljima u Vukovaru
Kome je suđeno. Znano i neznano vukovarsko groblje? Tko šuti, Dok vjetar u krošnji s pravom U punom zanosu pita: Čiji su to grobovi pokriti krvlju? Zemlja natopljena krvavim ispljuvcima odgovara: Ljudi, što vam je? Ja nisam kriva što nevini janjci ostadoše bez pastira. Molim vas: Budite razumni. Nisam, doista nisam kriva. Vjetar: sluša i šuti. Kiša shvaća njenu trpnju, i patnju joj kapljama ispire, ali sve je uzalud. Muka umjesto da mine i prestane Svakim se trenom sve više javlja. Tužna je, moj brate, vukovarska majka! Tko će njene zacijeliti rane? E šuti! Samo ne šuti! Javi se, neuspavani vjetre… Javi se, čemu šutnja! Dragica Zeljko Selak Izvornu vijest možete pogledati OVDJE












